Od 2017. u planu je bila gradnja 11 centara za gospodarenje otpadom, a rade samo dva
do gradnje CGO-ova. U tijeku je sanacija 34 odlagališta, a za ostale se priprema dokumentacija i ishođuju dozvole.
Za kante samo jedna ponuda
– Gdje god je to moguće, a to je kod onih odlagališta koja će se nakon sanacije trajno zatvoriti, koristimo mogućnost EU sufinanciranja, a za ona koja će ostati još neko vrijeme aktivna sredstva osigurava Fond. Riječ je o višemilijunskim projektima koji najbolje ilustriraju cijenu dugogodišnjeg nekontroliranog odlaganja bez prethodnog odvajanja otpada. To je danas, u modernom društvu okrenutom načelima kružne ekonomije, neprihvatljivo, a uz to je i izuzetno skupo – kažu u Fondu. Da bi se otpad odvojeno prikupljao, kako bi se reciklirao ili koristio kao sirovina, najefikasnije je odvajanje na kućnom pragu, a za to je ključna uloga svakog građanina. – Upravo s ciljem edukacije i informiranja građana, Fond kontinuirano provodi informativne kampanje i ostale aktivnosti kako bi se osvijestio problem otpada i kako bi se utjecalo na promjenu navika već od vrtićke dobi. Naime, istraživanje koje smo proveli pokazuje da čak 96 posto ispitanika smatra da su odvajanje otpada i recikliranje važni. Iako s jedne strane većina ispitanika ima pravilan stav o toj temi, još ima dosta onih koji nisu spremni promijeniti navike na način koji može značiti „žrtvovanje“vlastite udobnosti za dobrobit okoliša. I to je ono na čemu stalno moramo raditi jer su iskustva pokazala da je sustavna edukacija jedan od temelja uvođenja suvremenih sustava gospodarenja otpadom – pojašnjavaju u Fondu i ističu da već godinama sufinanciraju uspostavljanje sustava i nabavu infrastrukture. Od 2018. Fond je i nositelj projekta nabave spremnika za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada. Projekt sufinancira EU s 85 posto, odnosno s 315 milijuna kuna, a 15 posto ili 55 milijuna osiguravaju gradovi i općine. Ukupno će se nabaviti 1,230.695 spremnika raznih vrsta i zapremina za 407 jedinica lokalne samouprave koje su ispunile uvjete i iskazale interes za nabavu. Nabava ne ide bez problema, pa je, primjerice, za kante postupak javne nabave poništen jer je stigla samo jedna ponuda, i to viša od procijenjenog iznosa nabave. Dio opreme je gradovima i općinama isporučen, a najveći dio počet će im se dostavljati 23. siječnja.
– Fond ove godine planira sufinancirati prijevoz miješanog komunalnog otpada za otoke koji nemaju aktivna odlagališta i odvojeno prikupljenog komunalnog otpada s otoka na kopno. Time se želi potaknuti odvojeno prikupljanje komunalnog otpada na otocima i smanjiti odlaganje otpada. Jedinicama lokalne samouprave omogućit će se da nabave opremu poput spremnika većeg obujma i abroll spremnika, kao i uređaje poput preša, balirki, press-kontejnere i slično što je potrebno da se komunalni otpad prikupi i pripremi za prijevoz na kopno – najavljuju u Fondu. Bivši SDP-ov ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović trenutačno stanje u gospodarenju otpadom naziva – potpunim kaosom. – Već sada možemo sa sigurnošću reći da nema nikakve šanse da ispunimo obvezu postupnog smanjivanja otpada. Ministar Čorić, koji je po zvanju ekonomist, toga je itekako svjestan, pa se ne bih čudio da i svjesno stvara kaos kako bi pokušao teret i krivnju što više maknuti sa sebe. Zar je normalno da jedinice lokalne samouprave i komunalna poduzeća moraju tužiti vlastitu državu i kroz ocjenu ustavnosti tražiti izlaz iz situacija u koje ih je ministar doveo? – pita Zmajlović. Brojke, dodaje, najbolje govore same za sebe. U odnosu na prethodnu godinu, bilježi se porast količina otpada od tri posto, a to ne ide, napominje, u prilog ostvarenju cilja iz Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2017. do 2022.
– Količina odvojeno prikupljenog komunalnog otpada u 2018. iznosi 553.791 tonu, od čega je izravno na oporabu upućeno 448.072 tone. Time je stopa oporabe komunalnog otpada u 2018. iznosila 25,3%, što je za 1,7% više nego u 2017. Stopa recikliranja komunalnog otpada iznosila je također 25,3%, što je još uvijek niže od ciljanog udjela za 2020. od 50%. Nastavi li se s tako lošom politikom gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, pitanje je možemo li ovaj cilj ostvariti i u idućih sedam godina! – ističe Zmajlović. Hrvatska se ugovorom o pristupanju Europskoj uniji obvezala na postupno smanjivanje otpada odloženog na postojeća neusklađena odlagališta.
