Udovica bez nade i muškarac u vezi bez ljubavi
Premijera “Šetača pasa” u CK Trešnjevka
– To je kod nas u Hrvatskoj, u ovoj fazi, prilično skupo, pa ćemo odraditi samo pripremu. Energija se, naime, iz zemlje besplatno dovodi u zgradu, a riječ je o oko 15 stupnjeva Celzijevih, kolika je temperatura zemlje na određenim dubinama. Neusporedivo je manje novca potrebno da se zimi ta temperatura podigne na 20 stupnjeva, umjesto da se zgrada zagrijava s ništice ili iz minusa – objašnjava princip naš sugovornik. Ako privremeno nestane struje, ni to na novoj knjižnici neće biti problem... Zgrada je staklena kako bi se dobilo što više svjetla i iskoristilo sunce za zagrijavanje prostora. Rub oko knjižnice, okvir, imitacija je slavonskog hrasta, no neće biti drveni, već od trajnijih materijala.
Otvorenje za tri godine
Inače, projektantima je u fazi izrade idejnih rješenja pomogla i suradnja s doc.dr.sc. Teom Žakula i prof.dr.sc. Igorom Balenom s Fakulteta strojarstva i brodogradnje te s prof.dr.sc. Jurkom Zovkićem, mag.ing.aedif. s Građevinskog fakulteta.
Prvi i drugi kat slika je moderne knjižnice – s prostorima za djecu i mlade, info-pultom, radionicom, multimedijom... Osim u prizemlju, čitaonica će se smjestiti i na drugom katu, gdje je planiran i studijski odjel te sva administracija. Posudbeni je odjel na prvome i drugome katu.
– Vinkovci će dobiti novi “hram kulture” i knjižnicu kakvu zaslužuju – ističe Vedrana Lugić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci. A Vinkovčani su za svoju knjižnicu itekako vezani – člansku je iskaznicu lani imalo 5116 članova, što je 14,5 posto stanovništva grada. Sadašnja je zgrada, pak, skučena i pretrpana u punom smislu te riječi.
– Nove knjige neprestano pristižu pa one koje se manje posuđuju odnosimo u spremište na drugoj lokaciji. No kada korisnik zatraži knjigu iz tog fonda, za desetak minuta je naš djelatnik donosi – kaže ravnateljica Lugić. Ističe i posebnost sadašnje knjižnice.
– Čuvamo kompletnu knjižnicu iz ostavštine akademika Ivana Vanje Radauša, koja ima 7000 do 8000 svezaka – kazuje ona.
Na novoj bi adresi vinkovačka knjižnica trebala biti sagrađena za tri godine. Iznos od 50 milijuna kuna cijena je građenja, bez opreme
• i namještaja.
Vlasnica malene tvrtke u kojoj je ona jedini zaposlenik, jedna mlada prevoditeljica i jedan programer; udovica kojoj je samoća oduzela nadu u bolji život, mlada žena koja se boji ostaviti oca jer je majka nju ostavila kada je imala samo dvije i pol godine i muškarac nesretan u ljubavnoj vezi koja se jednostavno potrošila.
Sreću se iz dana u dan, jer svi troje svoje pse izvode u isti park. Povezuje ih slučajnost, a gledatelj ih upoznaje kroz kratke sličice, malene usputne dijaloge koji postupno otkrivaju njihove karaktere.
To je sažetak nove predstave “Šetači pasa” za koju je tekst napisala glumica Jelena Hadži-Manev, a izvodi je Kazališna družina Tragači koju je ona osnovala. “Šetači pasa” premijerno su izvedeni u subotu 9. studenoga u Centru za kulturu Trešnjevka.
Jelena Hadži-Manev je svoje “Šetače pasa” sama i režirala, pa je tako ona autorica, redateljica i producentica ove predstave. Tema priče je samoća, samoća u velikom gradu ili ona u ljubavnoj vezi, u trenucima kada ljubav naprasno nestaje ili se polako gasi ... Samoća u vlastitom životu. Ti i takvi ljudi svuda su oko nas i iako su neke od sličica ove predstave pomalo naivne, čak naoko banalne, Jeleni Hadži-Manev mora se priznati da je uspjela izgraditi tri vrlo različita karaktera kroz usputne razgovore u parku. Baš zbog toga ovog se teksta trebao prihvatiti neki vještiji redatelj koji bi mu našao bolji ritam. Naravno, razumljivo je da malene izvaninstitucionalne kazališne družine baš i nemaju novca za vješte, a kamoli vrhunske redatelje. Šteta, jer ovo je mogla biti mnogo jača i veća kazališna priča.
TEKSTA JELENE HADŽIMANEV TREBAO SE PRIHVATITI VJEŠTIJI REDATELJ KOJI BI MU NAŠAO BOLJI RITAM
I oprema predstave nadasve je skromna. Na sceni Marte Crnobrnje tek je jedna klupa i potpuno golo stablo, a ideju bezvremene ljudske potrage za bliskošću i srećom ne poentiraju ni kostimi Petre Dančević Pavičić, iako je “modna” improvizacija koju tako često vidimo kod šetača pasa u stvarnom životu nudila mnogo više inspiracije. Izdvaja se ipak glazba Željke Veverec i Tonija Starešinića, kroz koju kao da odjekuje stvarni život nekog parka, u koji tek povremeno dopiru zvuci užurbanog grada.
U predstavi glume Petra Dugandžić, Matko Knešaurek i mlada Josipa Oršolić, svi troje ujednačeni u izgradnji likova, ali na trenutke jednostavno razvučeni u krivom trajanju određenih prizora, što će vrlo vjerojatno riješiti kroz samo igranje ove predstave.
•