Ima li načina uočiti kvalitetne učitelje i posebno ih nagraditi

Marija Jelenović učiteljica u mirovini

Dokle smo došli?! Čitajući i slušajući komentare u medijima o prosvjedu prosvjetnih djelatnika na Jelačićevu trgu neupućen prosječan građanin ne može ništa spoznati, a pogotovo ne ono bitno. Čak i u emisiji Otvoreno HRT-a u kojoj je nastupio uvaženi akademik i “doajenka” praćenja školstva posljednja više od dva desetljeća, upravo sramotno, nismo mogli čuti ništa bitno. Neuređenost obrazovnog sustava naslijedili smo iz socijalističkog sustava, ali smo u slobodnoj Hrvatskoj tu neuređenost doveli do apsurda. Na maturi padne 8800 maturanata i nikome ništa. Pitanje je svih pitanja, nakon spomenutih medijskih praćenja štrajka, ima li uopće u tom obrazovnom sustavu kvalitetnih nastavnika, učitelja, profesora. Ima li? Ako ima onda bi se i njihov glas morao čuti i to zasebno. A jesu li takvi i zadovoljni, posebno s ovakvom vrstom i načinom vođenja štrajka i prosvjeda? Bit priče jest da nitko i ne pita imamo li mi načina takve kvalitetne prosvjetne djelatnike uopće uočiti i posebno ih nagraditi. Priča se o nekakvom apstraktnom dostojanstvu struke i dignitetu prosvjetnih djelatnika, a nitko nije rekao što je to zapravo dostojanstvo struke?! Zar se samo novcem osigurava to dostojanstvo?! Sigurno ne. Na kraju emisije Otvoreno jedan gledatelj daje komentar: “Učitelji imaju cijelu Hrvatsku iza sebe jer žele da obrazovanje napokon postane prioritet jer su naša djeca budućnost. Nemaju finski učitelji samo sjajne rezultate, imaju sjajne plaće koje su to zanimanje učinile konkurentnim – upravo dijametralno suprotno pokušajima svih naših vladajućih do sada!” Manjka dodatna rečenica: U Finskoj se u nastavu biraju najbolji, tj. studenti s najvišim prosječnim ocjenama tijekom studija. Vidite, to je ono što u Hrvatskoj manjka.