Monografije o vinkovačkoj sceni i Baretu govore zašto “provincija” može biti “središte”
NAŠ GLAZBENI KRITIČAR PIŠE O TRENDOVIMA NA HRVATSKOJ ESTRADNOJ SCENI
Uopćoj kakofoniji pogrešnih razmišljanja i predrasuda, često se zaboravlja da rock-glazba izvorno nije bila “urbana”. Budući da je u današnjoj hoh-snobovskoj stvarnosti “urbano” poželjno, a “ruralno”, ili “narodno” prezreno, nije loše podsjetiti se da je rock-glazba nastala kao incestuozni “brak” countryja i rhythm and bluesa, i u ruralnim sredinama Amerike.
Tek kasnije epicentri moći prigrlit će rock kontrakulturu i pretvoriti je u dohodovni biznis, ali suštinski, rock-glazba nastajala je u manjim sredinama. Pa tako i kod nas. Dva dokaza knjige su o vinkovačkoj rock-sceni Želimira Ivkovića i monografija “Goran Bare – Budi ponosan” Aleksandra Dragaša. A budući da je Goran Bare iz Vinkovaca, eto primjera, koji se razlaže i u knjizi o njemu, a pogotovo u almanahu vinkovačke scene, kako mala, lokalna scena može iznjedriti imena koja kasnije svojataju “urbane” sredine.
Glazbenog odrastanje
Osim toga, sam Goran Bare kaže; “Majke nikada nisam smatrao urbanim sastavom jer nisu ni došle iz urbane sredine. Pa, Vinkovci su tek nešto veći od Zapruđa i zato sam Majke oduvijek smatrao bendom ceste i zemlje, a ne gradskom rock-grupom”. Uzevši u obzir da je nedavno izjavio kako su “narodnjaci pošteniji od rokera”, ima dosljednosti.
“Goran Bare – Budi ponosan” i “Rock u Vinkovcima” najnovija su izdanja Croatia Recordsa, diskografa koji se, poput onih u svijetu, uključio u objavljivanje knjiga
U priči o krivim premisama, također je i ona da knjige objavljuju nakladničke kuće isključivo posvećene knjigama i “papiru”. No, u doba praktične tržišne ekonomije i to se pokazalo pogrešnim. Jer, izdavači drugih žanrova, poput diskografa ili novinskih kuća, odavno su se i u svijetu i kod nas uključili u objavljivanje knjiga, pa tako i Croatia Records. Dapače, kao najveća diskografska kuća, nekadašnji Jugoton, u svom arhivu posjeduju soundtrack glazbenog “odrastanja” društva, pa je i logično da su se kao izdavač uključili u tržište “lijepe literature” povezane s glazbom.
Dvije najnovije su “Rock u Vinkovcima – povijest pop i rock-scene u Vinkovcima i okolici” (Ogranak Matice Hrvatske u Vinkovcima i Croatia Records, 336 stranica) i “Goran Bare: Budi ponosan - monografija” (Croatia Records, 176 stranica). Odlična monografija o Baretu Aleksandra Dragaša podijeljena je u četiri dijela; “Kratka biografija”, “Albumi i recenzije”, “Zapisi s koncerata” i “Stihovi odabranih pjesama”. Iako sam Dragaš objašnjava zašto se ne radi o potpunoj biografiji, njegov uvid u rad i život Bareta i Majki ionako je iscrpan, jer im je na etiketama Search & Enjoy i T.R.I.P. objavio prva dva albuma i bio svjedokom rasta, rada i nemilosrdnih činjenica oko Baretova života od samog početka.
“Budi ponosan” kroz osobna sjećanja i kritičarski diskurs recenzija albuma i koncerata (Dragaš ne uključuje tekstove i razmišljanja drugih kritičara), donosi jasan prikaz rada ključnog rock glazbenika, pa i širu vizuru tadašnje i kasnije domaće rock scene. Kroz neke stare i nove tekstove i intervjue opisuje se put, život i pozicionira kreativne domete Bareta koji kroz izjave iz prve ruke podcrtava što mu se događalo, uključujući i otvorenu priču oko heroinske ovisnosti, rasta Majki, obiteljskih problema i tragedija, te vrhunaca i padova na koje su pritom nailazili.
Živopisna lokalna scena
S druge strane vinkovačkog “plota”, knjiga “Rock u Vinkovcima” Želimira Ivkovića topli je almanah i prisjećanje na vinkovačku scenu od samih početaka, hotelskih gaža, ključnih mjesta za svirku, bendova, izrađivača gitara i pojačala u šezdesetima, diskotekama i studijima poput RockOko Želimira Babogredca, u kojem su prve snimke napravile Majke, a Zdenko Franjić na etiketi Slušaj najglasnije objavio njihov “nulti” album, tj. kazetu. Od lokalnih legendi do Majki, Kojota, Matchless Gift i Shortyja, pa i Rade Šerbedžije, priča nas vodi do mnogih imena o kojima Ivković piše.
Ili, kako ispravno primjećuje recenzentica knjige Ljubica Velan; “Ta demokratizacija domene popularne glazbe ne donosi nužno nešto kvalitativno bolje (…), ali donosi veliku raznolikost i bogatstvo stilova koji se više no ikada pretapaju, čineći posve nove forme.” Knjiga je pravi lokalni bunar podataka o poznatijim i opskurnim lokalnim pojavama, neki su izdržali dulje, mnogi su se raspali prije profesionalizacije pogona, ali riječ je o živopisnoj lokalnoj sceni koja krije mnoge zanimljive priče o protagonistima. Kao što je i monografija “Budi ponosan” u grafičkoj opremi Bachrach & Krištofić puna fotografija i arhivskih zanimljivosti – omotnica raritetnih izdanja kaseta, singlova, vinila i vizuala bendova poput Hali Gali Halid – tako i “Rock u Vinkovcima” donosi sjajne spomenarske, stare fotografije mnogih sudionika, koje već same po sebi govore o podneblju i sviračkim fizionomijama koje su se ondje javljale od šezdesetih do danas.
Uglavnom, ispada da su ovih dana Vinkovci sa svojom rock-scenom u epicentru domaćeg izdavaštva, pa knjige o Goranu Baretu i vinkovačkoj rock-sceni govore zašto “provincija” može biti “središte”.