Splitsko ubojstvo nije posljedica ‘katastrofalnog’ stanja u zemlji

Subota 11. siječnja Videći svuda ustaše, Srbija nas iskupljuje

Ustaška organizacija osnovana je 1929. godine, a zelenaški komitski pokret, zbog kojeg su kao uspomenu na crnogorsku borbu protiv srpske okupacije crnogorski rukometaši na utakmici protiv Srbije na Europskom prvenstvu nosili zelene dresove, bio je 1918., desetak godina prije. Pa ipak za izbezumljene srbijanske medije Crnogorci su “promovisali tako ustašku ideologiju tkz. komitskog pokreta“! Nije to prvi put da srpski propagandisti krivotvore povijest, čine to, na primjer, i uvijek kad treba oblatiti blaženog Ivana Merza, koji im je “ustaški glavešina” premda je umro 1928.! Matoš je pisao kako je Srbima laž od Boga, a veliki srpski pisac Dobrica Ćosić u slavnom romanu “Deobe” piše:” Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, ...lažemo iz stida, da... sakrijemo svoju bedu... Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Ustaše su proizvod velikosrpske politike, ali i velikosrpskih laži kakve su Beogradu izlika za sva neprijateljstva prema susjedima – Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima i Slovencima. Kako su im svi u tom neprijateljstvu ustaše, zapravo Hrvate i rasterećuju i iskupljuju. Srbi – proroci hrvatske nevinosti.

Nedjelja 12. siječnja Karlo Ressler – ‘izdajnik’ ili osoba od načela?

S navodnim znacima ili bez njih govori se i piše o Resslerovoj izdaji Plenkovića, ali kako god se gledali, njegovi su stavovi samo izražavanje određenih načela kojih se Šeksov posinak, sada član Europskog parlamenta i nekad bliski suradnik predsjednika HDZ-a Plenkovića, držao otkad je u politici. Zašto bi zato što je dugo bio Plenkovićev bliski suradnik bio osuđen na trajnu mu odanost? Ako bi se tako odricao svojih uvjerenja, bilo bi to i nemoralno i pogubno za njegovu samosvojnost. Pogotovo bi mu naudilo karijeri želi li je nastaviti jer bi mu poistovjedba s Plenkovićem značila da u politici nema budućnosti kao što je nema ni trenutačni predsjednik HDZ-a. Kad kaže da na budućim stranačkim izborima “nitko od kandidata neće imati a priori bianco podršku ni od koga” onda je to normalno, razumno i demokratski. Pretpostavlja se da Ressler kao vjerni katolik nije zadovoljan u prvom redu ratificiranjem Istanbulske konvencije, a ni općim skretanjem HDZ-a ulijevo. U Hrvatskoj se brzo od predsjednika stranke stvara titovski kult, a otklon od tog kulta je “izdaja”. Uostalom, mladi bi Ressler u skoroj budućnosti mogao, kao HDZ-u prijeko potrebna “svježa krv”, biti i na samom čelu stranke!

Ponedjeljak 13. siječnja Vlastela na Ksaveru, bokci u preuređenim štalama

Koji lijep naziv doma za starije i nemoćne – “Zelena oaza”! U tako nazvanom domu u Andraševcu pokraj Oroslavja u požaru je izgorjelo šest osoba, prepuštenih samima sebi, bez nadzora, okruženih pustinjom nebrige i bešćutnosti koja je opustjela i njihovu oazu. Kolegica Rašović u Večernjaku pita: “Je li prihvatljivo, pa i legalno, da barake, garaže, šupe i štale nakon prenamjene postanu domovi za starije?” Jedan mi sveučilišni profesor, upućen u tu tematiku, piše kako je državna mreža staračkih domova s pristojnim uvjetima života i dobrim uslugama, uz relativno niske cijene koje subvencionira država, rezervirana za povlaštene, bogate građane. Manji dio bolje stojećih starijih koji ne mogu do mjesta u državnim plaima ćaju tržišne usluge u pristojnim privatnim domovima. Sirotinja uglavnom završava u obiteljskim domovima, skromnih standarda i često uz masne cijene. Slučaj u Andraševcu govori da bokci bistrički završavaju u ubožnicama – preuređenim štalama. Na zagrebačkom Ksaveru u staračkom domu hrvatska vlastela uživa za mali novac, a sufinancirali su ih i hrvatski bokci iz ubožnice koji su skončali u požaru.

Utorak 14. siječnja Jesu li četnici bili ‘nepromišljeni’?

O podatku da je Udba ubila više od sto političkih emigranata predsjednik HSS-a Krešo Beljak je napisao: “Više od 100?? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je... uzrokovao ratove od ‘91. do ‘99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama, koji su nažalost pobjegli Udbi!” Zatim se ispričao: “Žao mi je što se iz moje objave dalo zaključiti kako podržavam politička ubojstva, a to, naravno, nije istina. Žalim i ako sam nekoga uvrijedio. Pogriješio sam.” Isprika kao kad bi netko nekome zabio nož u trbuh, a zatim požalio. Sramotan je i komentar predsjednika SDP-a Davora Bernardića koji je prijateljski ukorio Beljaka jer je postupio “nepromišljeno”, ali uz dodatak da on “osebujan stil”. Agresija na Hrvatsku bila je nastavak politike koja je ubijala hrvatske političke emigrante, pa bi li Bernardić za četničko-komunističke zlikovce rekao da su bili “nepromišljeni” i “imali osebujan stil? Ne bi to bilo ništa čudno jer mu je kao i Beljaku zločinac Tito, čija nas je armija htjela zbrisati s lica zemlje, nedodirljiva veličina. Zato, Škoro na posao – kad si autora zakona lex Perković donesenog zbog udbaških ubojica doveo na Pantovčak, i zaštitnika Udbinih obožavatelja dovedi u Banske dvore.

