Renesansni Klović, karizmatični Kinert, moderni Šutej... na jednom mjestu
Predstavljena raskošna monografija ‘Hrvatska grafika: prilozi za povijest multioriginala’ doktorice znanosti i dugogodišnje voditeljice Zbirke grafike Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Mikice Maštrović
Uveć sada bogatom nizu raskošnih likovnih monografija Naklada Ljevak objavila je u biblioteci Povijest umjetnosti u Hrvatskoj još uoči Interlibera knjigu “Hrvatska grafika: prilozi za povijest multioriginala” doktorice znanosti i dugogodišnje voditeljice Zbirke grafike Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (sada u mirovini) Mikice Maštrović. Monografija je već predstavljena i u Zagrebu i Zadru, ali i u Rijeci, novoj Europskoj prijestolnici kulture. Svoju najnoviju monografiju Mikica Maštrović posvetila je stotoj obljetnici Grafičke zbirke NSK, jednoj od najvažnijih zbirki grafičke umjetnosti, i to ne samo u hrvatskim okvirima.
Europska važnost
I tehnički podaci o knjizi Mikice Maštrović više su nego impresivni. U njoj je na 820 stranica objavljeno čak 566 reprodukcija, popisane su 753 grafičke mape, a tu su i životopisi brojnih umjetnika grafičara koji su vezani za hrvatsku likovnu umjetnost, bilo rođenjem, bilo djelovanjem ili pak školovanjem. Na jednom je mjestu Mikica Maštrović dala cjelovit povijesni pregled grafičke umjetnosti u Hrvatskoj, i to od pojave prvih hrvatskih grafika do danas. Do sada ovakvog pregleda grafičke umjetnosti u Hrvatskoj nije bilo. Mikicu Maštrović, koja je u Zadru diplomirala povijest umjetnosti i filozofiju na tamošnjem Filozofskom fakultetu 1976. godine, da bi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirala i potom doktorirala, pitamo zašto je baš grafici odlučila posvetiti gotovo cijeli svoj profesionalni život.
– Kao povjesničarka umjetnosti imala sam sreću svoj radni vijek posvetiti likovnoj umjetnosti, i to poglavito umjetninama na papiru, od crteža, grafika, grafičkih mapa, do ex librisa i ilustriranih plakata. Grafika je jedna od vrsta likovnog gradiva nastalih na papiru te je nastavno moj interes bio upućen toj likovnoj grani. Osim toga, godinama sam radila kao
kustosica i voditeljica najveće grafičke zbirke u državi, one u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (NSK). U toj sam radnoj sredini vrlo brzo postala svjedokom kroničnog nedostatka cjelovitog pregleda hrvatske grafike, budući da dosad nismo imali cjelovitog pregleda te umjetnosti. Odlaskom u mirovinu 2016. našla sam napokon dovoljno vremena da se posvetim pisanju monografije o hrvatskoj grafici, znajući koliko nam je svima koji volimo tu likovnu umjetnost potrebna. Godine iskustva i mjeseci rada na rukopisu doveli su do izdanja knjige “Hrvatska grafika: prilozi za povijest hrvatskoga multioriginala”. Njome želim pridonijeti upoznavanju šire javnosti o postojanju hrvatskog grafičkog stvaralaštva u vremenskom rasponu od više od petsto godina, pri čemu ističem da se ona javlja i kao knjižna grafika i kao pojedinačan grafički list. Tim sam djelom ujedno zaokružila svoju profesionalnu karijeru – ističe Mikica Maštrović koja je u NSK djelovala od 1978. do umirovljenja 2016. godine. U NSK je najprije radila na Odsjeku za katalogizaciju omeđenih publikacija, a zatim na Odsjeku za tekuću bibliografiju knjiga tiskanih u Hrvatskoj. Potom je postala kustosica u Grafičkoj zbirci NSK, a od 1994. godine njezina voditeljica. U okviru redovite djelatnosti Grafičke zbirke NSK pokrenula je izdavačku djelatnost, i to mahom grafičkih mapa renomiranih hrvatskih grafičara, kojima je urednica, a za neke je pisala i tekst. – Grafička zbirka NSK najveća je i najstarija zbirka umjetnina na papiru u nas. Ne mogu reći da je najvrednija, ali sigurno da likovno gradivo koje čuva, od onog nama vrlo važnog, a to su djela hrvatskih renesansnih autora, Jurja Klovića, Martina Rote Kolunića, Natala Bonifacija i Andrije Medulića Schiavonea, sve do umjetnika XIX. i XX. stoljeća – Mencija Clementa Crnčića, Tomislava Krizmana, Alberta Kinerta, Ede Murtića, Zlatka Price, Ivana Picelja, Miroslava Šuteja, Nevenke Arbanas, Dubravke Babić, Frane Para, Ivice Šiška, Maje Franković, Zdenke Pozaić kao i mnogih mladih hrvatskih umjetnika – kaže Mikica Maštrović. Poznato je da Zbirka grafika NSK koja je stotu obljetnicu lani obilježila i velikom i zapaženom izložbom u Klovićevim dvorima u Zagrebu čuva i djela nekih svjetski poznatih umjetnika koje je stavljaju i među grafičke zbirke europske važnosti.