– U skladu s time, ukupna dopuštena količina odloženog otpada u 2017. je 800.000 tona. Prema izvješću Ministarstva zaštite okoliša i energetike o gospodarenju otpadom, tijekom 2018. na 116 odlagališta u Hrvatskoj upućeno je ukupno 1,167.262 tona komunalnog otpada, što je 46% više od dopuštenog! Druga obveza koja proizlazi iz istog ugovora je postupno smanjivanje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada. Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koja se godišnje smije odložiti na svim odlagalištima iznosi 378.088 tona do 31. prosinca 2016. Tijekom 2018. takvog otada odloženo je 744.506 tona što je 96% više od dopuštene količine! Tko je odgovoran za to što u većini hrvatskih gradova, uključujući i Zagreb, još nije zaživio sustav obveznoga odvojenog skupljanja otpada i što bi trebalo poduzeti po tom pitanju? Najlakše bi bilo reći da je odgovoran loše definiran Plan gospodarenja
Država nam prijeti kaznama ne uskladimo li cjenik s Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju otpadom
DUBRAVKO BILIĆ gradonačelnik Ludbrega
Kome je u interesu isplaćivati naknade skupljačima kojima su koncesije istekle i time onemogućavati tržišnu utakmicu?
MIHAEL ZMAJLOVIĆ bivši ministar zaštite okoliša (SDP)
otpadom koji pada na provedbi, ali za taj je plan postojalo javno savjetovanje u sklopu kojeg je pristiglo i puno konstruktivnih komentara. Međutim, bivši ministar Dobrović i aktualni Ćorić ne slušaju potrebe struke i javnosti, pa su plan i pravilnik donijeli na svoju ruku. Stoga bi bilo pravilnije reći da nije kriv plan ili pravilnik, već onaj tko ga je donio usprkos protivljenju struke – smatra bivši ministar. Država nabavlja spremnike za odvojeno prikupljanje već pune dvije godine, i tek sad, kaže, počinje podjela po jedinicama lokalne samouprave.
Penali nisu najveći problem
– Fond za zaštitu okoliša odlučio je 2018. godine odstupiti od uobičajene prakse i upustiti se u meganabavu komunalne opreme u vrijednosti većoj od 370 milijuna kuna, umjesto da su tu nabavu provodile općine i gradovi, a Fond im to sufinancirao. Nabave bi bile dosad provedene i ovisile bi o njihovoj agilnosti. Ovako je ta nabava doživjela fijasko, otegnula se dvije godine i gradovi su dobili alibi zašto nisu uspostavili sustav odvojenog prikupljanja otpada! – upozorava Zmajlović i dodaje da je Ministarstvo propisalo gradovima i općinama da u kratkom i nerealnom vremenu organiziraju odvajanje na svojem području bez ideje kamo s otpadom. Pritom im nalaže zatvaranje odlagališta i ne osigurava nikakvo tržište sekundarnih sirovina, pa nastaju ružne slike na ulicama gradova i građane se time demotivira za recikliranje. Propust je, smatra, što prije nekoliko godina nije uvedena naknada za odlaganje, tzv. landfill tax, čime bi komunalnim poduzećima to postala manje prihvatljiva opcija zbrinjavanja otpada. Sustav gospodarenja otpadnom ambalažom i dalje je, drži, vrlo skup i neefikasan, u potpunoj je suprotnosti sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, čija je intencija bila ukinuti monopole, koncesije za sakupljače i prepustiti taj dio sustava tržištu.
– Fond za zaštitu okoliša 2016. godine poništio je javni poziv za skupljače otpadne ambalaže i do danas ga nije proveo! Kome je u interesu isplaćivati naknade postojećim skupljačima kojima su koncesije odavno istekle i time onemogućavati tržišnu utakmicu? Možda je odgovor u tome da Fond tako isplaćuje 15 do 20 posto više nego što bi trebao, što je godišnje od 75 do 100 milijuna kuna! Drugi jreproblem to što je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom usvojena prekasno i što je zakomplicirala sustav gospodarenja komunalnim otpadom u odnosu na prijedloge koje je Ministarstvo izradilo u vrijeme mojeg mandata. Najveći nedostatak je što je izostavljena odredba postupnog ispunjenja obveze odvojenog prikupljanja otpadom. Naime, nije realno da se svi gradovi i općine usklade s Uredbom u roku od šest mjeseci jer je to financijski i organizacijski nemoguće – zaključuje Zmajlović. Hoće li, pitamo ga, Europska komisija Hrvatskoj uskoro početi naplaćivati penale zato što nije ispunila zadane ciljeve u sustavu gospodarenja otpadom?
– Sve države članice plaćaju penale ne ispune li ciljeve koje su zajednički dogovorile i koje Komisija propisuje. Penali su velik problem, ali ne i najveći. Veći je problem što neodgovornost politike i nemogućnost uspostave funkcionalnog sustava gospodarenja otpadom koji bi otvorio nova radna mjesta na kraju plaćaju građani. Problemi s otpadom u Zagrebu eskaliraju zbog lošeg vođenja grada i niza propusta u planiranju sustava koji su svjesno ili nesvjesno učinjeni u proteklih dvadesetak godina. Novac za gradnju centra za gospodarenje otpadom u Zagrebu nikada nije mogao biti izgovor jer Zagrepčani godinama plaćaju europsku cijenu za ispodprosječnu uslugu na razini Hrvatske. Ironiju sa zagrebačkim otpadom najbolje opisuje i nedavna najava gradonačelnika Milana Bandića o gradnji sortirnice vrijedne više od sto milijuna kuna, a studija izvedivosti koja bi trebala dokazati najefikasniji model gospodarenja otpadom u Zagrebu tek je u izradi i stajat će Zagrepčane dodatnih 22 milijuna kuna! Što ako ta investicija bude u koliziji s novim centrom za gospodarenje otpadom? Tko će snositi teret suludog, financijski i tehnološki neodrživog projekta? Naravno, građani – pesimističan je Zmajlović.