Ljudi su ogorčeni jer im se za nepravde i nemar nude opravdanja umjesto odgovornosti
Biti vrijedan, radno angažiran, školovati se, biti pristojan, poštovati starije, cijeniti autoritete vrline su koje su manje poželjne, a često se percipiraju i kao znak slabosti, dijagnosticiraju hrvatski sociolozi, psiholozi, psihijatri. Odgovorne su za to, poručuju, sve institucije, sve odluke i sva ponašanja koja im šalju takve poruke
Sve vrijeme davanja iskaza bio je na rubu suza, pokazao je iskreno žaljenje te izrazio ozbiljnu namjeru da ubuduće ne čini kaznena djela, obećavši sudu – čije povjerenje zacijelo neće iznevjeriti – da će tako i biti. K tome je neosuđivan i otac četvero malodobne djece... Sve su to bile olakotne okolnosti zbog kojih je nedavno sutkinja Općinskog suda u Zadru donijela presudu kojom je Josipa Živkovića nepravomoćno osudila na djelomično uvjetnu osudu, odnosno godinu će morati biti u zatvoru, a druga dosuđena godina mu je uvjetna, na rok od pet godina. A Živkoviću se sudilo jer ga je zadarska policija lanjskog rujna ulovila s 1,3 kilograma kokaina. Ulična vrijednost zaplijenjene robe “prava sitnica” – oko 1,7 milijuna kuna, odnosno 680 prosječnih hrvatskih mirovina u iznosu od 2500 kuna. Onoliko novca koliko se u tili čas trebala dobije od prodaje te droge, umirovljenik bi primao 56 godina i šest mjeseci.
Iako je predviđena kazna za kazneno djelo koje je počinio Živković do dvanaest godina zatvora, sutkinja je smatrala da će presuda koju je donijela imati efekta i od kršenja zakona odvratiti one koji su pomišljali krenuti stranputicom. Ipak, ni pravosudni ni policijski krugovi ne dijele mišljenje zadarske sutkinje. O javnosti da i ne govorimo, pa zbog tog, ali i niza drugih, najblaže rečeno skandaloznih slučajeva, zbog kojih se kriminal potiče umjesto da ga se suzbija, na sve strane pljušte kritike institucijama koje se međusobno loptaju s poimanjem što je čija odgovornost, a svatko za sebe tvrdi da je radio svoj posao “u skladu sa zakonom”. Istodobno, na vidjelo izlaze činjenice poput one da u “Zelenoj oazi” – dom za stare u Andraševcu kod Oroslavja u kojem je izgorjelo šestoro nemoćnih staraca – nikakvih inspekcija godinama nije bilo, ali i da na teren izlaze samo po prijavi, ako je ima. Nevjerojatno zvuči da baš nitko nije mogao zaključiti da vlasnica “Zelene oaze” Gabrijela Čičković na popisu mjesečnih platiša umjesto 13 ima 50 osoba. Doduše, možda je netko i primijetio, ali to nije bilo u nadležnosti institucije u kojoj radi. Čičković u sudskom postupku uvijek može reći da joj je bilo žao ljudi u poznoj dobi o kojima se nema tko brinuti pa je tu skrb preuzela na sebe, što će zacijelo biti olakotna okolnost.
Akteri poznati policiji, ali...
“Split je glavni”, slogan je, pak, gradonačelnika Andre Krstulovića Opare. Na žalost, zaista je tako, ali ne u onom smislu kako je gradonačelnik želio. Split je u žarište pozornosti došao zahvaljujući trostrukom ubojstvu u centru grada usred bijela dana, i već tjedan dana grad pod Marjanom na svim je nacionalnim naslovnicama. Postavljaju se pitanja ukazuje li taj slučaj na stanje kriminala u dalmatinskoj metropoli ili je riječ o sumanutom činu čovjeka pomračena uma ili je pak dokaz da su ljudi u Hrvatskoj potpuno izgubili povjerenje u famozne institucije i “uzimaju stvar u svoje ruke”, što je u Saboru šef oporbe nabio na nos premijeru. U grupu podrške trostrukom ubojici Filipu Zavadlavu uključuju se ljudi iz cijele države, ali Split opet dobiva epitet “grada slučaja”, s izvrnutim vrijednostima. Pročitate li, primjerice, srbijanske portale, naslovi vrište kako kriminal u Splitu buja, ljudi se boje za vlastite živote, institucije ne rade. Split definitivno nije grad slučaj, tome svjedoče stotine tisuća turista, kao i statistike MUP-a koje ukazuju da je stopa kriminaliteta čak i niža od gradova s kojima je usporediv.