– Među brojnim djelima stranih umjetnika u Grafičkoj zbirci NSK osobito rado ističem 79 crteža poznatog austrijskog arhitekta Johanna Bernharda Fischera von Erlacha (Graz, 20. srpnja 1656. – Beč, 5. travnja 1723.), u kojima je rekonstruirao i grafikom predočio poznate svjetske građevine različitih razdoblja. Među poznate svjetske građevine uvrstio je i Dioklecijanovu palaču u Splitu. Tu je seriju crteža Fischer von Erlach izradio za svoje djelo “Entwurf einer historischen Architektur”, Beč, 1721. godine. U Grafičkoj zbirci NSK čuvaju se i vrijedne grafike Rembrandta van Rijna i mnogih drugih umjetnika. Naravno, najbrojnija su djela hrvatskih umjetnika, gotovo da nema hrvatskog likovnog umjetnika koji nije zastupljen u fondu te zbirke. Posebnu vrijednost čini velika zbirka grafičkih mapa, od najstarije, one Krizmanove “Skizzen und Eindrucke aus Dalmatien, Bosnien, Kroatisch Zagorien und Wien” iz 1907., preko izdanja izdavačkih kuća Naprijed i Mladost, do grafičkih mapa u izdanju Zbirke Biškupić, nakladnika s najvećim brojem izdanja grafičkih mapa i bibliofilskih knjiga u Hrvatskoj. Vrijedno bogatstvo fonda su i velika zbirka ex librisa kao i najveća zbirka ilustriranih plakata u Hrvatskoj – govori Mikica Maštrović koja je u vrijeme kad je vodila Zbirku grafika NSK aktivno radila na njezinu obogaćivanju pa je tako sudjelovala i u nabavi Klovićevih crteža i u nabavi 525 strip-crteža našeg najvećeg strip-crtača Andrije Maurovića.
Pothvat Zbirke Biškupić
Mikicu Maštrović pitali smo koje bi to, prema njezinoj ocjeni, bilo zlatno doba hrvatske grafike. – Za hrvatsku grafiku važna su tri događaja i razdoblja u kojem je doživjela procvat. Poseban splet okolnosti zbio se sretnom pretpostavkom za izniman zamah hrvatske grafike početkom XX. stoljeća, kada sazrijeva ideja osnivanja Likovne akademije u Zagrebu, a pokreću je četvorica likovnih umjetnika, svaki s iznimnim darom za grafiku. To su: Menci Clement Crnčić, Branko Šenoa, Ljubo Babić i Tomislav Krizman, uz podršku velikoga Isidora Kršnjavog. Prva su četvorica ujedno i osnivači Grafičke zbirke NSK, svakako uz Arthura Schneidera, njezina prvog voditelja. Ti su umjetnici postavili temelje ne samo hrvatske grafike nego i hrvatske likovne naobrazbe, buduće Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, osnovane 1907. godine. Drugi je važan događaj osnivanje Grafičkog odsjeka na Akademiji 1956. Iste godine kada je studij utemeljen na njega dolazi i Frano Baće koji je zajedno s Detonijem postavio organizaciju novoosnovanog Odsjeka. Prvi upisani studenti Grafičkog odsjeka bili su Ante Kuduz, Tatjana Rovnij i Miroslav Šutej. Grafiku je na odsjeku predavalo devet profesora, od kojih je šest završilo grafiku na Akademiji. Posebno mjesto u povijesti Grafičkoga odsjeka, a i hrvatske grafike, zauzima Albert Kinert, kako zbog svojeg pedagoškoga rada tako i zbog iznimne karizme. Ono po čemu se Kinert isticao u svom pedagoškom radu jest posvećivanje pune pozornosti osobnosti svakog studenta. Ostvario je prepoznatljiv pedagoški stil, što potvrđuju svi njegovi bivši studenti, odreda vodeći hrvatski grafičari, neki danas već pokojni ili pak umirovljeni ili još uvijek djelatni profesori Akademije poput Miroslava Šuteja, Dubravke Babić, Nevenke Arbanas i Frane Para. Tu su i Zdenka Pozaić, kao i Kinertova kći Nada Žiljak. Svi su oni stvorili iznimno plodne i vrijedne grafičke opuse nastale u doba koje s punim pravom možemo nazvati zlatnim dobom hrvatske grafike – ističe
Mikica Maštrović.
