Građani će odvajati otpad i zbog toga plaćati veće račune, a onda će sve završiti – na istom smetlištu?!
Oni koji stvaraju najmanje otpada, poput jednočlanih ili dvočlanih kućanstava, plaćat će, ljute se u gradovima i općinama, isti fiksni dio cijene kao ona s devet članova. U gospodarstvu je još gore, računima se izjednačava, primjerice, frizerski salon s t
Kraj prošle kalendarske godine u sektoru gospodarenja otpadom obilježile su ustavne tužbe gradova, općina i komunalnih poduzeća koji tvrde da je nova Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju otpadom nepravedna za velik dio domaćinstava i malih poduzeća, a u konačnici će, upozoravaju, dovesti i do znatnog poskupljenja za građane. Neki u tome vide pritisak države koja želi izbjeći plaćanje kazna, a govori se o 42.000 eura dnevno, jer neće ispuniti prihvaćenu obvezu da ove godine prikuplja i reciklira najmanje 50 posto otpada, od papira i metala do plastike, biootpada i stakla. U 2018. došlo se do oko 25 posto, a podaci za prošlu godinu još se zbrajaju i bit će poznati za koji mjesec.
No, na to ćemo se vratiti nešto kasnije. U komunalnim poduzećima izračunali su da će zbog dopune Uredbe i do 60 posto svih korisnika plaćati veće račune za odvoz smeća, a najviše će biti pogođena jednočlana domaćinstva koja stvaraju i najmanje otpada, dok će se onima s više ukućana cijena smanjiti. U dopuni Uredbe propisan je novi izračun cijena minimalne javne usluge, tzv. fiksni dio u kojem korisnici u kategoriji kućanstva moraju imati jedinstvenu cijenu minimalne javne usluge. Oni koji stvaraju najmanje otpada, poput jednočlanih ili dvočlanih domaćinstava, plaćat će, upozoravaju u gradovima i općinama, isti fiksni dio cijene kao deveteročlana domaćinstva. I to je najveća primjedba. Ako gradovi ili općine ne donesu nove odluke u skladu s Uredbom, i gradonačelnicima osobno i jedinicama lokalne samouprave prijete kazne. – Jednostavno smo prisiljeni donijeti novu odluku s novim cijenama da bismo izbjegli kazne. Odlučili smo podići ustavnu tužbu kako bismo zaštitili naše sugrađane. To su već učinili Prelog i Krk, a uskoro će i Udruga gradova. U gospodarstvu se rade još veće nepravde i situacija je još gora jer se izjednačava frizerski salon s tvrtkom od 300 zaposlenih – požalio se ovih dana gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić.
I dok se čeka odluka Ustavnog suda, u komunalnom poduzeću Pre-kom iz međimurskog grada Preloga, koje pokriva sedam od deset najuspješnijih hrvatskih gradova i općina u odvajanju otpada, dosjetili su se privremenom rješenju – u odluku su stavili zadršku da se cjenik neće mijenjati do 1. srpnja 2021. Ne žele dizati cijene na štetu građana, pa radije riskiraju kazne. To je, tvrde, još jedan primjer da Ministarstvo ne sluša ljude s terena. Najuspješnija jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj po odvojenom skupljanju otpada u 2018. bila je međimurska općina Belica sa 68,86 posto. Slijedi grad Prelog sa 62,79 posto. I u Belici i u Prelogu otpad zbrinjava već spomenuti Pre-kom koji vodi dipl. ekonomist Siniša Radiković, koji je godinama radio u banci.
Žuti i crveni kartoni
– Nema tu, kako se ono kaže, neke nauke. Treba samo korisniku omogućiti da na kućnom pragu odvaja otpad. Nemamo ni jedan spremnik na javnoj površini, nemamo zelene otoke. Treba skupljati otpad, biorazgradivi i krupni, i potom ih obrađivati. Imamo svoju kompostanu, sortirnicu, obradu krupnog otpada i reciklažno dvorište. Uza sve to, nužna je i edukacija građana, koju smo započeli još 2006. kad smo počeli slagati svoj sustav gospodarenja otpadom – otkriva Radiković.
