To je brutalno iskrena satira o anomalijama u našem društvu
Zagrebačka redateljica i profesorica na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti Aida Bukvić režira crnohumornu komediju Davora Špišića “Nebo od gume” u varaždinskome Hrvatskom narodnom kazalištu. Praizvedba je zakazana za 15. studeni, a riječ je o tekstu koji je dobio drugu nagradu Marin Držić Ministarstva kulture još 2015. godine.
Volite li režirati praizvedbe dramskih tekstova, dakle tekstove koji još nikada i nigdje nisu uprizoreni?
Praizvedba dramskih tekstova je uvijek izazov, ali i odgovornost prema autoru i njegovoj prvotnoj ideji. Međutim postavljati tekstove prvi put znači davati mu scensku valorizaciju, aktivno surađivati s autorom i shvatiti tekst kao dinamični predložak koji se nadograđuje u suigri s glumcima. Zato se u Velikoj Britaniji u tiskanim izdanjima dramskih tekstova uvijek navodi prvi autorski tim i prva glumačka podjela koja je taj tekst izvela. Suvremeni tekstovi uvijek su ogledalo, a nekada i povećalo društvenih prilika jer su uvijek komentar nekih aktualnih društvenih prilika koje od početka rada na tekstu pa do premijere mogu eskalirati više nego pozornica može i zamisliti, ali se mogu i ispuhati kao stari baloni. Stoga se prvi susret s publikom uvijek iščekuje s posebnim uzbuđenjem.
Kako ste došli do nagrađivanog teksta Davora Špišića i varaždinskog HNK?
Varaždinski HNK je ovu sezonu odlučio, rekla bih vrlo hrabro, posvetiti isključivo hrvatskom dramskom stvaralaštvu, od već nagrađenih tekstova pa do autorskih projekata, tako se na repertoaru našao i Špišićev tekst. Kako sam već režirala Davorov, također
Držićem nagrađeni dramski tekst “Jug 2” u osječkom HNK prije petnaestak godina i upoznata sam s njegovim stilom koji pred redatelja postavlja brojne scenske izazove , izgleda da sam bila logičan izbor. “Nebo od gume” kao i “Jug 2” ima sličan dramski obrazac – koji u gotovo filmskom ritmu prati sukob malog čovjeka s društvenim autoritetima uz pojavu začudnih gotovo znanstvenofantastičnih likova.
U obrazloženju nagrade Marin Držić za ovaj Špišićev tekst žiri je spomenuo naizgled politički nekorektan humor. Kako vi stojite s politički nekorektnim humorom?
Žalosno je da su nam u 21. stoljeću civilizacijske norme takve da uopće moramo posezati za terminom političke korektnosti kao institucije zaštite društvenih skupina i manjina od neprikladnog načina javnog govora. S druge strane svjedoci smo da živimo u vremenu dvostrukih kriterija i dvostrukih standarda gdje se politička korektnost nerijetko zloupotrebljava, a sve kako se neke stvari ne bi nazvale pravim
PREDSTAVA SE TEMELJI NA TEKSTU DAVORA ŠPIŠIĆA, KOJEM JE IZVORNA INSPIRACIJA BILO NAVODNO UKAZANJE GOSPE U OBRTNIČKOJ RADIONICI U OSIJEKU
imenom. Što se tiče teksta “Nebo od gume” ja bih ga više okarakterizirala kao crnohumornu satiru koja brutalno iskreno progovara o anomalijama današnjeg društva.
Koliko ste uopće intervenirali u Špišićev tekst?
Još prije početka proba u razgovoru s Davorom detektirali sam mjesta u tekstu kojima je potrebna, da tako kažemo, “druga ruka”, međutim bilo mi je bitno da Davor bude na prvim čitaćim probama i da čujemo kako tekst zvuči u rukama ili, bolje reći, iz usta glumaca. Neke su scene skraćene, neke nadopisane rukom samog autora, a svakodnevno glumci tekst nadograđuju svojim improvizacijama te zajednički propitujemo silnice komada pokušavajući ostati što vjerniji izvornoj dramskoj strukturi. Iako se ovdje radi o suvremenom tekstu koji je napisan prije nekoliko godina i kojem je, dapače, izvorna inspiracija bio istiniti događaja navodnog ukazanja Gospe u jednoj obrtničkoj radionici u Osijeku, zastrašujuće je koliko je stvarnost koju živimo brža u kreaciji novih apsurdnih momenata koje nam vladajuće strukture i društvene institucije svakodnevno serviraju putem medija i društvenih mreža,
Očekuje li nas u Varaždinu crnohumorna komedija u stilu kultne “Maratonci trče počasni krug”?
Iako ne bježim od inspiracija ili uzora, a mislim da ni Davor Špišić i ne skriva da mu je jedan od uzora Dušan Kovačević, čuvam se bilo kakvih usporedbi, pogotovo kad je riječ o tako kultnim naslovima kao što su “Maratonci trče počasni krug” koji su na neki način postali dio kolektivne svijesti i jedinica za crni humor. Imamo intrigantan i aktualan dramski predložak i odličnu glumačku podjelu koju čine Ljubomir Kerekeš, Sunčana Zelenika, Stojan Matavulj, Ognjen Milovanović, Zdenko Brlek, Hana Hegedušić, Tomislav Krstanović, Ivica Pucar, Gordana Slivka, Mirjana Sinožić, Karlo Mrkša i Beti Lučić – sve to smatram zalogom za dobru predstavu.
•