Pismo onima u štrajku: zamolite ministricu Divjak da ponovno uvede platne razrede

Drage kolegice, dragi kolege profesori, nastavnici, učitelji, odgajatelji! Vi koji danas štrajkate – koji danas, umjesto da vlastitim primjerom učite djecu kako graditi domovinu na ruševinama – nastojite porušiti i ono što je ostalo i ono što mukotrpno gradimo stoljećima, a posebno nakon 1995., odnosno 1998. godine, i gdje smo danas svoji na svome.

Vi ste zaboravili sljedeće: da su pod predsjedanjem predsjednika Franje Tuđmana 1991. i vama uvedeni platni razredi za plaće za vaš nadasve vrijedan trud. Da su nakon 2000. godine tj. nakon 10 godina primjene tih platnih razreda, a pod predsjedanjem Stjepana Mesića i predsjednika vlade Ivice Račana, odmah ti platni razredi ukinuti pa su plaće i vašem kadru – u školama, na fakultetima, u znanosti, u kulturi i u zdravstvu – smanjene u prosjeku oko 1500 kuna, upravo onoliko koliko vi od sadašnje vlade tražite da vam se povise. No vi se niste bunili niti štrajkali, jer vaši sindikati nisu smatrali primjerenim štrajkati za vrijeme spomenute vlade i predsjednika. Potom, sljedećih godina za vrijeme Vlade Zorana Milanovića opet su bile smanjene plaće vašim djelatnicima, a vi ipak niste štrajkali. Danas, nakon što su pod predsjedanjem sadašnje Vlade ipak povišene plaće vašim djelatnicima, vi zloupotrebljavate djecu koju trebate odgajati kako u znanju tako i u kulturi ponašanja i dijalogu. Kažem zloupotrebljavate jer ova Vlada je pozamašna sredstva uložila u opremu novoga programa – odnosno reformu školstva tzv. Škole za život, a istodobno rušite ono što je bilo dobro i za svaku pohvalu i ponos za jednu zemlju (koja je bila teško poharana i materijalno i kulturno). Dokaz za ovu tvrdnju je sljedeće: Hrvatska djeca svake godine po cijelom svijetu dobivaju prestižne, a nerijetko i prve nagrade iz fizike, matematike, tehničkih znanosti i elektronike, zatim zlatne, srebrne i brončane nagrade u svim kategorijama sporta, znanstvenici publiciraju u respektabilnim časopisima i citirani su u renomiranim publikacijama u svim dijelovima svijeta. Ministarstvo znanosti ruši postojeće, primjerice: 1. Ministarstvo znanosti dopustilo je da se ukine knjižnica Instituta za jezik i jezikoslovlje u Zagrebu; 2. Ministarstvo znanosti dopustilo je da se ukine knjižnica Instituta za fiziku u Bijeničkoj 46 Zagrebu; 3. Ministarstvo znanosti pod predsjedanjem ministra Jovanovića donijelo je 8. svibnja 2012. kriomice odluku o raspuštanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika (osnovano 16. ožujka 1998.), s obrazloženjem u kojem između ostaloga stoji: “Zato što smatramo da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja ih i financira.” Sada pitam: kako će se znanstveni instituti baviti znanošću ako nemaju razvijenu informacijsku ili dokumentacijsku službu? A po zakonu o osnivanju znanstvenih ustanova takve ustanove ne mogu postojati ako ne ispunjavaju tri uvjeta: 1. prostor; 2. kadar (znanstveno osoblje) te razvijenu informacijsku službu i 3. financijera, što obično vodi državno ministarsko tijelo iz državnoga proračuna svojih stanovnika? Ministarstvo znanosti i obrazovanja sve čini suprotno zakonu i pravilima iako su istovrsna ministarska tijela u Hrvatskoj tijekom svoje bogate povijesti gradila te institute i izdvajala visoka materijalna sredstva i to ne samo za plaće djelatnika, nego i za fond koji se nabavljao i pohranjivao da bio dostupan svakom zainteresiranom korisniku... Zato, umjesto štrajka, zamolite ministricu Divjak da se bori za ponovno uvođenje platnih razreda kao nagrade za rad pa će tako sindikati biti slobodni za kreiranje nekih pametnijih

• poslova.