“Odbili su me jedino Štulić i Balašević”
i preferencijama. Meni bi najveće zadovoljstvo bilo da oni sa zadovoljstvom rade ono za što su se sami odlučili i da moralno budu uspravni. Naime, sport je odličan odgojitelj i ne vidim nešto drugo što bi djecu moglo bolje uobličiti. Jer, u sportu se zahtijevaju radna etika i disciplina, ali i poštivanje samog sebe i drugih, kako svojih sportskih učitelja tako i drugih natjecatelja. I zato mi se sviđa kako su to Amerikanci napravili u svom školskom sustavu kojim podupiru tjelesni razvoj i sportski duh.
U očima američkih poslodavaca olimpijci su često u nemaloj prednosti.
– Neki dan razgovarao sam s našim bivšim tenisačem Ančićem koji se kreće u krugu vrhunskih biznismena i većina njih bili su olimpijci ili su, recimo, veslali za koledže. Sport sam odgaja ljude. Imate trenera, no i sami imate veliku ulogu u vlastitom odgoju jer u sportu stalno pokušavate iz sebe izvući ono najbolje. A to je put prema uspjehu i u drugim životnim aktivnostima, u kojima lakše pronađete putove do realizacije.
S obzirom na to da je skijanje jedan od najtežih sportova, a Ivica to jako dobro zna (bio je na 14 operacija), hoće li djecu usmjeravati u svoj sport ili će ga zaobići?
– Kao dijete niste svjesni koliko je nešto teško ili nije. Ja ću im ponuditi mogućnost da upoznaju više sportova, a ako se netko slučajno odluči za skijanje, ja ih u tome mogu poduprijeti. No, prije svega ću im dati lepezu mogućnosti jer dijete nije dobro usko usmjeravati. Dijete se treba razvijati u više smjerova i onda izabrati ono što ga najviše motivira.
Baš kao i s Ivanom i Leonom, mama Elin će i s kćerima, kada progovore, govoriti islandski.
– Poželjno je da svatko od nas zna svoj materinski jezik. Svijet je globalno selo i u vrijeme višejezičnosti velika je prednost odrastati sa znanjem dva jezika bez nekog
• klasičnog učenja. Beogradski dizajner i fotograf Borislav Blagoja Pešić sinoć je u Zagrebu predstavio svoju fotomonografiju “LONG PLAY (1950-2000) – zabeleške u vremenu”. Riječ je impresivnom djelu u kojem je Pešić punih šest i pol godina snimao 1332 portreta 333 rock, punk, blues, jazz i pop-glazbenika koji su obilježili 50 godina glazbe na prostorima bivše Jugoslavije.
U Zagrebu kao doma
– U Beogradu sam radio zanimljivu izložbu blues-glazbenika pod nazivom ‘Blues Faces’ koja je sadržavala 45 portreta. Onda sam shvatio da bi bila dobra priča da to proširim i na rock-glazbenike. Rođen sam 1973. godine i odrastao sam na tom zvuku. Počelo me zanimati gdje su svi ti ljudi i odlučio krenuti po zemljama bivše Jugoslavije u potrazi za glazbenicima koji su me zanimali – kaže nam Pešić. Tu mu je od velike pomoći bio Dražen Scholz, kojeg do tada nije poznavao. On mu je organizirao susrete s našim glazbenicima Vedranom Božićem, Darkom Rundekom, Marinom Perazić, Borisom Leinerom, Mišom Hrnjakom, Juricom Pađenom, Nevenom Mijačem i drugima.
– Prošlo je šest godina otkad sam počeo dolaziti u Zagreb i sad sam tu vrlo često. Shvatio sam da bi dobra fora bila da monografija i bude u formatu LP ploče, ali i da budu 333 glazbenika, jer se LP ploča vrti na 33,3 okretaja u minuti – kaže Pešić.
Žao mi je jer nema Dine
Ovo je prvi dio u kojem je predstavio glazbenike koji su djelovali ili počeli djelovati od 1950. do 2000. godine. Namjera mu je da napravi i drugi dio, s glazbenicima novog milenija.
– Ovo nije enciklopedija, svatko će naći nekoga tko nedostaje, ali riječ je o mojem izboru. Pretežno su u knjizi rokeri, ali ima i popa poput Novih fosila ili repera poput TBF-a, Ede Maajke i Dubioze kolektiv – kaže Pešić i dodaje da mu je drago što je uspio snimiti i danas pokojne velikane kao što su Arsen Dedić i Vlada Divljan. No najviše mu je žao što nije uspio upoznati i snimiti Dinu Dvornika, za kojeg smatra da je bio izvan svog vremena.
– Jedini koji su me odbili bili su Johnny Štulić i Đorđe Balašević. Štulić mi je rekao da ga to uopće ne zanima, a do Balaševića nisam ni došao. Kontaktirao sam njegovu suprugu i kćer koje su me potpuno ignorirale – kaže Pešić. S druge strane, uspio je fotografirati Dragu Mlinareca, koji već godinama živi u selu na granici Slovenije i Hrvatske i rijetko se
•
pojavljuje u javnosti.