Slovenija se pozvala na pogrešan članak, i to na pogrešnom sudu
Europski sud proglasio se jučer nenadležnim za slovensku tužbu protiv Hrvatske zbog arbitraže, ali slovenski političari svejedno tumače da je sud potvrdio slovensko stajalište prema kojem je arbitražna odluka valjana i obvezujuća za obje strane. Na temelju jedne rečenice iz sudskog priopćenja o presudi, u kojoj se spominje kako su, u skladu sa sporazumom, mjere za provedbu arbitražne odluke obvezne poduzeti stranke tog sporazuma, Ljubljana tumači kako je time sud pozvao Zagreb na implementaciju arbitražne odluke, iako to nigdje u priopćenju ne piše, dok se na hrvatskoj strani tvrdi da je sud utvrdio da arbitražna odluka nije provedena.
Uvjetovanje ulaska u Schengen
Jasno je, dakle, da slijedi spor vezan za interpretaciju jučerašnje odluke. Ljubljana će presudu tumačiti kao da sud obje države poziva da implementiraju arbitražnu odluku, iako sud samo navodi da je provedba odluke arbitražnog suda obveza stranaka prema arbitražnom sporazumu, koji nije dio europskog prava i ne spada u nadležnost Suda EU. Nategnutom interpretacijom slovenska će politika pokušavati opravdati nastavak političkog pritiska na Hrvatsku i uvjetovanje hrvatskog ulaska u Schengen implementacijom arbitraže, iako time neće uspjeti prikriti niz kardinalnih pogrešaka vezanih za ovu tužbu, koje su naposljetku i dovele do neugodne pravne blamaže Ljubljane u Luxembourgu. Kao prvo, bivši premijer Miro Cerar, čija je vlada na samom kraju svog mandata i podnijela tužbu protiv Hrvatske, oglušio se uoči podnošenja tužbe na poruke predsjednika Suda EU Koena Lenaertsa, koji je upozoravao Ljubljanu na to da se slovenska tužba poziva na pogrešan članak europskog ugovora. Slovenija se obratila europskom sudu na temelju članka 259., tvrdeći da je hrvatsko nepriznavanje arbitražne odluke onemogućava u provedbi europskog prava, dok je Lenaerts poručivao Ljubljani da ovdje nije riječ o kršenju europskog prava i da bi bilo najbolje da obje zemlje sporazumno iznesu slučaj pred Sud EU po članku 273., jer taj članak omogućava odlučivanje u sporovima koji se ne odnose isključivo na provedbu europskog prava. Međutim, za obraćanje sudu po članku 273. Ljubljani je bila potrebna i suglasnost Hrvatske pa je slovenska strana ustrajala na tužbi na temelju pogrešnog članka.
Za to je nadležan sud u Den Haagu
I drugo, slovenska strana nije “promašila” samo članak na koji se u tužbi poziva nego i sud kojem se obratila. Spor oko arbitražne odluke, kao i sama arbitraža, ne spadaju u europsko, nego u međunarodno pravo, što je jučer jasno zaključio i europski sud. A za takve sporove nije nadležan sud u Luxembourgu, nego Međunarodni sud pravde u Den Haagu. Međutim, i za iznošenje ovog predmeta pred sud u Haagu potrebna je suglasnost obje strane pa je Ljubljana pravnom akrobacijom arbitražni spor pokušala pretvoriti u pitanje europskog prava, što je rezultiralo očekivanim neuspjehom. I dok naglašavaju navodnu obvezu implementacije arbitraže, zanimljivo je da na slovenskoj strani u cijelosti zanemaruju ključnu poruku presude Suda EU koji Ljubljanu i Zagreb poziva na okončanje spora, bilo obraćanjem sudu po članku 273. bilo bilateralnim pregovorima, na koje poziva i Hrvatska. Ovaj spor, naime, može biti riješen jedino dijalogom, iako to u Ljubljani zasad ne žele shvatiti.
jučerašnje odluke Suda u kojem se kaže da države moraju naći zajedničko rješenje, što znači da Sud ne smatra arbitražnu odluku valjanom