DJECA ĆE OTIĆI IZ OVE ZEMLJE, A KAMO ĆETE VI?
Nitko od nas, ma što radio, čime se bavio i koliko god mislio da je njegov posao važan, nije važan za budućnost ove zemlje, koja se ubraja u najstarije europske i svjetske nacije, kao djeca. Stoga je sramota vladajućih i svih nas koji, i ne trepnuvši, prelazimo preko toga što su u prijedlogu proračuna za 2020. smanjena izdvajanja za djecu i obitelj, koja su ionako ispod prosjeka EU. Imali ili ne djecu, bili u najboljim godinama ili umirovljenici, svi mi koji živimo u ovoj državi moramo biti svjesni da djeca i mladi trebaju biti središte svih javnih politika jer samo oni jamče održavanje javnih sustava. Znamo da vladajući moraju zadovoljiti apetite koalicijskih partnera i raznih interesnih skupina iza kojih stoje snažni lobiji, znamo da uvijek, kad se proračun sastavlja, iskrsnu neki drugi prioriteti. Ali dokad više? Očito je već sada da će se u 2019. roditi najmanje djece dosad,
DJECA SU U HRVATSKOJ OBJEKT KOJIM SE ODRASLI PO POTREBI LOPTAJU ZA SVOJE CILJEVE
jedva njih 36.000 tisuća, a ne staje ni iseljavanje obitelji s djecom. Leži li u tome računica da se sad mogu smanjiti izdvajanja za djecu jer ih je ionako sve manje? Ali ako ne ulažemo u djecu, što ćemo s onima koji žive od rada s djecom, a priličan ih je broj? Možemo ih već sad polako početi otpisivati? Svi mi koračamo polako ili brže prema starosti i htjeli bismo imati “besplatni” zdravstveni sustav, dobre plaće i mirovine, a u redu nam je da se za djecu izdvajaju mrvice!? Nekima je to u redu jer djecu nemaju, drugima jer su dobro financijski potkovani pa su osigurali i budućnost unuka, treći sebično misle samo na to kako će ugrabiti za sebe što više i ne zanima ih što će većina sutra zbog malih mirovina kopati po kontejnerima. Čast brojnim iznimkama u sustavu, ali djeca u Hrvatskoj nisu u središtu ni obrazovanog ni drugih sustava, nego objekt kojim se odrasli po potrebi loptaju za svoje ciljeve. Nisu prioritet kao u skandinavskim zemljama, koje znaju da ulažući u njih ulažu u svoju budućnost, i to će nam se vratiti kao bumerang. Globalizirani svijet djeci koja sve vide pruža brojne mogućnosti, a nama tek priliku da progledamo da bez ulaganja u njih srljamo u propast. •