Đakić: Bio je moj suborac, u šoku sam
Tomislav Viktor Basa (49) uhićen je zbog sumnje da je u srpnju 1999. s još dvije nepoznate osobe ispalio više hitaca u kontroverznog bankara. Ima hrvatsko, švicarsko i nizozemsko državljanstvo, bio je u HV-u
Policija privela Tomislava Viktora Basu, kojeg sumnjiči za ubojstvo bankara Ibrahima Dedića 1999. // Iz Orahovice je, u ratu je bio diverzant, živi u Švicarskoj, majka mu je Nizozemka, a ima hrvatsko, švicarsko i nizozemsko državljanstvo
– S jedne strane mi je drago. Naravno da mi je drago da nakon 20 godina konačno znam tko mi je ubio oca. Drago mi je da konačno znam tko mi je uništio život. I ne samo moj. No s druge strane ta je priča pomalo smiješna. Da ne kažem čudna. Nazvali su me iz policije oko 9 sati i rekli da su uhitili dvojicu. Rekli su da su za jednog sigurni da je sudjelovao u ubojstvu, a za drugog baš i ne. Nakon 20 godina kao iz šešira izvade ime osobe za koju kažu da mi je ubila oca. I još kažu da su znali za njega, no da ga nisu mogli uhvatiti jer 10 godina nije bio u Hrvatskoj. A navodno imaju sve tragove koji ga povezuju s ubojstvom. Nije mi jasno što su onda čekali 10 godina i zašto su ga sad uhitili? Mene zanima tko je naložio to ubojstvo? Kada nađu nalogodavca, naći će i motiv. Žalosno je što ta osoba dolazi iz vojnih krugova, a sve se to i onda znalo. Kada je na mog oca drugi put pucano, pucano je iz vozila koje je imalo tablice HVa. Znači, iz vozila koje je bilo registrirano na hrvatsku državu. I tada se to znalo, pa sada ispada da su tog s tri državljanstva, čije ime ne želim ni spomenuti, izvadili iz šešira. A on šuti. Zašto šuti? I za koga šuti? – kaže Alen Dedić, sin bankara Ibrahima Dedića, koji je u klasičnoj “sačekuši” likvidiran 3. srpnja 1999. pred svojim stanom u Ivekovićevoj ulici u Zagrebu.
Slijedili tragove krvi
Dvadeset godina kasnije za to ubojstvo je osumnjičen i uhićen Tomislav Viktor Basa (49), čovjek koji uz hrvatsko ima državljanstva Švicarske i Nizozemske. U Švicarskoj je, po svemu sudeći, živo zadnjih 10 godina jer tamo, prema podacima iz švicarskog registra, ima registriranu tvrtku. Rođen je u Švicarskoj, u Hrvatskoj ima obitelj, točnije dva brata, suprugu i djecu. Kada je u Hrvatsku dolazio, boravio je u kući Zagorju. No, ako je suditi po onom što je jučer rečeno u PU zagrebačkoj, Basa u Hrvatsku nije često dolazio, a da bi mogao biti povezan s Dedićevom likvidacijom, policija je sumnjala zadnjih 10 godina!? No zašto ga onda nisu uhitili, jučer usprkos brojnim novinarskim pitanjima nisu pojasnili.
– Ne mogu vam to reći jer su izvidi tajni – bio je najčešći odgovor koji se čuo iz usta Zvonimira Petrovića, voditelja Odjela općeg kriminaliteta PU zagrebačke.