U Nizozemskoj su svojedobno osnivali i svojevrsne “odrede za čistoću” koji su obilazili četvrti i poticali građane na razvrstavanje otpada dijeljenjem žutih i crvenih kartona. Kartone je još prije sedam-osam godina počeo dijeliti i Pre-kom. Sustav batine i mrkve pokazao se učinkovitim. Godinama se provodi edukativna akcija “Ne dvoji nego smeće odvoji”, odlazi se u vrtiće i škole, organiziraju se kvizovi. Djeca naučeno dalje prenose svojim roditeljima, bakama i djedovima. Ne prihvaća se isprika da se nekome u poznoj dobi, s 80 ili 90 godina, ne da gnjaviti s odvajanjem otpada. Kućanstva imaju od dvije do četiri kante za smeće i vreće, i svako samo bira volumen spremnika za miješani komunalni otpad, od 60 do 360 litara. Jedna litra spremnika plaća se 47 lipa. Kućanstva za nagradu dobivaju kompost, besplatno se dijele i spremnici za trošeno jestivo ulje, nudi im se i besplatan odvoz kru
pnog otpada... Nije isprika ni to da u Hrvatskoj nisu mogući nagli skokovi i da za uvođenje učinkovita sustava trebaju proći godine. Pre-kom, naime, među svojim klijentima ima i jednu općinu iz susjedne Varaždinske županije, Martijanec, u kojoj je preuzeo posao kad je odvajala samo jedan posto otpada, a potom je u samo dva mjeseca počela odvajati više od 50 posto! Znači, može se, samo treba posložiti sustav i naučiti građane da je selektiranje otpada u posebne kante i vreće na kućnom pragu nešto što jednostavno moraju raditi. Nešto što mora postati rutina.
– Problem je što diljem Hrvatske ima još puno odlagališta jer je nekim komunalcima jeftinije samo odložiti otpad. Najjeftinije je sve baciti na deponij. Tada je trošak zbrinjavanja 70 kuna po toni, a mi plaćamo od 350 do 460 kuna po toni, ovisno o vrsti otpada. Tek kad se naprave centri za gospodarenje otpadom (CGO) bit ćemo svi u jednakom položaju, pa će se onda vidjeti tko živ, tko mrtav – napominje Radiković. Iznosi primjer slovenskog Celja, gdje je cijena odlaganja i obrade miješanog komunalnog otpada 111 eura po toni. Prema toj računici, ako se ne poveća odvojeno skupljanje i obrada korisnog otpada, neke gradove i općine očekuje još jedno veliko poskupljenje. Na primjer, Split bi, prema podacima za 2017., za 63.746 tona, kad se pomnoži sa 111 eura, CGO-u plaćao sedam milijuna eura godišnje ili 39,73 eura po stanovniku. Prelog bi, istodobno, za 1013 tona plaćao 112.443 eura ili 14,39 eura po stanovniku godišnje. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike ne boje se kazna.
– Kad govorimo o mogućim sankcijama, treba istaknuti kako se pri njihovu određivanju u obzir uzima niz činjenica i okolnosti, a najvažnije je koje je aktivnosti država članica poduzela da bi ispunila cilj te se u pravilu od države članice očekuje akcijski i terminski plan za ispunjenje cilja potpuno dok sankcije slijede tek ako država članica ne poduzima potrebne aktivnosti za ispunjenje cilja. Hrvatska poduzima sve potrebne aktivnosti kako bi ubrzala dostizanje ciljeva. Napominjemo da su sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom jedinice lokalne samouprave odgovorne za provedbu mjera gospodarenja komunalnim otpadom na svom području – ističu u Ministarstvu. Na području cijele Hrvatske 2018. nastalo je 1,768.411 tona komunalnog otpada, 432 kilograma po stanovniku. Povećanje je to od osam posto u odnosu na količinu proizvedenu u 2014., kad je proizvedeno 1,637.371 tona. U tom četverogodišnjem razdoblju bilježi se porast oporabe od osam posto, sa 17 na 25 posto, kao i smanjenje odlaganja za 14 posto, s 80 na 66 posto.
