Poduzetnik Branko Roglić: Država nam je u sličnoj situaciji kao neke prezadužene tvrtke
8 O lošoj investitorskoj klimi
Branko Roglić, vlasnik Orbico grupe i jedan od najvećih hrvatskih poduzetnika, primjer je da se može izgraditi tvrtka koja posluje u 20 zemalja iz organskog rasta. To je moguće, kaže, samo uz racionalan pristup koji zagovara i u javnim financijama. Za Večernji list upozorava da je država pregolema i da joj prijeti sudbina koja je pogodila prezadužene tvrtke.
Vlada je predstavila proračun s potrošnjom od 147 milijardi kuna. Može li to gospodarstvo izdržati?
Već dugo govorim da nije uspostavljena ravnoteža između realne ekonomije i potrošnje države. Sve se vlade vrte kao mačke oko vruće kaše, ali nijedna nije taknula u troškovnu stranu proračuna, a nju trebamo rezati. Realni sektor ne može se više opterećivati. Udjel proračuna u BDP-u iznosi 38,5 posto, a u Sloveniji, koja je upola manja od Hrvatske, manji je za gotovo 1 postotni poen. Te brojke dokazuju da na prihodovnoj strani više nema prostora. Realni sektor je taj koji stvara višak vrijednosti iz kojeg se razvija država. Ono što ne plate javnom sektoru, tvrtkama ostaje za razvoj, primjenu novih tehnologija, bolje plaće zaposlenicima i praćenje trendova na tržištu. Zato ih moramo što više rasteretiti. Bez toga nema uzlazne spirale i rasta, već negativne koja nas spušta prema dnu.
U kojim se dijelovima sustava može rezati, koliko je viškova u državnoj administraciji?
Treba restrukturirati cijelu državu. Ne treba nam 20 županija plus Zagreb, nego se trebamo podijeliti na šest povijesnih hrvatskih županija od kojih svaka može imati po deset ili maksimalno 20 općina. Tako bismo imali najviše 120 gradova i općina, umjesto današnjih više od 500, što nam je nepotrebno. Poljska je imala 42 vojvodstva pa ih je smanjila na 16, a svako vojvodstvo veliko je kao Hrvatska. Zatim, treba racionalizirati školstvo, zdravstvo, vojsku i policiju, odnosno sve strukture unutar javnog sektora i znanstvenim pristupom utvrditi gdje su viškovi i gdje se može uštedjeti. U užem javnom sektoru imamo oko 250 tisuća zaposlenih, a puno ih je više kad se ubroje i zaposlenici državnih tvrtki, lokalnih vlasti i tvrtki u vlasništvu lokalnih jedinica. Mislim da je najmanje 30 posto tih ljudi višak. U privatnom bi sektoru bili generatori razvoja, a ne uhljebi i potrošači proračuna. Državna poduzeća treba pod hitno privatizirati, a zadržati Hrvatske
MOGU RAZUMJETI OBIČNE LJUDE KOJI ŽIVE U DRŽAVI I KOJI NA NAS GLEDAJU KRITIČKI, ALI U HRVATSKOJ IMAMO I DOSTA PRIMJERA PODUZETNIKA ČIJI SU ZAPOSLENICI ZADOVOLJNI I KOJI POKAZUJU DA NISMO SVI ISTI
šume, Hrvatske vode, energetiku, dalekovode, tračnice i brodski prijevoz s otocima. Osim toga, te tvrtke također valja restrukturirati jer i u njima ima viška radnika. Cijene njihovih proizvoda: struja, voda, energija, itd... ulaze u svaki proizvod realnog sektora pa, ako su visoke, ruše konkurentnost. Kad bi se to sve provelo, stvorio bi se prostor za rasterećenje realnog sektora pa bi se i tako ozdravljenom gospodarstvu mogle dizati plaće i radnicima koji rade u realnom sektoru i zaposlenicima javnog sektora. To sve treba napraviti čim prije.
Učitelji nastavljaju sa štrajkom tražeći veće koeficijente. Kako biste vi riješili problem njihovih niskih primanja?
Ključni je problem u disbalansu između pada broja djece u školama i broja zaposlenih u školstvu, koji raste. To znači da se zaposlenici tog sustava nisu prilagodili okolnostima iz realnog života. Škole su smanjivale broj djece u razredima da bi mogle zadržati radna mjesta učitelja. To je apsurdno. Postoje radna mjesta u privatnom sektoru koja su prazna pa bi oni i tu mogli pronaći svoju perspektivu. Broj za