Još nas ne poštuju dovoljno, no Gorica će postati četvrti klub u državi
Mindaugas Nikoličius Sportski direktor HNK Gorica pravnik je po struci i bivši košarkaš
Sa sportskim direktorom HNK Gorica, Litavcem Mindaugasom Nikoličiusom više od dva sata razgovarali smo o nogometnim temama i shvatili smo zašto je u dvije godine uspio stvoriti da od njegova kluba strahuju Rijeka i Hajduk. Mnogi su mislili da će Gorica biti tek “priča za jedno ljeto”, ali prevarili su se.
– Kada smo ušli u prvu ligu, sjećam se, mnogi su rekli da smo glavni kandidati za ispadanje. Nakon prve sjajne sezone, opet su govorili da je ta bajka završena. Za sada smo jako zadovoljni konstantom i koncentrirani na daljnji rast. Moramo razvijati igrače, infrastrukturu nužnu za rad akademije, koncentrirati se na skautsku službu, izgraditi infrastrukturu da se i naši navijači ljepše osjećaju – počeo je Nikoličius.
Mislili da je klub u Sloveniji
U kratkom vremenu osigurali ste pozitivan imidž ovom projektu.
– To nam jako puno znači. Ovaj klub je mlad, postoji tek deset godina, nikad do naše ere nije igrao prvu ligu. Uza sve poštovanje prethodnim upravama kluba. Kada smo ušli u Prvu ligu, ljudi nisu znali gdje je Gorica. Kada sam pokušavao dovesti neke igrače, najčešće su me pitali je li Gorica u Sloveniji. No, kada sada pogledate momčad, naše transfere, način igre, naš imidž, to je potpuno druga stvar.
Kakvu ćemo Goricu gledati u nastavku priče?
– Nadamo se da ćemo biti u igri za plasman u Europu. Lani smo završili na petom mjestu, nadamo se da ćemo biti četvrti. Imamo sjajnog trenera Sergeja Jakirovića. Sa suradnicima radi vrhunski posao.
Nakon samo jedne godine, već se pričalo o europskom kapacitetu momčadi. Možda preuranjeno?
– Nikako. Kada smo došli, napravili smo detaljnu analizu na osnovi koje smo krenuli u projekt. Nemojte podcjenjivati ono što smo do sada napravili. Prije svega, kvalitetu igrača koje smo doveli i njihov učinak. Možda je problem u glavama ljudi. Ne priznaju Goricu kao ozbiljan projekt i da klub pretendira biti nešto veće. Pa mi smo pobijedili Rijeku pet puta zaredom, ne smijete podcijeniti ni podatak da smo Hajduk pobijedili četiri puta u sedam utakmica. Posebna motivacija je i stvaranje općeg dojma da ne mozvijezde
Premalo se radi na razvoju lige, nemamo ni udrugu... Žalosno je da od TV prava više dobivaju rumunjski nego hrvatski klubovi
žemo napraviti ozbiljan rezultat. Zašto ne bismo mi promijenili postavku o četiri velike momčadi. To se dogodilo i u Engleskoj. Najprije se govorilo o dvije velike momčadi, pa o četiri, a sada o šest.
Što je sljedeća razina?
– Želimo postati snaga hrvatskog nogometa. Svi pričaju o Gorici kao o kometu koja svaki čas treba izgorjeti. Možda i zbog toga ne priznaju dovoljno naše uspjehe jer možda očekuju da ćemo opet ispasti jer smo mali klub. No, mi imamo plan biti drugi ili treći, ne samo simpatičan klub. Imamo jasnu viziju i cilj, ne radimo s previše novca, naši igrači nisu milijunaši. No, imamo jasnu strategiju tko smo i što želimo. Nemamo superili poguranac, zato nas dosta ljudi simpatizira. Vjerujemo u naše trenere, skauting i stalni rad. Posebno bih istaknuo svoje najbliže suradnike, Filipa Šelendića, šefa skauta i tim-menadžera Igora Krlića. Naravno, bit će i loših odluka i transfera, to je normalno – kaže Nikoličius.
Kako Gorica raste, je li vam lakše pronaći sponzore?
– Malo je lakše, no situacija je daleko od sjajne. No to nije samo problem Gorice, problem je razvoja hrvatskog nogometa. U Hrvatskoj se stvari tek trebaju pomaknuti. Mi još nemamo ni udrugu lige, imamo savez... Postoji puno prostora za rast, posebice putem TV prava. Ne vjerujem da su zadovoljni ni u Dinamu, Hajduku ili Rijeci. Svi oni žele više sponzora. Uzmite primjer Rumunjske u kojoj klubovi dobivaju puno više novca od TV prava.
Znači da niste zadovoljni kako Savez radi po tom pitanju?