Povećem broju novinara koji su došli u sjedište PU zagrebačke Petrović je kazao da je istraga Dedićeva ubojstva bila duga i komplicirana, da je u sklopu nje
napravljen niz vještačenja te da je policija svojim operativnim metodama došla do počinitelja. No kako su otkrili nekoga tko nikada ranije u policiji nije bio evidentiran zbog počinjenja nekog kaznenog djela te s čim su komparirali tragove krvi koji su nađeni na poprištu nakon Dedićeva ubojstva, Petrović nije htio kazati. Oružje kojim je Dedić ubijen nije nađeno, Basa se na ispitivanju u policiji branio šutnjom, a jučer poslijepodne doveden je na zagrebački Županijski sud radi određivanja istražnog zatvora. Petrović je pojasnio da je Basa uhićen na području Zagreba, nekoliko dana nakon što je ušao u Hrvatsku, a osim njega uhićen je i S.G., koji je nakon ispitivanja pušten jer se za sada ne dovodi u vezu s Dedićevom likvidacijom.
Dedićev sin traži 10 milijuna kuna odštete
– Nije mi baš najjasnije zašto je moj klijent priveden. Valjda je za policiju poveznica bilo to što su on i Basa dugogodišnji prijatelji te što su zajedno ratovali. Moj klijent iznio je obranu te je nakon toga pušten da se brani sa slobode – kazao je Gordan Preglej, branitelj S.G.
Basa je bio pripadnik HV-a, odnosno 81. virovitičke gardijske bojne Kumovi, iz koje je kasnije prešao u Gromove, drugu gardijsku brigadu. Osim njega, za ubojstvo se sumnjiče još dvije za sada nepoznate osobe, a policija će sada valjda pomnije istražiti i BMW kojim su počinitelji pobjegli nakon Dedićeva ubojstva. Taj BMW, koji je bio registriran na MORH, ukraden je prije ubojstva, a malo nakon ubojstva nađen je zapaljen, što je klasičan obrazac kod ovakvih likvidacija. U vrijeme Dedićeve likvidacije nagađalo se da bi ona mogla biti povezana s obračunima unutar kriminalnih klanova, koji su u to vrijeme bjesnili Zagrebom. Nekoliko mjeseci prije Dedića u Ozaljskoj je likvidiran Željko Šobot, a u studenom te godine uhićeni su pripadnici tzv. zločinačke organizacije. Na suđenju toj skupini svjedoci su spominjali da su se Dedić i Šobot sukobljavali te da je Dedićeva smrt bila osveta za Šobotovu. Policija te navode nikada nije potvrdila, ali ni demantirala. Nisu to učinili ni jučer jer je Petrović prvo kazao da se u “ono vrijeme svašta špekuliralo” da bi potom dodao da postoje naznake da je “osumnjičenik povezan s nekim kriminalnim skupinama”. Kojim, onim ranijim ili nekim recentnim, Petrović nije htio pojasniti. Zbog policijske šutnje za sada se može nagađati da je policija do Base došla preko tragova krvi koji su nađeni na poprištu.
U Dedića su počinitelji ispalili više hitaca iz automatskog oružja, vjerojatno Uzija ili škorpiona. Jedan od počinitelja i sam je bio ranjen, a taj trag onda policiji nije previše koristio jer nije imala baze DNK koje ima danas. Dedić je bio vrlo živopisna osoba, a mediji su ga opisivali i kao kontroverznog. Promdei banku osnovao je 1991., prvu poslovnicu imao je u Ivekovićevoj, a na vrhuncu svoje moći hvalio se da ima 52 poduzeća s 3200 zaposlenih.
“Ratovao” je s MUP-om, tvrdio je da ga hoće ubiti te da je na njega pokušano sedam atentata. Na njega je pred zgradom u Ivekovićevoj pucano i u siječnju 1998. i tada mi je bio prostrijeljen vrat. Tvrdio je i da je zbog svega toga od policije tražio zaštitu te da mu je policija, koja je to negirala, nije htjela dati. Godinu i pol dana kasnije je ubijen, a njegov sin, koji živi u Njemačkoj, tužio je Hrvatsku, tražeći odštetu od 10 milijuna kuna smatrajući da država nije napravila ništa da mu zaštiti oca. Spor je nepravomoćno izgubio, no barem je sada jedan od ubojica njegova oca, kako tvrdi policija, nađen.