Šef HDZ-a mogao bi opet biti Plenković, s kojim se većina ne slaže!

Subota 25. siječnja Četrnaest promašaja i jedan – pun pogodak

Ima jedan aforizam koji izražava sirotinjski paradoks: ništa nemam, a sve sam to stekao sa svojih deset prstiju. Bogataška inačica toga paradoksa u slučaju Milana Kujundžića glasila bi: živim u raskoši, a sve sam stekao sa svojih deset prstiju. Može se, dakle, predano i marljivo raditi, a ostati sirotinja, no može li se samo takvim radom kupiti ili sagraditi tolike vile i apartmane od Zagreba do Paga i Ivanbegovine? Ali postoje još dva jednako važna pitanja. Prvo, ako se o imovini ministra zdravstva manje-više sve znalo i davno prije nego što je došao na tu dužnost, kako to da ga je Plenković imenovao? Ne pokazuju li slični primjeri Kujundžića, Kuščevića, Tolušića i drugih premijerovih izabranika da je riječ o smišljenom izboru, jer ako je istina da su sumnjiva morala i bogatstva, o čemu su mediji pisali, takvi će se, ucijenjeni, isticati odanošću i poslušnošću. I drugo, što to u ovom društvu ohrabruje takve ljude da nametljivo ističu svoje poštenje i brigu za narod i državu? Bit će i to što za vlast nisu upitni i što kadšto ostavke daju tek kad joj dogori do noktiju. Ukratko rečeno, 14 ministara koji su otišli iz Vlade – 14 Plenkovićevih promašaja, dok se on drži kao – pun pogodak.

Nedjelja 26. siječnja Plenkovićeva oporba bez marketinške moći

Udružila se Plenkovićeva oporba (Kovač, Penava, Stier) i odlučila da kandidat za predsjednika HDZ-a na stranačkim izborima bude Miro Kovač. Po nekim njegovim kakvoćama, izbor je savršen – magisterij na Sorboni, povjesničar, savjetnik u Uredu predsjednika Tuđmana, savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Bruxellesu, veleposlanik u Njemačkoj, u Oreškovićevoj Vladi ministar vanjskih poslova, međunarodni tajnik HDZ-a (dok ga Plenković nije smijenio) itd. Kad bi uza sve to imao stil vođe, imao bi velike šanse da bude izabran, no Kovač je previše pristojan, tih, djeluje kao časna sestra i kad s nekim ili nečim polemizira, slikovito rečeno – misli da će svoju robu prodati i kad je ne reklamira. Ali u dominaciji bučnog marketinga, često i brutalnoj, nenametljiva roba baš nema prođu. Osim toga, HDZ-ovo članstvo ima tako reći povijesnu naviku na glasne, odlučne, markantne vođe sa smionom retorikom i stisnutom šakom, a to Kovaču nedostaje. Svojom dojmljivom pojavom u tome prednost ima Plenković. Može se dogoditi paradoks da zbog toga bude izabran sadašnji predsjednik iako je programski i svjetonazorski većina članstva bliža Kovaču, Penavi i Stieru.

Ponedjeljak 27. siječnja ‘Usred noći provalnike hvatamo po kući’

Ispod teksta o divljanju migranata na istoku Hrvatske, ponajviše u Iloku, pod naslovom – “Strah nas je! Usred noći provalnike hvatamo po kući”, objavljen je i jedan komentar pun ogorčenja i sarkazma: “Nema razloga za paniku, sve dok vas netko ne prikolje u kući. A ni onda neće biti razloga za paniku, jer će to biti ‘izolirani incident’. A možda ste se i panično odupirali i sami ste krivi”. U tekstu se nabraja što su sve izbjeglice činili u proteklih pola godine – obijali prodavaonice, provaljivali u kuće, krali automobile s kojima su onda uzrokovali prometne nesreće... Da su to negdje u Hrvatskoj Hrvati činili Srbima ili Romima ili Srbi ili Romi Hrvatima, alarmirala bi se javnost, postavljala zastupnička pitanja u Saboru, govorilo bi se o ugroženosti ovog ili onog etnikuma, odjekivalo bi i te kako. A kako odjekuju nepodopštine migranata? Tako što je, kako kaže spomenuti tekst, “sve to vrijeme policija izbjegavala u svojim redovitim izvješćima medije, a onda i građane, izvijestiti o tome”, te “građani ne kriju da se zbog svega što se događa više ne osjećaju sigurnima”. Bit će da je ministar policije Božinović još kao komunistički dužnosnik znao da Hrvati primaju batine šutke.

Utorak 28. siječnja Uz petokraku trebao staviti balvan i kokardu

Postavljanje petokrake na vrh riječkog nebodera, koji je djelo kršćanskog arhitekta Umberta Nordija i zaštićeno kulturno dobro, nije umjetnički nego politički čin – tim se riječima Ana Lederer, teatrologinja, intendantica HNK, publicistica, usprotivila ministrici kulture Nini Obuljen, koja je rekla kako će “o tome što će koji umjetnik u Hrvatskoj raditi, misliti i djelovati... odlučivati umjetnici, a ne neki komesar na bilo kojoj adresi.” Malo će se tko složiti da su simboli totalitarnih režima i zla, kako god bili dizajnirani, umjetničko djelo. Na Obersnelovo čuđenje što ima onih koji smatraju da je “provokacija sjećanje na ljude koji su poginuli za slobodu pod simbolom petokrake zvijezde” uzvraća krvava povijest koja kaže da je pod tim simbolom stvoren režim nalik fašističkom, da su pod njim ubijeni deseci tisuća Hrvata na križnim putevima, da su tisuće ljudi slane u mučilišta na Golom otoku i u Staroj Gradiški, ubijeni deseci hrvatskih političkih emigranata te da je pod tim simbolom izvršena jedna od najstrašnijih agresija u povijesti, agresija na Hrvatsku. Pa predlažem da se s jedne strane riječke petokrake stavi balvan a s druge kokarda te kompletira simbolika iz rata devedesetih.

