Ovakva ‘zamračenja’ nam se više ne smiju ponavljati

Naš vratar Marko Bijač i na Europskom prvenstvu u Budimpešti nastavio s fantastičnim obranama

U mnoštvu važnih godina za njega, osim one 1991. kada je rođen u Dubrovniku, moramo izdvojiti još nekoliko: 2002. počeo je karijeru u Jugu; 2012. postao je prvi Jugov vratar (nakon odlaska Frane Vićana u Primorje); 2013. zaigrao je za reprezentaciju (i osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Mersinu i broncu na SP-u u Barceloni); 2015. postao je kapetan Juga; 2016. proglašen je najboljim hrvatskim vaterpolistom u izboru Večernjeg lista, nakon što se s Jugom okitio naslovom europskog prvaka a s hrvatskom reprezentacijom olimpijskim srebrom, 2017. proglašen je najboljim europskim vaterpolistom u izboru Lena...

Ozljeda na “team-buildingu”

Sada je početak 2020. a Marko Bijač, o njemu je riječ (“staroga’”Mare sin), zajedno s ostalim suigračima na Europskom je prvenstvu u Budimpešti. U gradu u kojem je 2016. s Jugom pokorio Europu, a godinu dana kasnije s Hrvatskom svijet.

– Pa jest, uz Budimpeštu me vežu ugodne uspomene. Nadam se da ni ovaj put neće biti drukčije – kaže nam Marko u uvodu. Bili ste ozlijeđeni na početku sezone. Kako je došlo do te ozljede jagodične kosti? Bušlje vas je nenamjerno udario?

– Ma, da. Bili smo na pripremama Pro Recca prije početka sezone, na nekoj vrsti team-buildinga, pa smo nakon vaterpolskog treninga igrali malonogometnu utakmicu. I sasvim slučajno, na jednu smo visoku loptu skočili i on i ja, pa me on čelom pogodio ispod desnog oka. Na žalost, pukla je ta kost, ali na kraju sam se oporavio brže nego što sam očekivao. Stanka i nije bila tako velika, pauzirao sam otprilike mjesec dana. Božić i Novu godinu dočekali ste u krugu obitelji. S kim konkretno?

– S roditeljima, sestrama i djevojkom. Zaželio sam se malo biti kod kuće pa mi je to obiteljsko druženje baš odgovaralo. Djevojka Zrinka je inače s vama u Genovi, to je čvrsta veza?

– Zasad jest.

Prvi cilj na EP-u smo ostvarili, osigurali smo četvrtfinale. Što možemo dalje očekivati nakon onakve pobjede nad Crnom Gorom?

Maro Bijač

Ante Vukičević

Andro Bušlje

Xavier Garcia

Loren Fatović

Josip Vrlić

Maro Joković

Pričuve: Ivan Marcelić, Marko Macan, Hrvoje Benić, Luka Lončar, Luka Bukić, Lovre Miloš Izbornik: Ivica Tucak

Adam Furman

Matej Caraj

Samuel Balaž

Andrej Kovačik

Juraj Zatovič

Maroš Tkač

Tomaš Hoferica

Pričuve: Lukaš Kozmer, Adam Mitruk, Marek Molnar, Marek Tkač, Tomaš Bielik, Martin Kolarik Izbornik: Peter Nižny

– U susretu s Crnom Gorom igrali smo fantastično, kontrolirali igru, sve. I onda je došlo potpuno “zamračenje”. Ovo nam mora biti velika opomena. Ovaj put smo se izvukli, ali s ovakvim rupama od četvrtfinala pa nadalje nećemo moći do pobjeda. No, dobili smo tri dana stanke što će nam omogućiti da se što bolje pripremimo 2. KOLO: Crna Gora - Hrvatska Njemačka - Slovačka

1. 2. 3. 4.

Hrvatska

Crna Gora

Njemačka

Slovačka

2 2 2 2 2 2

1

1

0

2 0

0

0

0

0

0 1

1

2

0

28:19 25:15

17:22

9:23

28:16

za uvijek najvažniju utakmicu a to je četvrtfinale, koji nas vodi ili u borbu za medalje ili u razigravanje za peto mjesto. I tako smo nekako i složili u glavi: cilj po cilj.

Pešta kao treća - sreća

10:11 8:5 3

6

Ova zimska prvenstva nisu nam dosad bila baš uspješna. U Eindhovenu 2012. bili smo deveti, a u Beogradu 2016. sedmi. Zbog čega nam se to događa?

– Da, dogodilo se tako da smo na ta dva prvenstva ostali bez polufinala. Možda nam ne odgovara ulazak na turnir iz te klupske sezone koja je u punom jeku, iako je teško generalizirati. Vjerujem da ćemo u Budimpešti to prekinuti. Imamo kvalitetu za to. A i ne kažu uzalud: treća - sreća!