Umro Branko Lustig
Dječak iz Auschwitza postao je veliki hollywoodski producent
Dječak iz blata Auschwitza postao je hollywoodski producent kojem je veliki Spielberg ljubio ruku, a vojska je za njega vadila tenkove na ulice
NINA OBULJEN KORŽINEK ministrica kulture
SVJEDOČIO JE SVOJIM ŽIVOTOM DA SE STRAŠNI ZLOČINI NE SMIJU ZABORAVITI, ALI IPAK JE SLAO PORUKU UKLJUČIVOSTI, TOLERANCIJE I OPROSTA
RADE ŠERBEDŽIJA filmski i kazališni glumac
ZA FILM JE MOGAO ŽRTVOVATI SVE. ZA SVOJ RAD DOBIO JE SVA NAJVEĆA PRIZNANJA U SVIJETU, ALI VIŠE OD SVEGA ZNAČILO MU JE ŠTO ZAGREB MISLI O NJEMU
PAOLA ORLIĆ producentica i kustosica
PAMTIT ĆU ZAJEDNIČKI HOD OD AUSCHWITZA DO BIRKENAUA, GDJE SE PRVI PUT ZAVIJORILA HRVATSKA ZASTAVA KADA JE BRANKO DRŽAO GOVOR PRED SVOJOM BARAKOM 11
Životna priča Branka Lustiga gotovo je filmska pa ne čudi da je upravo on postao najzaslužniji producent u stvaranju kultnih filmova posvećenih temi Drugog svjetskog rata, koju je proživio na najteži mogući način.
Najpoznatiji hrvatski producent i naš jedini dvostruki oskarovac kao dječak je završio u blatu nacističkog logora Auschwitz, kojem će se kasnije uvijek vraćati, ne samo kao producent filmova poput “Schindlerove liste” nego i kao utemeljitelj Festivala tolerancije te osnivač Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust, svoga zadnjeg velikog projekta kojim je želio osigurati da se užasi Drugog svjetskog rata barem na našim prostorima više nikada ne ponove.
– Moj broj bio je 83317. U našem vagonu došlo nas je 400, a preživjelo samo 11 – reći će kasnije kratko ilustrirajući razmjere užasa.
Branko Lustig rodio se u Osijeku 1932. godine. Nakon što je preživio holokaust, 1955. godine diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Iste je godine počeo profesionalnu karijeru u zagrebačkom Jadran filmu, koji će mu poslužiti kao odskočna daska za ulazak u hollywoodsku A-ligu.
Cesta duga godinu dana
Među prvim filmovima na kojima je radio kao mladi organizator snimanja, asistent redatelja i producent bio je “Ne okreći se, sine” velikog Branka Bauera, a nešto kasnije “Izbavitelj” Krste Papića te “Kozara” Veljka Bulajića. Kao zaposlenik Jadranfilma brzo je dobio priliku raditi s najvećim inozemnim redateljima tog vremena. Među prvim velikim uspjesima u čijem je stvaranju sudjelovao mladi Lustig bila je “Cesta duga godinu dana” talijanskog neorealista Giuseppea De Santisa, nominirana za nagradu Oscar.
Upravo Oscari postat će nagrade koje će pratiti Lustigovu karijeru. Prije odlaska u SAD, u Zagrebu je snimao Oscarom nagrađeni “Limeni bubanj” Volkera Schlöndorffa te “Sofijin izbor” koji je mladoj Meryl Streep donio Oscara za najbolju ulogu. Oba filma, zanimljivo, bavila su se temom Drugog svjetskog rata.
Odlaskom u Hollywood početkom devedesetih Lustig upoznaje uspješnog mladog redatelja židovskog podrijetla Stevena Spielberga, koji je na Lustigovoj ruci uočio tetovažu iz Auschwitza i instinktivno je poljubio. Takvim potezom zapečaćena je suradnja na filmu koji će obilježiti obje njihove karijere, “Schindlerovoj listi”. Trenutak u kojem je, godinu dana kasnije, pod svjetlima hollywoodskih reflektora preuzeo Oscara za film o logoru koji je jedva preživio svakako je najupečatljiviji trenutak Lustigove filmske karijere. A bilo ih je zaista mnogo!
