Još smo daleko od poželjne destinacije za ulaganje jer svaki poduzetnik najprije izračuna troškove poreza, rada, energije, administracije...
poslenika u tom sektoru treba dovesti do optimalne razine, a plaće im povećati pojedinačno.
Je li želja za moći ili strah od gubitka izbora razlog zašto se politika boji provesti reforme?
Mislim da je odgovor i jedno i drugo. Svatko želi zadržati vlast i moć utjecaja, ali realnost je da se Vlade mijenjaju jer se obećanja ne mogu ostvariti bez reformi i bez restrukturiranja. Prevelika uloga države i moć administracije reminiscencija su socijalizma i čisti socijalistički način poslovanja, gdje je administracija odlučivala u svemu. U kapitalizmu administracija ima drugu ulogu, ona je servis realnom sektoru, a ne onaj koji mu zapovijeda. Socijalizam je zato i propao jer je na prvo mjesto stavio administraciju, a na drugo kreiranje nove vrijednosti.
Drugi razlog zašto je taj sustav propao jest činjenica da nije bilo ideja – grupa ljudi koja zajednički upravlja ne može imati ideju i kreaciju. To uvijek dolazi od jednog čovjeka: od Einsteina, preko Nikole Tesle do Billa Gatesa. Najbogatiji ljudi današnjice prije desetak godina s idejom su izašli iz garaža.
Vidite li na hrvatskoj političkoj sceni figuru koja ima hrabrosti povući poteze koje držite neophodnima?
Na početku mandata ove Vlade mislio sam da će hrabrost za takve reforme imati premijer Andrej Plenković, ali sve što se radi premale su promjene i zato se rast i svodi na 2,5 posto BDP-a. To nije dovoljno jer države u okruženju imaju veći rast. Pored toga, veći rast neophodan nam je i za servisiranje kredita.
Je li se privatni sektor restrukturirao ili još radi po starim modelima?
Ja u svojoj tvrtki radim kalkulaciju troškova do razine ¼ radnog mjesta i teško bih mogao dalje restrukturirati, ali ima puno tvrtki na tržištu koje ne posluju na takav način. Ipak, privatnu tvrtku na restrukturiranje će natjerati stečaj i to me se ne tiče. Ali kad moja država ide krivim smjerom, onda me to boli i zato ne smijemo dozvoliti da sve što smo stvorili unište oni koji ne znaju napraviti ravnotežu između mogućnosti realnog sektora i potreba države za potrošnjom. A država je danas u sličnoj situaciji kao neke prezadužene tvrtke.
Poznati ste kao poduzetnik koji se malo financirao kreditima. Može li se tako poslovati?
Može ako se razvijate onom brzinom koju vam omogućava vlastiti profit, odnosno rast tvrtke. Uvijek sam 90 posto zarade reinvestirao u svoju tvrtku jer nitko ne može bolje čuvati i oplođivati moj novac od mene samog. Tek sam deset posto zarade isplaćivao, od toga smo živjeli i iz tog sam dijela izgradio tvrtku Orvas u Dalmaciji koja se bavi turizmom. Danas imamo dva hotela, 41 jahtu, vinograde dingača i postupa, maslinike na Braču i 18 vila s bazenima. Tako smo stvorili tvrtku u kojoj radi 70-ak ljudi, a tijekom turističke sezone i znatno više.
Poslodavci se često žale da društvo ima negativan odnos prema poduzetnicima. Osjećate li to na svojoj koži?
Trenutačno radimo u 20 zemalja, ovogodišnji će nam promet biti 2,5 milijardi eura, imamo osam tisuća zaposlenih i tri tisuće automobila. Imali smo pretvorbu i privatizaciju kakvu smo imali i tijekom koje su se mnogi domogli imovine na kojekakve načine, a zbog neznanja tu su imovinu potom i upropastili. Mogu stoga razumjeti obične ljude koji žive u državi i koji na nas gledaju kritički. Vjerujem da će se to s vremenom promijeniti jer u Hrvatskoj imamo dosta primjera poduzetnika čiji su zaposlenici zadovoljni i koji pokazuju da nismo svi isti.
Je li Hrvatska zaslužila nadimak koji ima među investitorima ABC – anything but Croatia?
Mislim da smo još uvijek daleko od poželjne destinacije za ulaganje jer svaki poduzetnik koji želi investirati uzme komad papira, izračuna troškove poreza, rada, energije, administracije, itd. i vidi vraća li mu se uloženi novac u sljedećih od 5 do 7 godina. Ako mu kalkulacija pokaže da povrat nije u tom roku, on traži drugu destinaciju za svoje ulaganje. Dok ne postanemo područje u kojemu se novac može u razumnom roku oploditi, nećemo imati dovoljno investicija ni biti atraktivni investitorima.
Atraktivni smo za ulaganja u turizam. Treba li se plašiti ovisnosti o turizmu?
A zašto? Bio bih sretan da Hrvatska ima, poput Italije, umjesto devet, 20 i više milijardi eura turističkog prometa. Taj novac koji ostvarujemo turizmom važan nam je i za vanjskotrgovinsku bilancu. Kako bismo bez njega pokrili uvoz? Mi moramo moliti Boga da nam turizam ne oslabi jer, ako turizam kihne, država će dobiti tešku upalu
• pluća.