Karabatić: Grad je pust. Mjere nam temperaturu kad dolazimo na posao
Život u Kini posljednjih je tjedana neprepoznatljiv. O tome kako je pojava koronavirusa iz temelja promijenila svakodnevicu u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, razgovarali smo s Marinom Karabatićem, 41-godišnjim Zagrepčaninom koji posljednje tri godine radi u Pekingu. Kaže da mu je život u kineskoj metropoli dosad bio jako ugodan. Naviknuo se na tempo velegrada, kineske posebnosti te je stvorio krug prijatelja u gradu za koji kaže da je bio i više nego zanimljiv za život. A sada?
– Život je sada prilično drukčiji, ovdje doista vlada izvanredna situacija. Vrijeme uglavnom provodim kod kuće, kao i većina ljudi u gradu. Sve društvene aktivnosti obustavljene su, a institucije poput kina i kazališta, trgovački centri, bazeni, teretane, knjižnice i slično su zatvoreni. Također, otkazane su masovne proslave Kineske nove godine i tradicionalni novogodišnji hramski sajmovi. Praznici za Kinesku novu godinu trebali su završiti 31. prosinca, ali produljeni su do 3. veljače, a sve obrazovne institucije zatvorene su do daljnje obavijesti – kaže Marin Karabatić koji živi u inače užurbanom dijelu Pekinga.
Otkazali dolazak Nove godine
No sada, kada pogleda kroz prozor, vidi samo pustoš. Ljudi se boje izaći u javnost, a i on sam stalno je na oprezu, iako kaže da se trudi da ga ne uhvati panika.
– Iako su u gradskoj četvrti gdje živim i radim potvrđena dva slučaja zaraze na otprilike 700.000 stanovnika, uza sve mjere opreza, mislim da nisam u prevelikoj opasnosti, a i većina oboljelih moje dobi preživi virus. Budući da se virus širi na isti način kao i gripa, tako se i štitim, manje izlazim i nosim zaštitnu masku tamo gdje je gužva – kaže Marin koji radi kao urednik u Hrvatskoj redakciji Kineske medijske grupe. Kaže da su i na poslu svi dobili upute da što manje izlaze, a podijelili su im i
Novi virus ima nižu smrtnost od SARS-a i MERS-a, a veću od gripe. Stopa smrtnosti koronavirusa Wuhan 2019 n-CoV je do 4%
BERNARD KAIĆ glavni državni epidemiolog iz HZJZ-a
zaštitne maske. Također, moraju odmah prijaviti ako primijete bilo kakve simptome ili ako putuju izvan Pekinga. Iako je kineska prijestolnica od žarišta bolesti udaljena čak 1100 kilometara, situacija je svejedno alarmantna te se ništa ne prepušta slučaju. – Mjere nam temperaturu pri dolasku na posao, kao i na prometnijim postajama podzemne željeznice. Stambena naselja ne dopuštaju ulazak osobama koje ne žive u njima ili nemaju poseban razlog za dolazak. Sve se stalno dezinficira, a postaje podzemne željeznice i slična mjesta dezinficiraju se čak tri puta dnevno. U glavnom gradu u ovo doba godine zbog praznika za Kinesku novu godinu i inače ima nešto manje ljudi, ali nikada nisam vidio ovako pust grad, a svi ljudi koji su na ulicama i u trgovinama nose maske – kaže Karabatić te dodaje da u Pekingu život ipak nije baš potpuno stao tako da i dalje radi većina trgovina te poneki restorani i kafići. Za sada i dalje nije problem nabaviti potrepštine. – Funkcioniraju i tvrtke za dostavu hrane, javni gradski prijevoz i taksi-službe. Jedino je Didi, tvrtka koja pruža iste usluge kao Uber, obustavio međugradske vožnje iz i do Pekinga – prepričava Marin, koji je stalno u kontaktu s hrvatskom ambasadom.
– Na kineskoj komunikacijskoj aplikaciji WeChat imamo grupe “Hrvati u Kini” i “Hrvati u Pekingu” putem kojih smo u kontaktu s osobljem ambasade. Savjetovali su nam da se javimo ako primijetimo bilo kakve simptome ili ako trebamo pomoć. Veleposlanstvo inače ima vrlo korektne odnose s hrvatskom zajednicom u Pekingu – kaže te dodaje da se o situaciji uglavnom informira putem kineskih i međunarodnih medija te društvenih mreža. Tako je čuo i priče iz pokrajine Hubei, odnosno grada Wuhana u kojem je žarište zaraze.
– Ne znam nikoga tko je sad tamo ili je nedavno bio, a koliko sam saznao iz medija i od poznanika, Wuhan je gotovo potpuno odsječen od ostatka svijeta. Obustavljen je sav javni gradski prijevoz te brodske, zrakoplovne, autobusne i željezničke linije. Otvorene su jedino ceste, u prvom redu radi ulaska potrepština i medicinskog osoblja u grad – kaže Marin Karabatić.
Na društvenim mrežama Hrvatske redakcije Kineske medijske grupe (Croatian service – China radio International), u kojoj Karabatić radi, redovito se prenose priče iz Wuhana te se izvještava o situaciji. Tako je, primjerice, objavljena i reportaža Kineske globalne televizijske mreže CGTN (China Global Television Network) u kojoj izvjestitelj Xu Xinchen ulazi u epicentar zaraze iako, kada netko jednom uđe u Wuhan, ne može znati kada će moći izaći.
Drži se, Wuhan!
– Još je devet milijuna ljudi u gradu te su potpuno odsječeni od vanjskog svijeta. Već u zračnoj luci, koja je udaljena od Wuhana šest sati vožnje, svi nose maske pa moram i ja, zbog čega jako teško dišem – govori reporter koji je potom do Wuhana morao uzeti privatni automobil jer je sav javni prijevoz blokiran.
– Kako smo se približavali Wuhanu, tako su auti na cesti nestajali. Samo smo mi željeli ući u grad – govori Xu Xinchen, koji je posjetio i susjedni grad Huanggang, drugi najpogođeniji iza Wuhana. Da bi otišao tamo, trebala mu je dozvola lokalnih vlasti, a posjetio je novosagrađenu bolnicu za zaražene koronavirusom. Kineski su graditelji, naime, poznati po nevjerojatno brzoj gradnji bolnica za tisuće pacijenta u slučaju izbijanja bilo kakvih epidemija. U medijima se objavljuju i razne emotivne ljudske priče u kojima se daje podrška Wuhanu. Govori se, primjerice, o strancima koji su odbili napustiti grad da bi ostali uz svoje voljene ili o medicinskom osoblju koje se vratilo na posao nakon što su i sami preboljeli bolest koja je posljedica zaraze ovim virusom. Također, na mrežama Hrvatske redakcije Kineske medijske grupe podijeljen je video koji prikazuje kako su neboderi i most preko rijeke Jangce u Wuhanu osvijetljeni tako da tvore natpis – “Drži se, Wuhan”.
Obustavljene su sve društvene aktivnosti, a kina, kazališta, knjižnice, bazeni, teretane i trgovački centri su zatvoreni
MARIN KARABATIĆ urednik u Hrvatskoj redakciji Kineske medijske grupe