– Nitko me nije ništa pitao. Predsjednik Črnko predstavlja nas u HNS-u i on stalno komunicira s njima na taj način. Svi osjećamo da postoji potencijal koji ne koristimo. Moramo popraviti imidž lige i klubova. Samo zajedno možemo rasti. Odgovorni ljudi moraju razmišljati kako pomoći klubovima da postanu stabilniji. Svi ćemo profitirati, klubovi, navijači, reprezentacija, a imidž lige će rasti, uspjeh klubova u Europi sigurno će biti veći. Ne možete u ligi imati klubove koji šest mjeseci ne isplaćuju plaće. Zbog svega ovoga teško se natjecati čak i s klubovima druge poljske lige jer tamo plaćaju jako dobro, na razini polovice klubova u HNL-u. Svake godine ta će se razlika povećavati ako ne razvijemo strategiju.
Nikoličius nije igrao nogomet, no njegovo nogometno znanje je iznimno. Zvuči dosta samouvjereno, a na čemu zasniva takav stav?
– Dvije i pol godine u Škotskoj sam radio pod patronatom Campbella Ogilvija, on je upravljao Glasgow Rangersima 27 godina, a bio je i predsjednik škotskog nogometnog saveza. Upravljali smo klubom koji je bio u problemima. Naučio me kako ne smijem upravljati klubom. Tamo sam naučio što znači nogometna strast. Ljudi su radili u klubu za tri puta manju plaću nego što su mogli zarađivati na drugim poslovima. No rekli bi mi: “Niko, radimo ovo zbog osjećaja subotnje utakmice. Odemo na utakmicu i stavimo šal...” Nogomet nije samo novac. Sigurni ste da nije?
– Mislim da ne. Morate imati taj poseban osjećaj. Zamislite da svojoj djevojci svaki put morate kazati da niste slobodni za vikend. Nije to posao za normalne ljude (smijeh). Ako to ne volite, ne možete raditi ovaj posao. To su male stvari, ali sve govore. Osamdeset posto mog života svedeno je na WhatsApp. To je moj najveći neprijatelj. Izbrisao sam sve ostale aplikacije jer je bilo neizdrživo. Mobitel me ubija. Zovu sa svih meridijana. Kada idem spavati, moram uključiti zrakoplovni način.
Zanimljiv je bio početak njegove nogometne priče.
– Bio sam navijač kluba Atlantas Klaipeda, ultras.
Jedan od onih problematičnih? – Haha, ma ne. No bilo je to lijepo iskustvo. Moja ljubav prema nogometu je prirodna, urođena. Zato volim ovaj posao. Svaka djevojka mi je uvijek govorila da je nogomet moja prva ljubav.
U školi je – jedrio
A onda je uslijedila prava nogometna ponuda?
– Nakon studija u Vilniusu radio sam u nogometnoj reprezentaciji, a moji roditelji su vodili hotel u Nidi. Vlasnik tog hotela radio je u nogometu i, nakon što sam se vratio s fakulteta, ponudio mi je posao. Bio je vlasnik pet klubova. Radio sam za njega dvije i pol godine u Škotskoj. Potom sam se vratio u Žalgiris. Klub je bio u lošoj situaciji, a vlasnik u zatvoru u Moskvi. Status kluba je zamrznut, a navijači su osnovali drugi Žalgiris. Savez im je dopustio da se natječu u drugoj ligi. Poznavali su me iz mog navijačkog doba zbog čega su mi i dopustili da s partnerom uđem u klub. Obećao sam im da ću ih uvesti u prvu ligu i da će biti među tri najbolja kluba. Osam godina proveo sam u klubu, u zadnjih pet godina osvojili smo 15 trofeja. Jedno jutro sam se probudio shvativši da više nemam “leptirića u trbuhu”. Morao sam otići i svi su mislili da sam lud kada sam odabrao Goricu i kvalifikacije Lige prvaka zamijenio drugom hrvatskom ligom. Ali imao sam opet taj pravi osjećaj, iako sam tada išao na utakmice Gorice protiv Solina.
Nije igrao nogomet, ali kažu da je bio talentirani košarkaš.
– Kao klinac sam igrao razigravača. Shvatio sam brzo da ne mogu biti dobar jer je u Litvi dobra košarka. Prije mjesec dana bio sam u Zadru, gledao košarkašku utakmicu Zadra i Budućnosti. Sa Zadrom me povezuje i činjenica da mi je djevojka iz tog grada. Bit će zanimljivo, jer ima pravi dalmatinski mentalitet, često ‘eksplodira’ – smije se Nikoličius, koji je po zanimanju pravnik. Posebna ljubav mu je jedrenje. – Rođen sam na moru i svi su u školi morali naučiti jedriti – zaključio je Mindaugas Nikoličius.