Srijeda 29. siječnja Kako kineski ‘ustaša’ neutralizira koronavirus

I to je globalizacija! U svekolikoj povijesti Imotske krajine zacijelo nitko nikada nije mogao zamisliti da će tamo biti Kineza. I to Kineza koji će se naseliti i u tom kraju i u njegovoj povijesti. Kažem u povijesti “njegovoj”, a ne “hrvatskoj”, jer je ustaštvo dalo poseban biljeg Imotskom a i Imotski ustaštvu, pa će netko reći da je Kinez koji je na benzinskoj crpki u Podbablju pjevao ustaške pjesme došao “kao naručen”. Iz jednog sam sela kraj Imotskog, ondje sam živio do ispita zrelosti, do mature, ali i otkad sam u Zagrebu dolje idem svake godine i što sam stariji to više ostajem. Pa znam kako Imoćani dišu. Ustaštvo je ondje iščeznulo iz živih uspomena, vrijeme ga je pokopalo (kao i partizaniju koja je u Imotskom također bila i brojna i žestoka), te ga gdješto oživi vino iz usta nekog “junaka” koji uloži puno više truda nego što dobije pozornosti. Mnogo je imotskih ratnika bilo i u Domovinskom ratu, no za neki budući rat boraca bi malo bilo jer se stanovništvo sa 60.000, kako uvjeravaju svećenici kod kojih je “popis stanovništva” trajan, smanjilo na 18.000!!! A možda je i Kinez kao jedan od posljednjih imotskih “ratnika” samo htio neutralizirati učinak koronavirusa.

Četvrtak 30. siječnja Uriniranje huligana ‘destabiliziralo regiju’!?

Hitan sastanak državnog vrha u kasnu je noć zbog “pogoršane situacije u regiji” sazvao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Međunarodnu “napetost” izazvao je incident (tučnjava) na dočeku crnogorske vaterpolske reprezentacije koja je osvojila broncu na Europskom prvenstvu. Novinska vijest kaže – Vučić je nakon “sudbonosnog” noćnog vijećanja rekao kako je “jedna od stvari koja ga je zabrinula i uriniranje na srpsku trobojnicu u Crnoj Gori, i ono što je možda još opasnije, a to je izostanak reakcije crnogorskih vlasti”. Komično je da uriniranje nekog huligana može “destabilizirati regiju”, pa je očito da je posrijedi bijes srbijanske političke elite što ga je izazvao u Skupštini CG izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Taj zakon C. Gori i u duhovnom, i u kulturnom, i u materijalnom pogledu vraća ono što joj je u krvi oteto ili zanijekano prije stotinjak godina, kad je Srbija s lica zemlje okupacijom zbrisala crnogorsku državu, naciju i nacionalnu pravoslavnu crkvu. Ti su događaji zgranuli i Stjepana Radića koji žestoko optužuje beogradski centralizam jer je Crnu Goru pretvorio u “strašno zgarište i grobnicu”. Vučić ne vidi tu grobnicu jer mu pogled zastire huliganski urin.

Petak 31. siječnja Kolinda sigurno ne bi opanjkavala Hrvatsku

Ne sjećam se da su ikad iz svijeta dolazila negativna mišljenja o politici i ponašanju Kolinde Grabar-Kitarović, ali za hrvatske je ljevičare, dok je promicala ime i interese Lijepe Naše, “sramotila Hrvatsku”. Bit će zato što u cijeloj povijesti samostalne Hrvatske ljevica, koja je pročedila iz jako civilizirane šumske partizanije, nije imala takvu osobnost, potpunu suprotnost njihovu mitu o ruralnom, zatucanom, primitivnom HDZ-u. Sada su se pak i ljevica i desnica udružile u paljbi protiv njezine namjere da iskoristi zakonske mogućnosti te 12 mjeseci nastavi primati predsjedničku plaću, šest mjeseci cijelu, a potom polovicu. Te da pet godina ima ured iz kojeg bi nastavila raditi za Hrvatsku u inozemstvu, za njezine međunarodne, gospodarske, turističke i političke interese. Od svih hrvatskih političara, ona to jedina može. A od ljevičarskih prethodnika i na Pantovčaku i u Vladi razlikovala bi se po tome što ne bi Hrvatsku ocrnjivala u Knessetu (“ustaška zmija”), u Parlamentu u Sarajevu (“hrvatska krivnja” za ratna stradanja u BiH), što ne bi pričala morbidne viceve o Tuđmanu, slikala se s najcrnjim diktatorima i svađala nas po Europi. Doista, puno razloga zbog kojih je nepodnošljiva!