Kad su mi javili za nagradu, bio sam u liftu iz svoje knjige
Kazalištarac Darko Cvijetić primio je Frica za roman prvijenac “Schindlerov lift”
Donedavno najpoznatiji kao pjesnik i prijedorski kazalištarac, Darko Cvijetić u Zagrebu je u četvrtak primio nagradu Fric koju tjednik Express dodjeljuje treći put. Nagrađen je za roman prvijenac “Schindlerov lift” (Buybook, 2018.) koji je osvojio publiku i kritiku u cijeloj regiji unatoč teškoj temi kojom se bavi, a to je rat u Prijedoru sasvim konkretno prikazan kroz događanja u prijedorskom crvenom neboderu naslijeđenom iz sretnijih socijalističkih vremena. Cvijetića, koji je i glumac, pitam je li možda glumio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje se nagrada Fric tradicionalno dodjeljuje.
Predstava po romanu
– Ne. Nažalost, samo sam bio gledatelj pa mi je utoliko veća čast primiti nagradu u ovom prostoru. Na neki način kao da osjećam da je Fricov duh ovdje. Stoga sam još ponosniji što sam tu i što sam dobio tako veliku nagradu – veli Cvijetić kojeg pitamo je li ga nagrada iznenadila jer je konkurencija bila iznimno jaka, i to ne samo među finalistima.
– Doista sam bio potpuno iznenađen i šokiran kada su mi javili za nagradu. A doslovno sam i bio u liftu u tom trenutku, što je i jedan nonsens koji i zaokružuje cijelu ovu temu. To je bio baš lift iz romana jer u tom neboderu živim gotovo cijelo vrijeme s nekakvim malim pauzama. Dakle, doslovno sam bio u tom Schindlerovu liftu kada me nazvao gospodin Lokotar i rekao mi da sam dobio nagradu. Toga zapravo nisam bio ni svjestan i tek kada sam izašao iz lifta shvatio sam da sam u tom trenutku bio u liftu i da je tom točkom učinjena neka poetska pravda. Sada kada se vratim u Prijedor tražit ću od kućnog savjeta da mi daju snimku tog trenutka da vidim svoje lice. Vjerojatno sam bio potpuno zapanjen – veli Cvijetić kojeg sam na prošlom Interliberu pitao je li iznenađen pozitivnim reakcijama na svoju prvu proznu knjigu u kontekstu činjenice da već desetljećima piše i objavljuje poeziju.
– Jesam. Ja se poezijom bavim jako dugo, dakle od prvog dana svoje pismenosti kada sam pokušao škripati olovkom po papiru. Doduše, i prozu pišem čitav život, ali ne pokazujem je jer je smatram dubokom intimom, nekim dnevničkim zapisima. Ali nekog momenta sve je to izletjelo iz mene u nekom redoslijedu koji je dobio sam od sebe literarizirajuću formu i ja sam shvatio da je to to. A onda je odjek toga bio potpuno nevjerojatan i šokantan i to i od ljudi koji se stvarno bave literaturom i koji su stručni, pa sve do mojih susjeda i ljudi koje uopće ne poznajem, a vele mi da ih je “Schindlerov lift” ostavio bez teksta i da nakon čitanja nisu spavali noćima. I to moji susjedi iz nebodera koji su svi mahom pročitali knjigu te su sebe prepoznali na ovaj ili onaj način. I svi su reagirali pozitivno – veli Cvijetić kojeg pitam
Ljudi koje uopće ne poznajem vele mi da ih je “Schindlerov lift” ostavio bez teksta i da nakon čitanja nisu spavali noćima
U FINALU JE POBIJEDIO MAŠU KOLANOVIĆ, JOSIPA MLAKIĆA, ZORANA ŽMIRIĆA, BOJANA ŽIŽOVIĆA I NAMIKA KABILA
je li roman imao promociju u Prijedoru.
– Još ne, ali će je svakako biti. Prijedor ostavljamo kao neki šlag na torti. Radit će Kamerni teatar u Sarajevu predstavu po romanu. Režirat će je Kokan Mladenović čemu se silno radujem jer je Kokan veliki redatelj i nadam se da će napraviti veliku predstavu. A ja sam već u području nekog novog rukopisanja, nekog novog romana koji bi trebao za jednu nijansu biti još intimniji i za još jednu nijansu prići bliže dovršetku jedne ovako teške teme – najavljuje Cvijetić. Znači li to da je proza konačno pobijedila poeziju?
Zauvijek ću biti pjesnik
– Sada sam uzeo lauf pa neka bude tako dok traje taj rukopisni potez. Kao što kažu slikari, neka se potez dovuče do svog logičnog kraja, iako je poezija moja vokacija i ostat ću čitavog života pjesnik – zaključuje Cvijetić. Podsjetimo, “Schindlerov lift” zbijena je i nimalo uljepšana povijest jednog nebodera koji je u pokojnom jugoslavenskom socijalističkom sistemu bio simbol bratstva i jedinstva, da bi u ratno doba, kada je susjed ratovao protiv susjeda, postao poprište surovih ubojstava, brojnih samoubojstava i neobjašnjivih nesreća. Najpotresnije stranice su one koje opisuju nesretnu dekapitaciju djevojčice koja se nevino igrala u polurazbijenom liftu marke Schindler ostavši bez glave kada je u zgradu iznenada došla struja i kada je nepoznat netko nehotice pokrenuo lift... Ovim romanom nesretnica, čija se obitelj u neboder uselila kada su se iz njega iselili nacionalno nepodobni stanari, dobila je vječni spomenik.