Plenković bi trebao osnažiti povjerenstvo za sukob interesa
Zašto su zapravo smijenjeni ministri
Što reći nakon još jednog slučaja, ovaj put ministra Damira Krstičevića. Ispada da je za ministre ispunjavanje imovinskih kartica ravno rješavanju složene matematičke jednadžbe. I to s jednom nepoznanicom, što se javnosti tiče, a to je – griješe li namjerno ili slučajno. Što to govori o njima i njihovim sposobnostima, ako nisu u stanju svoje nekretnine nazvati pravim imenom i unijeti njihovu stvarnu kvadraturu? Ako su unatoč takvom medijskom fokusu u stanju kiksati u ispunjavanju te zakonske obveze, onda opravdano možemo sumnjati da tako površni, neodgovorni i šlampavi mogu biti i pri izvršavanju puno zahtjevnijih, složenijih i odgovornijih ministarskih poslova, kao što je recimo nabava vojnih zrakoplova. Ministri si takav luksuz ne smiju dopustiti. Kakve se onda tek pogreške u ispunjavanju imovinskih kartica mogu očekivati na nižim razinama! Čak i ako se pogreške događaju upravo zbog fokusa na bitnije javne stvari, najviši dužnosnici moraju voditi računa da su u ovim internetskim, brzim i stoga nužno i površnim vremenima transparentnost i javna percepcija važniji nego ikada prije. U hipu se može proliti sve dobro što su uradili. A točan prikaz imovnog stanja koje ima pokriće u obiteljskim primanjima prvi je i važan korak u stvaranju javne slike o dužnosniku. Velika je društvena šteta – ne samo financijska, sada već milijunska, za porezne obveznike bez obzira koriste li smijenjeni sustav 6+6 plaća ili ne – ako uspješan ministar mora otići zbog dojma.
Smjene su skupe i štetne
Hrvatska je zemlja ograničenih kadrovskih potencijala za najviše državne pozicije, koliko god je dužnosnička odnosno ministarska moć privlačna i koliko god se ponekad činilo da imamo nepresušan izvor upravljačkih talenata. Nije lako naći u jednoj osobi spoj stručnjaka koji poznaje resor, ima menadžerske sposobnosti, zna politički promišljati i timski raditi. Za kontinuitet rada sustava svaka smjena je opterećenje, osobito ako ministar ne odlazi zato što je loše radio, već iz tako banalnih razloga kao što je pogreška pri ispunjavanju imovinske kartice. Naravno, druga je stvar kad postoji sumnja da je nesklad podataka iz imovinske kartice i stvarnog imovnog stanja posljedica sumnjivih postupaka dužnosnika koje treba istražiti, kao što je slučaj kod Lovre Kuščevića. Stabilnost Vlade uvjerljivo je prva stavka na političkoj agendi premijera Andreja Plenkovića, za što je podnio i političku žrtvu, zbog koje plaća i još će platiti danak. Međutim, malo-pomalo, spašavajući sebe i Hrvatsku od nestabilnosti, i greškama u koracima, odvukao nas je u drugu vrstu nestabilnosti. Tim u kojem su se izmijenile dvije trećine igrača u tri godine nije stabilan. Dok je u slučaju Lovre Kuščevića premijer do nepodnošljivosti, prelazeći i granice dobrog ukusa, branio neobranjivo, s tim se pristupom sada uoči parlamentarnih izbora doveo do takvog smanjenja praga tolerancije da mu puki dojam urušava Vladu, unatoč nizu pozitivnih fiskalnih i gospodarskih pokazatelja. Dovoljna je i vješta medijska dosjetka i Banski dvori se tresu. Naravno, percepcija je važna, ali i to ima svoje granice. U ovoj Vladi mediji kadroviraju!? A još nedavno, i sam premijer, a i njegovi suradnici bahatili su se prema Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, koje su sami izabrali, da bi sada, namjerava li promijeniti perspektivu, ako treba i klečeći pred Povjerenstvom, trebao tražiti što može učiniti kako bi ih osnažio i naoružao te tako javnost pokušao uvjeriti da je njegova Vlada drugačija od dojma koji stvaraju šlampavi ministri. Potpredsjednika
Vlade lani je “potresao” tekst objavljen na Telegram.hr-u: “Ekskluziv: Tolušić je prijavio upola manju kvadraturu kuće. Gradila ju je firma kojoj je dao milijunske poslove“. Povjerenstvo je u siječnju pokrenulo postupak protiv Tolušića, ali ne zbog dojma koji je sugerirao naslov. Naime, Povjerenstvo je potvrdilo da je tvrtka koja je gradila Tolušićevu kuću dobila milijunske poslove dok je on bio župan, ali sve kao najpovoljniji ponuditelj na natječajima. K tomu, za Povjerenstvo nisu sporne situacije u kojima dužnosnik u naknadnom privatnom odnosu angažira tvrtku koja je prethodno bila angažirana od tijela javne vlasti. Bila bi sporna jedino situacija da odlukom nekog dužnosnika koji je interesno povezan s nekom tvrtkom njegovo tijelo javne vlasti kasnije angažira tu istu tvrtku. U Tolušićevu slučaju raniji odnos tvrtke i Virovitičko-podravske županije, dok je on bio župan, sumnju u sukob interesa mogao je izazvati da mu je građevinska tvrtka “oprostila određeni iznos obveze po njihovu privatnom poslovnom odnosu (...) međutim kako takvog otpusta nije bilo te kako ne postoje druge okolnosti koje bi upućivale na pogodovanje, ovi poslovni odnosi nisu sporni”, obrazložilo je Povjerenstvo.
Žalac bez ijednog postupka
Postupak protiv Tolušića pokrenuli su jer je umjesto 187,81 četvorni metar neto stambene površine upisao 165 što za 4 kvadrata prelazi 10-postotno odstupanje koje se tolerira te što nije unio i okućnicu, što je greška koju je više dužnosnika učinilo te sama po sebi nije razlog za smjenu. Tražili su ga i da objasni uplatu od 10.250 kuna koju je za njegov račun tvrtki uplatila treća osoba. Trebalo bi biti normalno da dužnosnik i od premijera i od javnosti dobije priliku da se obrani, pa i ako je moguće u hitnom postupku pred Povjerenstvom. Protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac nije ni pokrenut postupak jer se sumnje medija o njezinu sukobu interesa s poduzetnikom Josipom Stojanovićem Jollyjem nisu potvrdile. I DORH je odbacio prijavu za nesreću.
Novaković: Pozivali smo Vladu i Hrvatski sabor na suradnju, ali odgovor nismo dobili