Sablasna tišina na ulicama i građani sa suzama u očima
NA POSLJEDNJEM ISPRAĆAJU BILO JE VIŠE OD 160.000 GRAĐANA
U Hrvatskoj je proglašena trodnevna žalost (šest godina poslije takva će počast biti iskazana još samo papi Ivanu Pavlu II.), a zbog smrti predsjednika Tuđmana odgođeni su svi politički i javni skupovi, kao i neki međunarodni sastanci
Bilo je dva sata poslije ponoći te subote 11. prosinca 1999. kada se akademik Vlatko Pavletić, predsjednik Hrvatskoga državnog Sabora, obratio hrvatskoj javnosti riječima: “Ustavom i sudbinom određeno mi je da u ovom najtežem času objavim građanima Republike Hrvatske i svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine da je prestalo kucati veliko srce dr. Franje Tuđmana, državnika i državotvorca i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske.” Ova objava sročena je tijekom sjednice sazvane netom nakon ponoći, kojom je predsjedao akademik Pavletić, a kojoj su nazočili i predsjednik hrvatske Vlade Zlatko Mateša, članovi njegova užeg kabineta te članovi Predsjedništva Hrvatskog državnog Sabora. Bila je to duga noć za državni vrh, za medije, za hrvatski narod.
70 izaslanstava
Vijest o smrti dr. Franje Tuđmana objavljena je u izvanrednim vijestima na sva tri programa Hrvatske televizije. Ta je vijest značila uzbunu i u redakciji Večernjeg lista. Premda su se netom vratili svojim kućama nakon danonoćnog dežuranja ispred KB-a Dubrava, na teren je odmah odaslano osam reportera i 11 fotoreportera, raspoređenih ispred bolnice, na Markovu trgu, ispred doma Tuđmanovih i u rodnom Velikom Trgovišću, dok uredništvo ubrzano priprema posebno izdanje u počast preminulom predsjedniku, koje se na kioscima moralo naći već uvečer