Kako je DDR promijenio sport

SPORTAŠI SU BILI POD NADZOROM STASIJA, IZLOŽENI NAJSTRAŠNIJIM TRETMANIMA, SVE ZA SVJETSKA ODLIČJA

Iako je i Dynamo Dresden bio pod ingerencijom Stasija, njegov je šef Erich Mielke htio jak klub u glavnom gradu. Tako je 1954. preselio dresdenski klub pretvorivši ga u SC Dynamo Berlin, a od 1978. pobrinuo se da SC-ov nasljednik, BFC Dynamo, bude prvak 10 godina zaredom.

Heidi Krieger bila je europska prvakinja u bacanju kugle 1986., ali je zbog višegodišnjih megadoza androgena njeno tijelo poprimilo muške osobine, a organi pretrpjeli nepopravljivu štetu. Poslije pada DDR-a operacijom je promijenila spol i postala muškarac Andreas.

Danas je točno 30 godina od rušenja Berlinskog zida, a time je završena i dominacija DDR-a u sportu. Otkad je 1968. primljena na Olimpijske igre, Demokratska Republika Njemačka profilirala se kao globalna sportska velesila koja gleda u leđa samo supersilama SAD-u i SSSR-u. Država čiji su se sportaši od 1956. do 1964. natjecali u združenom njemačkom timu prvi je put samostalno nastupila na Zimskim olimpijskim igrama u Grenobleu, a oprostila se na Ljetnim igrama 1988. u Seulu. U međuvremenu je preskočila samo Ljetne igre 1984. u Los Angelesu u sklopu bojkota članica sovjetskog bloka, s izuzetkom Rumunjske. U ta dva desetljeća Istočna Njemačka zgrnula je 519 olimpijskih medalja, manje samo od sovjetske 774 i američke 624. Senzacionalno, zar ne, za državu od 17 milijuna stanovnika? Istočnonjemački lideri naročito su likovali nad činjenicom da su njihovi sportaši osvojili skoro triput više zlatnih medalja od mnogoljudnije i bogatije Zapadne Njemačke: 192 prema 67!

Teror nad talentiranima

Međutim, fantastični sportski uspjesi na olimpijadama, svjetskim i europskim prvenstvima bili su rezultat državnog terora nad tisućama talentiranih sportaša, od kojih većina nije stekla slavu, ali je izgubila zdravlje. Za vođe DDR-a sport je bio propagandni alat za pokazivanje nadmoći komunizma nad zapadnim kapitalističkim društvom na svjetskoj sceni. Međunarodni sportski uspjesi omogućavali su političarima da sami sebi čestitaju na oblikovanju savršenih ljudskih strojeva bržih, skočnijih i snažnijih od konkurencije.

Da bi ostvarila sveti cilj, država je ulijevala novčanu potporu u sportove ocijenjene najprikladnijima za iskazivanje njemačkih tjelesnih vrlina – atletiku, biciklizam, veslanje, plivanje, boks, rukomet, sanjkanje i druge. Sportska strategija DDR-a uključivala je željeznu disciplinu na granici s torturom i tajno ozakonjenu upotrebu štetnih sredstava za poboljšavanje izvedbe.

Vlastodršci su se pobrinuli da baza iz koje će crpiti vrhunske sportaše bude što šira. Vlada Waltera Ulbrichta 1959. je smislila slogan “Svi na svakom mjestu – vježbajte jednom tjedno” radi poticanja naroda da masovno sudjeluje u sportskim aktivnostima. Šezdesetih je jedna petina stanovnika bila učlanjena u državne sportske organizacije, a krajem osamdesetih djelovalo je 25 specijaliziranih sportskih akademija za