U domovima 6430 mjesta, samo na listi za Maksimir 10.000 ljudi
Grad ima 11 ustanova za smještaj starijih i nemoćnih, a još je 31 privatna. Prosječne su cijene 4000-6000 kn
Zadnji dom sagrađen je prije tri godine, a trenutačno se priprema otvorenje još dvaju
ZRINKA ŠTEFANEC (76) Ma nikad dovoljno domova, gradskih ili privatnih. To je, nažalost, vječna tema. Što se mene tiče, ne bih išla u dom osim ako ne bih baš morala u slučaju nemoći.
VLADO HABLJAK (69) Ne bih rekao da su naši domovi za starije u dobrom stanju. Ali čuo sam da su ih počeli obnavljati, poput onoga na Trešnjevci, pa se nadam da će situacija biti bolja.
VLADIMIR KRALJ (67) Ne sviđa mi se ideja da svi svoje roditelje kad ostare trpaju u domove umirovljenika pa zato ne mislim da ih trebamo još. Roditelji zaslužuju da se djeca o njima brinu do kraja života.
ANKA GAGULA (63) Istina je da je domova umirovljenika premalo i da se previše čeka, ali ne mislim da je slanje starijih ljudi u ustanove dobro rješenje. Trebamo neki drugi sustav zbrinjavanja. (hi)
U domu na Lašćini još ima 10 mjesta, ali ne mogu primiti korisnike jer nemaju dovoljno medicinskih sestara
Za mjesto u njihovoj ustanovi smještaj čeka više od deset tisuća ljudi. Najdulja je to lista čekanja među javnim domovima za starije i nemoćne, odnosno među onima kojima upravlja Grad Zagreb, a razlog je, kažu, visoki rejting koji su s godinama stekli. U Dom za starije osobe Maksimir, koji radi na dvije susjedne lokacije, smjeste 50-ak novih korisnika godišnje, a da bi došli do toga, kaže ravnateljica Jasminka Dlesk Božić, trebale su godine stručnog rada.
Lani 27 inspekcijskih nadzora
Nisu ni oni savršeni, naglašava, i može im se dogoditi propust, no s vremenom su se obitelji koje ondje smještaju svoje članove očito uvjerili da mogu računati na dobru uslugu, pa i 24-satnu njegu, što nije uvijek slučaj u drugim ustanovama zaduženima za skrb najstarijih Zagrepčana.
– Imamo 420 korisnika, prosječno starih 85 godina, za koje se brine 150 ljudi. To nije dovoljan broj, no trudimo se nadoknaditi ga većim angažmanom. Već godinama imamo velik problem s pronalaženjem kadra, posebice medicinskih sestara, kojih jednostavno nema. Malo je bolja situacija s njegovateljicama, a teško je pronaći i kuhara, dok se za posao spremačice javljaju gospođe pred mirovinom. U javnom sektoru manje su plaće, pa nam to dodatno otežava posao – kaže Jasminka Dlesk Božić, dodajući da su jedan od tri gradska doma koji imaju i odjel za oboljele od demencije i Alzheimerove bolesti. Cijena u tom odjelu skuplja je s obzirom na zahtjevniju vrstu socijalne usluge.
– Košta 7000-7500 kuna, što je najviša cijena, dok, primjerice, dvokrevetna soba prvog stupnja socijalne usluge stoji 2775 kuna – kaže Dlesk Božić. Stupnjevi se određuju, pak, prema stanju osobe koja je u domu – prvi se pruža funkcionalno neovisnom korisniku, u drugi spada korisnik koji je djelomično ovisan i kojemu je potrebna pomoć pri zadovoljenju osnovnih potreba, u trećem su osobe kojima je pomoć potrebna u punom opsegu, dok je četvrti stupanj za umirovljenike s Alzheimerovim ili drugim demencijama. Prosjek cijena u svim gradskim domovima iznosi oko 4000 kuna, a za smještaj je dostupno i tridesetak privatnih, gdje se soba rijetko može dobiti ispod 4000 kuna, a cijena im je najčešće oko 6000. U Zagrebu trenutačno ima 6430 mjesta u 42 doma, od čega je 4000 u gradskih 11 ustanova. U javnim domovima cijena koju plaća korisnik, kažu u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u pravilu je niža od stvarnog troška, a razlika se podmiruje iz proračuna. Oni su
ti koji paze da u domovima sve funkcionira, provođenjem inspekcijskog nadzora, za koji imaju godišnji i mjesečni plan, a na teren izlaze po prijavama, koje su, kažu, u porastu.
– Tijekom 2019. u Zagrebu je provedeno 27 inspekcijskih nadzora. Najčešće su utvrđeni nedostatak stručnog i pomoćnog osoblja, smještaj većeg broja korisnika od dopuštenog, nepravilnosti vezane za dokumentaciju te za uvjete prostora i opreme – ističu.
Samo je jedan nepopunjen
Dom u Maksimiru jedan je od većih, no najveći je onaj na Trešnjevci, koji pruža usluge na dvije lokacije – u blizini Remize i kod placa te skrbi o 622 osobe. Grad je vlasnik još devet domova – Centra u Klaićevoj i Crnatkovoj te Medveščaka na Iblerovu trgu, koji su osnovani još potkraj 19. stoljeća, a tu su i oni u Dubravi, na Ksaveru, Peščenici, Sveta Ana u Novom Zagrebu, Sveti Josip na Kajfešovu brijegu te dom Park u Ivanićgradskoj i Lašćinskoj. Ovaj posljednji je najnoviji, otvoren u prosincu 2016., a ove godine počinje gradnja doma u Markuševcu. Gotovo svi su popunjeni, osim Lašćine. Tvrdi tako šefica gradskog HSU-a Davorka Vukadin Tabaković, dodajući da su problem visoke cijene. Najniža, ona za dvokrevetnu sobu, iznosi gotovo 4000 kuna. Točno je da je dom nepopunjen, kaže pročelnica Ureda za socijalnu zaštitu Romana Galić, no od 200 korisnika nedostaje 10 da bi kapacitet bio potpun. – I to zbog nedostatka medicinskog osoblja, unatoč izuzetnim naporima za osiguranje djelatnika – kaže R. Galić i dodaje da uz smještaj u domove, Grad nudi i druge socijalne usluge poput pomoći u kući, i to za 2000 korisnika. Za brigu o starijima, ističe, resorni ured izdvaja više od 100 milijuna kuna.