Međutim, s obzirom na to da su svi akteri subotnjeg krvoprolića bili jako dobro poznati policiji, sudovima, socijalnim službama, ljudi su uvjereni kako se tragedija, da su “institucije” radile svoj posao, mogla spriječiti. I zato su ogorčeni, iako policija tvrdi da je stanje dobro. U oči upada neriješen niz slučajeva noćnih paljevina automobila. Kriminalci se međusobno obračunavaju, ali stradavaju i “obični” ljudi, čija su vozila parkirana ispred njihovih zgrada. Splitska policija i USKOK u ožujku su se pohvalili razbijanjem grupe od osam osoba koju čini sedam muškaraca i jedna žena, koje su osumnjičili da su, kao pripadnici zločinačkog udruženja, počinili niz kaznenih djela, među kojima i teško ubojstvo u pokušaju, teške tjelesne ozljede i oštećenja tuđe stvari s ciljem ostvarivanja prevlasti na splitskom narkotržištu. Hvale vrijedno, ali očito nije bilo dovoljno. Paleži su se nastavili, pucnjave također. Dva mjeseca nakon spektakularnih uhićenja, u zgradi u Mosećkoj ulici ranjen je Leo Krstulović. Upucao ga je susjed čije je izgrede navodno godinama trpio i prijavljivao policiji, ali uzalud. Stupce crnih kronika punili su i izvještaji o napadima na žene pripadnika krim-miljea koji su u zatvoru. Pripadnici suparničkih bandi jednoj su propucali Mercedes, drugoj zapalili auto, treću izbacili iz njezinog vozila na semaforu i odvezli se, a četvrtu premlatili na ulici u Solinu. Split je nemoguće promatrati izolirano, izvan okruženja.
Prije mjesec dana u Omišu je u svom vozilu, parkiranom uz magistralu, dok je u društvu djevojke jeo sendvič, likvidiran Karmelino Fistanić. Uhićena su trojica osumnjičenih za njegovo ubojstvo: Splićanin, Šibenčanin i Omišanin, koji su u ubojiti pohod
krenuli sa splitskog groblja Lovrinac. Nedavno je u Kninu uhićen Željko Melvan, osumnjičen za ubojstvo 53-godišnjeg Vedrana Marendića zvanog Sarun u središtu Splita prošloga lipnja. Izbo ga je nožem zbog duga od 3000 kuna.
Statistike i nepovjerenje
U Solinu su se lani dogodila čak tri ubojstva. U svome stanu ubijen je stariji bračni par, 92-godišnji suprug i 87-godišnja žena koje je batom za meso do smrti izudarao 24-godišnji susjed. Na ispitivanju je tvrdio da se ničega ne sjeća. Prije nekoliko mjeseci na predjelu Sv. Kajo ubijen je Emil Ž. (33). Nožem ga je usmrtila njegova nevjenčana supruga. Dodajmo tome i slučajeve premlaćivanja konobara Srba u Supetru i napad na vaterpolista Crvene Zvezde na splitskoj rivi. Zato je posve razumljivo da je, statistikama unatoč, ljudima prekipjelo pa se za četvrtak priprema prosvjed koji pod sloganom “Pravda za Filipa” zapravo treba ukazati upravo na (ne)rad institucija.
– Moram priznati da je to meni neshvatljivo. Koristiti ovakve tragedije za općenito takvu društvenu klimu ili za napad na sudstvo je u krajnjoj liniji vrlo kratkovidno i vrlo opasno – kazao je nedavno predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa. Ljudi su nezadovoljni. Otrcana je fraza o sporosti pravosuđa. Ovdje nije to u pitanju, već nepovjerenje – naglasivši da glavni uzroci nezadovoljstva u državi leže upravo u zdravstvu i pravosuđu govori Branko Šerić, odvjetnik Filipa Zavladava. Sociolog Renato Matić za medije je komentirao da je “korupcija toliko nabujala da ljudi ne vjeruju da se do legalnog cilja uopće može doći na legalan način” te da su i splitske i žrtve u Zagorju rezultat istog neuređenog pravnog sustava, što se moglo izbjeći da se djelovalo pravodobno i odgovorno. A javnosti se neprestano serviraju opravdanja umjesto odgovornosti.