Već iduće godine snima svoj prvi projekt s Ridleyem Scottom, redateljem s kojim će kasnije ostvariti najviše filmskih uspjeha i koji se od Lustiga nije odvajao čitavo desetljeće. Bio je to “Gladijator” za koji je kao producent također dobio Oscara. Dva Oscara odmah potom osvojio je i njihov “Pad crnog jastreba”, prema Lustigovu sjećanju organizacijski najzahtjevniji i fizički najteži projekt na kojem je u karijeri radio.
– Imali smo ogromnih problema zbog loše političke situacije i velikog siromaštva u Maroku u kojem smo snimali. Za potrebe snimanja doslovno smo iselili stanovnike iz jednog dijela grada i ondje smo snimali rat. Izbijale su čitave pobune. Vojnici nisu htjeli stajati na oluji, građani nisu htjeli izaći iz kuća... Potkupljivao sam ih cigaretama. Jednom smo čak morali izvesti tenk na ulicu jer je guverner želio zaustaviti snimanje – kazao nam je sredinom dvijetisućitih, po povratku u Zagreb, gdje je odmah počeo predavati na Akademiji dramske umjetnosti.
Gotovo istovremeno počeo je raditi na Jewish Film Festivalu, svome velikom zagrebačkom projektu koji će kasnije promijeniti naziv u Festival tolerancije. Gotovo opsesivna želja bila mu je, pogotovo u zadnjim godinama života, objasniti mladima užase u koje ih može odvesti mržnja prema drugačijima. U tome su ga svesrdno podržavali umjetnici poput Mirka Ilića, ali i brojni političari, prije svega predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić s kojim je Lustig postao vrlo blizak.
Pokušali su ga ušutkati
Upravo zbog te veze s gradonačelnikom zagrebački kulturnjaci povremeno su mu zamjerali miješanje umjetnosti i politike. Lokalni političari u manjim sredinama zamjerali su mu pak “nedovoljno hrvatstvo” kada je dolazio u njihove gradove držati radionice za mlade. Posebno gorak okus u ustima ostavio mu je pokušaj zabrane njegove radionice u Kninu.
Nitko mu, međutim, nije mogao osporiti ogroman dug koji je Lustig ostavio hrvatskom i svjetskom filmu. Rezime poput njegova i želja za prenošenjem svojeg iskustva drugima jedinstvena je i u svjetskim okvirima, zbog čega Branko Lustig zaslužuje najdublji poklon svih nas.
ĆIRO BLAŽEVIĆ nogometni trener
VOLIO SAM GA JER JE U SVEMU BIO VELIK ČOVJEK. NITKO OD NAS NE SMIJE ZANEMARITI NJEGOVU OGROMNU ULOGU U PROMOCIJI HRVATSKE
ILAN MOR veleposlanik Izraela u RH
S VELIKOM TUGOM OPRAŠTAMO SE OD LUSTIGA, DRAGOG ČOVJEKA KOJI JE PREŽIVIO UŽASE, A ČITAV JE ŽIVOT RADIO DA SE TI UŽASI NE ZABORAVE
NAJVIŠE USPJEŠNIH FILMOVA SNIMIO JE S RIDLEYEM SCOTTOM, KOJI SE OD NJEGA NIJE ODVAJAO ČITAVO DESETLJEĆE
BORIS VELIČAN producent i putopisac
UVIJEK BUDI NA STRANI NAŠIH, ČAK I KADA SU MALO U KRIVU, GOVORIO MI JE O FILMSKIM KOPRODUKCIJAMA. KAO NJEGOV ASISTENT NAUČIO SAM BITI ODLUČAN, ALI OSTATI ČOVJEK