Liberalna demokracija u RH nije moguća jer je ne želi većina
Povijest je namijenila različite sudbine Pragu i Zagrebu. Stoga pogled iz “lijepe naše škatuljice” na širi prostor i dulju povijest pomalo nalikuje pogledu uplašenog stanara koji, kao kakav “balkanski špijun”, viri kroz špijunku u široki svijet kojemu se dogodio trijumf liberalizma, ali naš lokalni virilac nije uspio to primijetiti, riječi su Velimira Šonje, uz Darka Polšeka, koautora knjige “Prešućeni trijumf liberalizma: o praktičnoj važnosti slobode 1989.-2019.”, predstavljene na tridesetu godišnjicu pada Berlinskog zida. U tri posljednja desetljeća zabilježen je znatan rast nacionalnog dohotka u bivšim državama smještenima iza željezne zavjese, no Hrvatska u dovoljnoj mjeri ne dijeli taj uspjeh.
– Povijesna sudbina nije namijenila isti put Tallinnu, Pragu i Zagrebu. Tijekom ratnog razdoblja kod nas je nastao novi specifičan oblik posttotalitarnog društva s nerazvijenom demokracijom, nerazvijenim tržištem kapitala i sporijim rastom – kaže Šonje svjestan da zaostajanje Hrvatske za drugima izaziva velike frustracije. Uzme li se kao pokazatelj kvalitete života
Komisija će imati mogućnost dolaziti nenajavljeno u nadzor rada hrvatske policije na vanjskoj granici EU, no tek nakon što Vijeće EU odluči primiti Hrvatsku u schengensku zonu produljenje radnog vijeka, tada se može govoriti da je pad Berlinskog zida doveo do velikog napretka jer se očekivani vijek povećao i do 11 godina. Istina, u Hrvatskoj samo šest. Autori knjige pitaju se je li Zid i danas prisutan jer se očekivalo da će razvoj biti brži. Profesor i dekan Fakulteta političkih znanosti Zoran Kurelić ističe da Hrvatska prema Ustavu može biti liberalna demokracija, ali takav je poredak teško uspostaviti ako njegove vrednote ne prihvaća barem 50 posto građana, ističe
• Kurelić.