Birači tražili izlaz iz političke paralize
Uoči jučerašnjih četvrtih u isto toliko godina, glavno je pitanje bilo mogu li stranke sklopiti održivu vladajuću većinu
Španjolci su jučer izašli na prijevremene parlamentarne izbore, druge u ovoj godini i četvrte u posljednje četiri godine, no sudeći prema predizbornim anketama, malo je vjerojatno da će i ovi izbori okončati političku paralizu koja već nekoliko godina traje u toj zemlji jer, kako se jučer činilo, ni desni ni lijevi blok najvjerojatnije neće imati većinu za sastav vlade. Rezultati izbora bili su poznati po zaključenju ovog broja.
Izbori su se održali u napetoj atmosferi zbog katalonske krize, nakon što je katalonske lidere španjolski sud zbog pokušaja odcjepljenja nedavno osudio na dugogodišnje zatvorske kazne, što je izazvalo val prosvjeda u Kataloniji.
Vrhunac krize dvostranačja
Jučer se činilo se da će socijalisti (PSOE) 47-godišnjeg premijera Pedra Sáncheza ponovno osvojiti relativnu većinu, ali opet bi to mogla biti Pirova pobjeda. Ankete su sugerirale da će PSOE najvjerojatnije dobiti manje od 28,7 posto glasova, koliko su osvojili na travanjskim izborima, što im ponovno ne bi trebalo biti dovoljno za okupljanje većine od 176 mandata. Iza socijalista su ankete smjestile konzervativnu Narodnu stranku Pabla Casada, ali također daleko od većine, iako se očekivalo da će joj potpora na ovim izborima najvjerojatnije porasti. Stranka je na prošlim izborima doživjela povijesni poraz, osvojivši manje od 17 posto glasova, ali u međuvremenu se približila centru, nadajući se da će joj birači to honorirati.
Već nekoliko godina svjedočimo krizi političkog dvostranačja u Španjolskoj, što je izravna posljedica višegodišnje recesije i bolnih rezova koji su Španjolskoj nametnuti izvana. U toj su se zemlji nakon Francove diktature i uvođenja višestranačja na vlasti izmjenjivale PSOE i Narodna stranka, no od 2015. nijedna od tih stranaka nije u stanju osigurati stabilnu većinu.
Pad povjerenja u tradicionalne stranke pratio je rast novih snaga na političkoj sceni, u prvom redu ljevičarskog Podemosa i centrističkog Ciudadanosa (“Građani”), koji zapravo predstavljaju korektiv socijalista i narodnjaka.
Drugi razlog političke krize valja potražiti u činjenici da Španjolska od pada Francove diktature nikad nije imala koalicijsku vladu, s obzirom na to da su vladu predvodili ili socijalisti ili narodnjaci, pa španjolski političari nemaju tradiciju koalicijskog pregovaranja i sklapanja kompromisa. To se pokazalo i nakon prošlih izbora, kada su propali svi Sánchezovi pokušaji okupljanja većine nakon relativne izborne pobjede. Sánchez je pregovarao s Podemosom, koji je inzistirao na ulasku u vladu, no Sánchez na to nije želio pristati, želeći vladati sam. Međutim, većina birača krivca za propast pregovora pronašla je u Podemosu, koji može očekivati pad potpore, baš kao i Ciudadanos, koji bi mogao imati najveće gubitke.
Raste i ekstremna desnica
Ciudadanos je u travnju osvojio gotovo 16 posto glasova, a sada bi mogao pasti ispod 10 posto, i to zbog stalnog vrludanja između socijalista i konzervativaca. Nagađa se da bi upravo Ciudadanos i narodnjaci i ovog puta mogli omogućiti formiranje socijalističke manjinske vlade, što se već dogodilo 2016., a to je i jedna od mogućnosti za prevladavanje političke blokade, ali u ovom je trenutku sve još neizvjesno. Najveći rast najavljuje se Voxu, prvoj ekstremno desnoj i frankističkoj stranci koja je nakon pada Franca uspjela ući u parlament.
•
KONZERVATIVNA NARODNA STRANKA PABLA CASADA PRIVLAČILA JE BIRAČE POMAKOM K CENTRU