Na dizanje petokrake u Rijeci dolaze preživjeli partizani
Tko je Nemanja Cvijanović, autor kontroverzne instalacije u Rijeci
Tko je riječki umjetnik Nemanja Cvijanović, koji je već najavom postavljanja velike zvijezde na vrh Riječkog nebodera na Korzu u svibnju ove godine, u sklopu programa Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020, izazvao burne reakcije u javnosti? Nemanja je nezaobilazna je figura na riječkoj umjetničkoj sceni i sin Miše Cvijanovića, poznatog riječkog novinara i urednika, jednog od najvećih kroničara grada na Rječini, koji je umro početkom prošle godine.
Cvijanović je devedesetih diplomirao slikarstvo na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji, gdje je završio i poslijediplomski. Nakon školovanja vraća se u Rijeku, odakle djeluje kao uspješan i međunarodno priznat vizualni umjetnik. U svom radu bavi se aktualnim društvenim i političkim temama i događajima iz novije prošlosti, društvenim promjenama, masovnim medijima i političkom propagandom, redovito propitujući odgovornost i osviještenost promatrača svojih djela.
Radijator od Titova groba
Već u svojoj prvoj samostalnoj izložbi Plaćam struju u riječkom Malom salonu 2008. godine Cvijanović je autentičnu kopiju nadgrobnog spomenika Josipa Broza Tita adaptirao u zidni radijator za kućnu upotrebu. Izložbu je pratio katalog s integralnom verzijom Komunističkog manifesta Marxa i Engelsa na engleskom jeziku, koja je upotpunjena Cvijanovićevim radovima koji se referiraju na tekst manifesta. U performansu Aplauz! Cvijanović je iste godine građanima na Cvjetnom trgu u Zagrebu platio da protestiraju i nose već pripremljene transparente i uzvikuju parole, čime je zapravo novcem građana financirao te iste građane da budu aktivni korektori društvenog sustava. U ambijentalnoj instalaciji Spomenik sjećanju na ideju o internacionali Cvijanović se dvije godine poslije u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti bavio marginalizacijom revolucionarnih ideologija. Postavio je muzički valjak koji svira “Internacionalu” i niz mikrofona i zvučnika koji prenose i pojačavaju zvuk pjesme, koja pak svakim dodatnim prenošenjem postaje sve glasnija, ali i sve iskrivljenija i udaljenija od izvornog zvuka. U jednoj videoinstalaciji Cvijanović se bavio sudbinom biste Moše Pijade, djela kipara Antuna Augustinčića, koja je svojedobno uklonjena iz predvorja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i smještena u blizini iza lokota i lanca, upućujući na prolaznost ideologija i ideoloških vrijednosti.
Iz spomenutih instalacija i performansa jasno je da Cvijanović nastupa s ljevičarskih pozicija i da je vrlo angažiran. Njegovi radovi potiču na reakciju i mobilizaciju. On je humanist i umjetnik s misijom, a da kojim slučajem nije umjetnik, mogli bismo ga lako zamisliti i kao autora, aktivista ili čak političara. Takav je – angažiran i mobilizacijski – i njegov “Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik”, kako je Cvijanović nazvao zvijezdu koja će se početkom svibnja, u povodu obljetnice oslobođenja grada, vratiti na vrh Riječkog nebodera, gdje je bila postavljena nakon oslobođenja 1945. godine, i gdje će ostati sve do 31. prosinca, kada će završiti projekt EPK Rijeka 2020. Iako se u javnosti zvijezda doživljava kao ideološki simbol, Cvijanovićeva nakrivljena zvijezda od armiranog betona i željezne konstrukcije uopće nije crvena, nego bijela. Cvijanovićeva zvijezda zapravo predstavlja odbačenu i zaboravljenu zvijezdu petokraku, u koju će biti ugrađeno 2800 krhotina stakla, i to kao simbol “očekivanog vandalizma u kojem petokraka stradava”. Krhotine simboliziraju 2800 boraca poginulih u bitki za Rijeku 1945. godine, a organizatori su, kako doznajemo, u potrazi za preživjelima koji su sudjelovali u tim borbama, koje
će pozvati na svečanost podizanja zvijezde. Cvijanovićeva zvijezda, kako se navodi u programskoj knjižici Rijeka 2020 – s obzirom na to da Cvijanović u ovom trenutku ne želi javno govoriti o svom djelu – predstavlja spomenik memoriji i krizi memorije. “Je li moguće prihvatiti nakrivljeni i okrnjeni simbol kao dio našega kulturnog nasljeđa koji će, neovisno o stavu koji uz njega vežemo, ostati dijelom onoga što čini identitet ovoga grada”, piše o instalaciji koja se postavlja u okviru programskog pravca “Doba moći”, koji propituje povijesne promjene u Rijeci.
Imaju potrebne dozvole
Kako i sam Riječki neboder, izgrađen 1942. godine za vrijeme talijanske vlasti, i to navodno novcem talijanske mafije u Americi, predstavlja zaštićeni spomenik kulture, odgovorni u EPK su prije postavljanja zvijezde zatražili i dobili dozvole nadležnih tijela.
Međutim, u lokalnom HDZ-u, čije je sjedište na istom trgu na kojem se nalazi i Riječki neboder (tako da će se nakrivljena zvijezda najbolje vidjeti upravo s HDZ-ova balkona) u najavljenoj instalaciji ne vide umjetnost, nego provokaciju i ideološku propagandu.
Cvijanović je u projektu EPK angažiran i kao koordinator tematskog programa “Kuhinja različitosti”. U još jednoj provokativnoj akciji u sklopu EPK građanima će 1. svibnja predstaviti “Zajednički Manifest komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke”. Cvijanović se u slučaju zvijezde odlučio za nesvakidašnji silenzio stampa, ignorirajući opravdan interes javnosti, pa su kontekst postavljanja zvijezde u središtu grada prisiljeni obrazlagati gradonačelnik Vojko Obersnel i gradski pročelnik za kulturu Ivan Šarar, koji u takvoj instalaciji ne vide ništa sporno, baš kao i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, koja se ne želi miješati u umjetničke slobode.
Cvijanović nastupa s ljevičarskih pozicija i vrlo je angažiran, potičući na reakciju i mobilizaciju
Riječka petokraka najbolje će se vidjeti s balkona tamošnjeg HDZ-a, koji to smatra provokacijom