Večernjakovi “Hrvati koji su mijenjali svijet” i na HTV-u
Dokumentarcem o Ruđeru Boškoviću priključili su se našem projektu
U sklopu Večernjakova projekta “Hrvati koji su mijenjali svijet” HRT će na svom trećem programu u nedjelju od 17.05 sati emitirati dokumentarni film “Dubrovački prorok – Ruđer Josip Bošković”, scenaristice i redateljice Nane Šojlev.
Dalmatinski prorok
Ruđer Bošković jedan je od najsvestranijih umova 18. stoljeća, okušao se u mnogim znanstvenim područjima. Na koji način njegovo djelo komunicira s današnjim vremenom? Dokumentarni film Nane Šojlev u produkciji Dokumentarnog programa Hrvatske televizije, predstavlja životni put i djelo ovog iznimnog znanstvenika, u kontekstu intelektualne, političke, duhovne, kulturne i znanstvene klime u Europi 18. stoljeća. Film se snimao u Rimu, Milanu, Beču, Parizu, Londonu, Istanbulu, Varšavi, Veneciji, Lucci, Firenci, Paviji, Dubrovniku i Zagrebu, a o Boškoviću govore istaknuti hrvatski i svjetski autoriteti na čelu s glavnim stručnim suradnikom, dr. sc. Ivicom Martinovićem.
Zanimanje za Boškovića ponovno je naraslo proteklih godina jer se njime nadahnjuju suvremeni znanstvenici koji istražuju temeljne čestice tvari pa ga tako i znameniti nobelovac Leon Lederman naziva “dalmatinskim prorokom”. Živio je u 18. stoljeću, dobu prosvjetiteljstva koje je iznjedrilo mnoge istaknute osobnosti na različitim znanstvenim, kulturnim i gospodarskim područjima. Dolazi nakon Newtona i izdvaja se svojom izvornom teorijom sila kojom nastoji što jednostavnije objasniti što više prirodnih fenomena.
Na prvi pogled privući će nas njegova svestranost jer je ostvario izvrsne rezultate u različitim područjima: matematici, građevinskoj statici, hidrotehnici, astronomiji, arheologiji, geodeziji, meteorologiji i fizici, koja se tada zvala teorija filozofije i pokušala s filozofskog stajališta protumačiti što je temeljno u prirodi. Bio je i pjesnik, a zahvaljujući svojim diplomatskim misijama proputovao je svijet. Njegovim se životnim djelom smatra “Teorija prirodne filozofije” iz 1758., u kojoj je ujedinio rezultate dugogodišnjih istraživanja kako bi izložio avangardnu tvrdnju da se u temelju građe tvari nalaze točke bez dimenzija, ali obdarene silama. Bio je javni profesor matematike na Rimskome kolegiju, profesor astronomije i optike u Milanu, a kasnije i profesor u Paviji. Utemeljio je zvjezdarnicu u Breri. Bio je član engleskog Kraljevskog društva i mnogih akademija znanosti. Njegovo ime nosi jedan krater na Mjesecu. Najveći dio života bio je vezan uz Družbu Isusovu i ostao joj je vjeran sve do traumatičnog ukidanja isusovačkog reda 1773. Premda je s nepunih petnaest godina napustio rodni Dubrovnik, duhovne veze s rodnim gradom bit će doživotne i vrlo, vrlo emotivne. Stihove je tresao kao iz rukava
– Film je nastao 2011., u povodu 300. obljetnice Boškovićeva rođenja. Za temeljito upoznavanje s temom imala sam manje od šest mjeseci, što je vrlo kratak rok s obzirom na sve što sam o Boškoviću morala proučiti („naštrebati“) i pretočiti u plan snimanja. Srećom, na stručnom simpoziju o
Zanimanje za Boškovića ponovno je naraslo proteklih godina jer se njime nadahnjuju znanstvenici Svojevrsna lakoća kojom je u to vrijeme putovao od Venecije do Istanbula i danas impresionira
Ruđeru Boškoviću u Dubrovniku krajem svibnja 2011. povezala sam se s prof. dr. sc. Ivicom Martinovićem, glavnim stručnim suradnikom u filmu, koji mi je neizmjerno pomogao u sagledavanju svega što je bitno u poimanju Ruđerova života i djela – kazala nam je autorica Nana Šojlev i dodala kako je teško izdvojiti nešto iz njegova života jer je upravo Boškovićeva svestranost bila ono što ga izdvaja od umova 18. stoljeća.
– Praktična statička rješenja za sanaciju kupole Svetog Petra u Vatikanu ili Carske knjižnice u Beču, primjerice, danas se možda čine banalnima... no ako se prisjetimo da je uza svoja dostignuća u matematici, fizici, statici, hidrostatici bio i pjesnik, diplomat i rado viđen gost na najsjajnijim dvorovima Europe 18. stoljeća – dobivamo sliku neizmjerno šarmantnog kozera u isusovačkoj odori, koji je očarao venecijansku vlastelu, Mariju Tereziju, Luja XV., milanske plemenitaše i varšavski dvor svojim umijećem ponašanja i stihovima, koje je prigodno i lagodno „tresao kao iz rukava“– kaže Šojlev. Za razumijevanje života i djela Ruđera Boškovića upravo je bitan njegov kozmopolitizam. Svojevrsna „lakoća“kojom je putovao u to vrijeme, primjerice od Venecije do Istanbula, i danas impresionira. Neki njegovi motivi za ta putovanja i danas su obavijeni velom tajne i možemo samo pretpostavljati u kojim je diplomatskim misijama i za čije interese boravio na nekim lokacijama.
– Utvaram si da sam relativno obrazovana osoba i bilo mi je šokantno kad sam na početku ovog puta osvijestila koliko o Ruđeru Boškoviću malo znam. Za to, dakako, krivim obrazovni sustav u kojemu sam sazrijevala, te sam morala uložiti puno truda da naučim po čemu je Bošković toliko značajan. Nadam se da će naš film gledateljima približiti njegov lik i djelo, te da će posegnuti za literaturom koja će im pružiti uvid u bitne odlike Boškovićeva doprinosa u kontekstu svekolike suvremene znanosti i kulture – zaključila je Šojlev.