Nitko ne priznaje pogrešku
– Institucije trebaju biti pomoć i podrška, ali njima to često ne uspijeva – istaknuo je sociolog. – Posljednjih tjedana svjedočimo enormnom porastu broja vijesti obilježenih valom nasilja, agresivnošću, brutalnim napadima, a nažalost posljednjih godina postajemo društvo u kojemu se takvo ponašanje smatra prihvatljivim, ponekad i do razine poželjnoga s ciljem ostvarivanja određenih povlastica, dobiti ili privilegija, kao i statusnih položaja. Biti vrijedan, radno angažiran, školovati se, biti pristojan, poštovati starije, poštovati autoritete vrline su koje su, nažalost, ili manje poželjne ili, prema shvaćanju mladih, često znak slabosti. Odatle je i odgovornost na svima nama koji im šaljemo takve poruke, kao i poruku da se ne preuzima odgovornost za učinjeno – kaže izv. prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med., pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek. Slavonsku su metropolu nedavno šokirale dvije prometne nesreće, a zajednički nazivnik im je – mladi vozači bez vozačke dozvole. Branislav Smiljanić (22), sin osječkog policajca, na “zebri” je udario glumca Aleksandra Bogdanovića (45) i pobjegao. S njim je bilo još troje mladih, a nikome nije proradila savjest da se vrate i pomognu. Bogdanović je preminuo četiri dana kasnije, na Božić. Bruno Barišić (19) sletio je s ceste BMW-om, na povratku iz noćnog izlaska, i odveo u smrt sebe i još dvoje prijatelja. Oba vozača već su poznata policiji po prometnim nesrećama i prekršajima. – Adolescenti do 18 godine života, prema zakonu, ne bi uopće trebali biti u prilici da voze, a kamoli da budu za to kažnjavani, jer je uopće suludo da sa 16 i 17 godina i budu zatečeni na ulicama kako voze automobil. Odgovornost je tu isključivo na roditeljima jer dijete nema što s 14, 15, ili 16 godina uopće ulaziti u automobil, pa i odvesti se 20 metara do trgovine. Jasno i glasno, odgovornost je na roditeljima koji to dopuštaju, i čak smatraju da je to u redu jer voziti automobil na neki način znači postati zreo – poručuje dr. Dodig-Ćurković. Zakazali smo, stava je ona, svi. – Jer, ni nakon dvije tragedije u Osijeku nisam opazila da su se udružili roditelji ili bilo tko drugi i jasno poslali poruku da je potrebno konačno djelovati – zaključuje.
No tko će priznati da baš u njegovim redovima stvari ne funkcioniraju kako treba? Hoće li tko iz splitskog pravosuđa kazati: “Da, pogriješili smo” kada im ispričate za jedan od slučajeva koji je frustrirao tamošnju policiju? Zbilo se to nekako u vrijeme kada je stupio na snagu novi, rigorozniji Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Bez položenog vozačkog ispita zaustavili su jednog svog starog znanca s više od 80 prekršajnih prijava od kojih je njih gotovo 70 podneseno upravo zato što nema vozačku dozvolu. Tražili su da ga se odmah zatvori na dva mjeseca, ali sudac ga je ispitao i – pustio, odredivši da predmet ide u redovnu proceduru, pa kad dođe na red. Odlučio se zato, pričaju nam u Splitu, jer se prijavljeni kajao. Kao i svaki put do tada. Sudac je zacijelo uvjeren da je njegova odluka ispravna jer je inače ne bi donio, a preispitivanjem odluke suda riskirate packe zbog uplitanja u njegovu neovisnost.
– Sve što nam se događa, odjek je onog što smo činili – stava je, pak, književnica i kolumnistica Ivana Šojat. Živimo, nastavlja, u društvu “koje prešućivanjem i neprokazivanjem štiti zlikovce, klanja se nasilnicima i mutnim likovima”.
– Živimo u društvu koje se savjesti i samilosti odriče kao ljage, koje puca po šavovima. Kao prošlog tjedna u Splitu. U društvu koje, kronično depresivno, čeka Zoroa. Ili Supermana. Nekoga tko će izvan institucija koje odavno ne rade svoj posao neredom uvesti red. Društvu koje zbog političke i nacionalne “korektnosti” prešućuje jedno prvorođeno dijete u godini zato što je Rom, u kojemu su neki uvijek jednakiji od drugih. Jer mogu, zato što su zaštićeni – kaže Šojat.
Isključivanje javnosti
I dok kritike na račun institucija posljednjih dana ne jenjavaju, na Prekršajnom sudu u Zadru počelo je suđenje zatvoreno za javnost jer je tako tražila obrana bivšeg glavnog zamjenika ravnatelja policije Josipa Ćelića, pozvavši se na Zakon o policijskim poslovima i ovlastima. Iza zatvorenih će vrata tako ostati zašto je Ćelić tri puta brže od dozvoljenog jurcao po zadarskoj okolici, što se ne bi ni znalo da snimka nije osvanula na RTL-u.
Iako je tvrdio da nikakvog pokušaja zataškavanja nije bilo te da će, ako se to dokaže, dati ostavku, Ćelić je naposljetku otišao s funkcije, ali samo na drugo radno mjesto, o kojem se u javnosti ne zna ništa osim da se ono nalazi u Upravi za granicu. Pozivanje na Zakon o policijskim poslovima i ovlastima kao razlog za isključenje javnosti moglo bi značiti, tumače nam policajci, da će obrana ići u smjeru da je Ćelić bio na “tajnom zadatku”, što će sigurno biti olakotna okolnost, premda je jurcao u privatnom automobilu.
Živimo u društvu koje se savjesti i samilosti odriče kao ljage, u kojemu su neki uvijek jednakiji od drugih
IVANA ŠOJAT književnica
Korupcija je toliko nabujala da ljudi ne vjeruju da se do legalnog cilja uopće može doći legalno
RENATO MATIĆ sociolog