– U 2018. udio komunalnog otpada koji nije proslijeđen na finalne postupke oporabe, odnosno zbrinjavanja, iznosio je devet posto. Riječ je o privremenom skladištenju, mehaničko-biološkoj obrakomunalnog di otpada i drugim postupcima predobrade – kažu nam u Ministarstvu. Planom gospodarenja otpadom za razdoblje od 2017. do 2022. godine planirana je gradnja jedanaest CGO-a. Samo dva rade – Marišćina i Kaštijun, dok su ostali u različitim fazama projektiranja, izrade dokumentacije i ishođenja potrebnih dozvola. Biljane Donje u fazi je projektiranja, a planirani završetak gradnje je kraj 2022. CGO Bikarac trebao bi biti dovršen 2021., Lećevica 2023., isto kao i Babina gora. Za četiri centra je iz EU osigurano 896 milijuna kuna. Tu su još i Lučino Razdolje za koje je odobreno 286 milijuna i Piškornica koja očekuje 313 milijuna početkom ove godine, a onda će trebati možda i tri godine da se sve dovrši. Za tri centra zasad je odobrena samo izrada studijsko-projektne dokumentacije, i to za Zagreb, Orlovnjak i Šagulje. Ta tri nova CGO-a planiraju se financirati novcem EU kroz sljedeće programsko razdoblje od 2021. do 2027.
Cijena od dva dijela
– Desetljećima se otpad odbacivao na smetlišta i građani su plaćali niske naknade za takav način postupanja s otpadom. Međutim, danas skupo plaćamo sanacije takvih smetlišta. Stoga treba biti svjestan da je odlaganje otpada na odlagališta prošlost i da svi moramo promijeniti način razmišljanja o otpadu – ističu u Ministarstvu. Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom stupila je na snagu 1. studenoga 2017. Donesena je jer je Hrvatska morala ispuniti obvezu uvođenja naplate otpada po količini, radi smanjenja količine miješanog komunalnog otpada koji završava na odlagalištima te povećanja odvajanja i recikliranja otpada. Uredbom je propisana obveza odvojenog skupljanja biorazgradivog otpada poput papira, kartona i biootpada te reciklabilnog otpada kao što su plastika, staklo i metal, postavljanjem spremnika na kućni prag, kao i naplata prikupljanja miješanog komunalnog otpada po količini. Propisano je da se cijena javne usluge sastoji od dva dijela – cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge. Cijena za količinu predanog miješanog otpada obračunava se na osnovi volumena spremnika i broja pražnjenja ili na temelju mase predanog otpada, a cijena obvezne minimalne javne usluge obračunava se kako bi sustav prikupljanja komunalnog otpada funkcionirao, ispunio svoju svrhu i bio dostupan korisnicima. – Dakle, radi se o potpunoj promjeni dosadašnjeg načina skupljanja i naplate komunalnog otpada i uvođenju novog standarda u ovom dijelu gospodarenja otpadom – tumače u Ministarstvu, koje se pohvalilo da nabavom opreme i gradnjom reciklažnih dvorišta i postrojenja za odvojeno skupljanje otpada putem javnih poziva za sufinanciranje iz EU pomaže jedinicama lokalne samouprave. U posljednje dvije i pol godine Ministarstvo je upravo u tu svrhu raspisalo pozive za sufinanciranje u vrijednosti od više od 1,8 milijardi kuna. U 2020. dolaze i novi izazovi poput sprečavanja nastanka i smanjenja količine plastičnog morskog otpada od plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu i ribolovnog alata koji sadržava plastiku, smanjenje otpada od hrane te obvezno odvajanje i recikliranje biootpada. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je za projekte sanacije odlagališta dosad isplatio više od 900 milijuna kuna bespovratno. Od 300 odlagališta, 200 ih je sanirano, dio ih je trajno zatvoren, 60 je aktivno i nakon sanacije, a koristit će se sve
Trošak bacanja smeća na deponij je 70 kuna po toni, a obrade od 350 do 460 kuna po toni, ovisno o vrsti otpada
SINIŠA RADIKOVIĆ direktor Pre-koma iz Preloga