Srijeda 15. siječnja Na svjetskim ljestvicama ubojstava Hrvatske nema

Ima istine u objašnjenju da jako mnogo ljudi opravdava pa i slavi trostrukog splitskog ubojicu Zavadlava zato što je smaknuo dilere droge i kriminalce i zato što ovo društvo njihovoj “devijantnosti dopušta da ostane nekažnjena”. No samo zlobnici u splitskom krvoproliću mogu vidjeti nacionalnu katastrofu. Neki lijevi komentatori idu tako daleko te za sve optužuju “Tuđmanovu Hrvatsku” i težnju da se ima država kakva god bila. Po broju ubojstava vatrenim oružjem na svjetskim ljestvicama Hrvatske gotovo nema, a na području bivše države među zemljama smo s najmanje takva kriminala. Policija, sudstvo, politika unekoliko jesu krivi za razularenost koja se ne obuzdava represijom i društvenom klimom koja bi nedjela spriječila, ali uvijek će biti onih koji će “uzimati pravdu u svoje ruke”, ubojica koji se ne znaju kontrolirati, koji ne drže ni do okoline u kojoj žive, ni do tuđih života, ni do zakona, na kraju ni do sebe, ni do kazni koje ih čekaju. A kad je riječ o masovnoj potpori splitskom ubojici, treba razlikovati krvoločnu zluradost od želje za pravednošću – kakva god bila. Plenković kaže kako “anarhije ne smije biti”, dodao bih – ni one koju stvaraju ubojice ni one koju stvara vlast.

Četvrtak 16. siječnja Kako godine prolaze, poduzetnika sve manje

Ni kriminalci, ni nesreće, ni institucije kao da ne vole ovu vlast. I o pokolju u Splitu i o požaru u domu za starije i nemoćne u Andraševcu u kojem je izgorjelo šest osoba, komentatori pišu kao o posljedicama stanja u društvu i vođenja države, a odjekuje i Finino “podmetanje” podatka da je lani preko servisa Vlade “za ubrzanu komunikaciju građana i poslovnih subjekata s državnom upravom” Hitro.hr otvoreno tisuću tvrtki manje nego godinu prije. Sve to na početku hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije kojim mašu Banski dvori i koje se slavi kao rijedak historijski događaj. Godine 2019. preko spomenutog servisa osnovano je 5914, godinu prije 6822 tvrtki i obrta, a 2017. nedostižna 7081. Dakle, kako protječu godine mandata sadašnje vlasti, stanje je sve gore. Za to uzastopno smanjivanje broja tvrtki, po ekonomistima, kriva je loša poduzetnička klima, ali i masovno iseljavanje, zbog kojeg u nekim općinama poduzetnika više i nema! Usto, prevelik državni sektor istiskuje privatnu inicijativu, nema fondova – kao na Zapadu – za financiranje prvih poduzetničkih koraka, administrativne prepreke i dalje su velike, a propisi su komplicirani i često se mijenjaju. Pa ti predsjedaj!

Petak 17. siječnja Odbojno Sinčićevo vrijeđanje u Strasbourgu

Kao i većini u životu na selu obitelj mi je bila svetinja, pa ako je u njoj bilo svađa i nepodopština, selo za to nije trebalo znati, osobito ne presuđivati. S odbojnošću koja proistječe iz takva odgoja doživio sam bjesomučni napad europarlamentarca Sinčića na premijera Plenkovića u Europskom parlamentu, i to zbog gotovo trivijalnog razloga – Vlada mu dvije godine nije odgovorila na neki upit. Izvrijeđao je “sitnog prevaranta” Plenkovića i optužio ga za nepodnošljivu korupciju. Sinčić je to govorio za uši europarlamentaraca od kojih mnogi iz obzira prema svojoj državi nikad ne bi učinili što slično. A veseli li se hrvatska država takvom Sinčiću? Rejting mu je stranke pao daleko ispod izbornog praga, na 2,1 posto, za što je uvelike i sam kriv jer je bio na čelu Živog zida dok je tonuo i dok su ga napuštali poznati članovi od koji su neki tvrdili da ga je Sinčićeva supruga pretvorila u privatno vlasništvo. Kako bi osoba koja tako vodi stranku vodila Hrvatsku? Netko je u izvještaju iz Europskog parlamenta napisao “cirkus u Strasbourgu”, pa zamislite da je Plenković Sinčiću odgovorio na isti način i opisao pad Živog zida – kakav bi to tek hrvatski cirkus bio za europsku publiku!