– Treći važan uzlet hrvatske grafike vezan je uz nakladničku djelatnost Zbirke Biškupić, koju je osnovao i uređuje je Božo Biškupić. Druženje umjetnikâ slike i umjetnikâ riječi na stranicama bibliofilskih izdanja Zbirke Biškupić traje od početka 1970-ih do danas. Muzealac i kolekcionar Biškupić znalački pristupa svakoj nakladničkoj cjelini svojih bibliofilskih izdanja, pri čemu jednaku važnost posvećuje grafičkom oblikovanju i vodi računa da svaka grafička mapa predstavlja cjelinu u kojoj vlada sinestezija likovnog i verbalnog umjetničkog diskursa. Do sada nijedan nakladnik u Hrvatskoj nije premašio broj od 134 grafičke mape i bibliofilske knjige u izdanju Zbirke Biškupić, nastale uglavnom u tehnikama dubokoga tiska i u malim nakladama. Grafički pothvat Zbirke Biškupić najslikovitije je opisao Luko Paljetak u tekstu kataloga izložbe Zbirka Biškupić: Bibliofilska izdanja 1972. – 2002. iz Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice: “Edicija Biškupić zaista je sretni Babilon, kula od danas impozantno brojnih knjiga i grafičko-pjesničkih mapa, s kojom se s jedne strane/stranice pisci, a s druge strane/stranice slikari penju jedni drugima u susret u visinama idealne mjere željenog savršenstva. Ono ih potiče, baš kao i samoga graditelja te kule, Božu Biškupića, koji je u taj posao ušao iz strasti potrage za knjigom kao za idealnim predmetom znajući da ga, poslužimo li se Barthesom, taj predmet želi upravo onoliko koliko i on želi njega.” Može se, dakle, također reći i to da je posljednjih desetljeća prošloga i početka ovog stoljeća hrvatska grafička umjetnost svoje zlatno doba nastavila u izdanjima Zbirke Biškupić – objašnjava Mikica Maštrović. A kakav je status grafike u Hrvatskoj danas i je li grafika preživjela sveopću komercijalizaciju likovne umjetnosti? – Grafika dijeli sudbinu drugih likovnih umjetnosti. Ona se, kako se često događa i kod drugih likovnih djela, nastoji „svidjeti“što većem broju potencijalnih kupaca. Zbog njene multioriginalnosti prijeti joj povećana opasnost od komercijalizacije. Međutim, kako se povijest ponavlja, opravdano je očekivati da će i današnja grafika, kao i sve prave umjetničke vrijednosti, pronaći svoj svijetli „put u budućnost“, uostalom to zorno pokazuje i njezina polumilenijska tradicija – uvjerena je Mikica Maštrović.
Izniman zamah hrvatske grafike dogodio se početkom 20. stoljeća kad sazrijeva ideja osnivanja Likovne akademije u Zagrebu, ističe Mikica Maštrović Prvi cjeloviti povijesni pregled grafičke umjetnosti u Hrvatskoj