Postane li štrajk opći, moguća radna obveza
ČETIRI SCENARIJA ZA RASPLET BUNTA PROSVJETARA
1 Sindikati i Vlada postižu dogovor, što znači da je jedna strana popustila
2 Cirkularni štrajk prerasta u generalni, učenici i roditelji najveće žrtve
3 Sindikati nastavljaju štrajk, a Vlada uvodi radnu obvezu
4 Vlada od 15. studenoga prestaje plaćati dane provedene u štrajku
Nakon što su sindikati zaposlenih u osnovnim i srednjim školama odbili prošlotjednu, a sada i ovotjednu ponudu Vlade, te nakon što su upisali 26. dan u štrajku, i to na isti dan kada je prihvaćen proračun za sljedeću godinu bez uračunatih sindikalnih zahtjeva, njihovi čelnici najavili su još intenzivnije akcije. Ne odustaju od štrajka ni od svojih zahtjeva i pritom ne odgovaraju na pitanje kada će učenici osnovnih i srednjih škola na normalnu nastavu. Posljednja Vladina ponuda u kojoj je bilo predviđeno povećanje osnovice za 6,12 posto, izrada analize sustava plaća u javnom sektoru po kojoj bi se razmotrili koeficijenti složenosti poslova i potpisivanje Sporazuma kojim se Vlada obvezuje da bi, ako se do 30. lipnja iduće godine ne izmijeni Uredba o koeficijentima, svi zaposlenici u sustavu obrazovanja dobili dodatak od dva posto na plaću, sindikatima je razočaravajuća. Uvredljiva.
Ponedjeljak bez štrajka
– Žele nam prodati nebuloznu ideju kao ozbiljnu stvar – komentirao je ponudu Branimir Mihalinec, poručivši da će se u ponedjeljak sastati Veliko vijeće Sindikata Hrvatskih učitelja i Središnji odbor Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama kako bi donijeli odluke o pojačavanju pritiska. Dok odlučuju, ponedjeljak će nakon dugotrajnog štrajka biti prvi radni dan u kojem će svi hrvatski učenici imati nastavu jer iz sindikata poručuju da bez štrajkaških i prosvjednih aktivnosti žele izraziti pijetet prema žrtvama Vukovara i Domovinskog rata. Samo zato će obustaviti štrajk.
I dok su na početku svoje borbe, prvi put u povijesti štrajka, štrajkaši imali bezuvjetnu i podršku resorne ministrice Blaženke Divjak, ta podrška se od jučer naglo prometnula u ministričinu brigu za učenike. Ministrica se naglo prestala brinuti o nastavnicima, kao što se naglo utišala i HNS-ova buka i prijetnja čak i prijevremenim izborima.
– Ponuda ima elemente koji su važni za povećanje plaća, dakle 6 plus 2 posto, s time da su dani osigurači koga će sve to uključivati. Uključuju se svi zaposleni u osnovnim i srednjim školama i oni potplaćeni u visokom obrazovanju. Ako ne razmišljamo kakve štrajk ima posljedice za učenike, onda smo svi gubitnici. Dugo je bila situacija da su pravo na štrajk i pravo na obrazovanje ravnopravni, no mislim da je došlo vrijeme da učenicima damo prednost – kazala je jučer ministrica Divjak.
I što sada preostaje sindikatima i Vladi? Koje opcije imaju?
Jedna je opcija da sindikati bez dogovora s Vladom nastave svoje aktivnosti i tako direktno nanesu još veću štetu učenicima. Naime, maturanti već i dosadašnjim štrajkaškim aktivnostima plaćaju danak. Ono što nitko, pa ni resorno ministarstvo, ne želi potvrditi jest činjenica da im sa šest dana nadoknade, koliko imaju samo dosad, ozbiljno prijeti odgoda mature. Danak plaćaju i svi ostali učenici, kojima sada zbog štrajka učitelji sve češće mijenjaju rasporede, a zbog nedovoljno vremena da obrade gradivo, učenicima
osnovnih škola ispiti obuhvaćaju puno više sadržaja nego kad je nastava redovno organizirana i ispiti se redovno provode. Takva pak praksa ukazuje na veći pritisak na učenike i lošije ocjene jer gradivo koje su morali obraditi u školi, sada moraju obraditi sami, a dobivene ocjene uračunat će im se u prosjek.
Ima li elemenata za zabranu
Druga činjenica s kojom se sindikati moraju suočiti jest to da im od sutra svaki sljedeći dan proveden u štrajku neće biti plaćen. Tako je barem rekao ministar Josip Aladrović, a takva Vladina taktika trebala bi utjecati upravo na slabljenje podrške sindikatima. Naime, neplaćanjem dana provedenog u štrajku iznos namijenjen nastavnicima za nastavak štrajka trebao bi biti namiren iz blagajne sindikata čiji su članovi, a takav financijski teret eventualno bi mogao podnijeti samo sindikat zaposlenih u znanosti, ne i dva sindikata (učitelja i zaposlenih u srednjim školama) koja su prva krenula u štrajk. No ni u toj opciji nema pozitivnog ishoda za učenike, a umjesto veće plaće profesori se tada ne mogu nadati nikakvoj plaći.
Treća opcija jest još jedan Vladin adut – zakonska zabrana štrajka i uvođenje radne obveze. Takva bi opcija bila jedini model koji bi spriječio sigurno produljenje nastavne godine i skraćivanje praznika te omogućio učenicima da u punoj radnoj atmosferi prvo polugodište privedu kraju.
Upravo na jučerašnji dan prije šest godina, ali za liječnike, radnu je obvezu uveo tadašnji premijer Zoran Milanović. No njegovu je odluku tada srušio Ustavni sud i to zato što liječnici nisu priznali potpisani temeljni kolektivni ugovor koji su u njihovo ime potpisala dva druga sindikata. Ima li ova Vlada sve elemente za zabranu? O tome ne govore, tek jasno poručuju da su pred sindikate iznijeli svoje ponude – ona prekjučerašnja bila je Vladina posljednja.
OPCIJA BEZ DOGOVORA NAJVIŠE ŠTETI UČENICIMA. O TOME MINISTARSTVO NE GOVORI, O POSLJEDICAMA SE TEK ŠAPĆE