Večernji list - Hrvatska

Ovdje u Đakovu nitko ga ne zove Dule, to su mu “prišili” u Zagrebu, on je naš Domo

Otac Ivan: Sretan sam čovjek što ga imam, on je jedan tako normalan dečko

- Piše: SUZANA LEPAN ŠTEFANČIĆ

Dok je još bio dječak, na početku karijere, njegov djed Marko obećao mu je dati 50 kuna za svaku loptu koju “ukrade” protivnici­ma na utakmici. Vrlo brzo djed je shvatio kako je ipak trebao ponuditi nižu tarifu – svaka ga je utakmica skupo stajala. Jer, nesumnjivo, Domagoj Duvnjak od prvih je koraka na parketu pokazivao koliki je talent. Dominirao je rukometnim igralištem u svom rodnom Đakovu i kada je igrao sa svojim vršnjacima, kadetima, ali i dok je stajao rame uz rame seniorima starijima pet, šest, pa i deset godina.

Dok su ga prije tjedan dana gledali kako stavlja srebro oko vrata, njegovi prvi treneri, iz RK Đakovo, nisu mogli skriti emocije. S pet europskih medalja, Domagoj Duvnjak rekorder je među hrvatskim rukometnim reprezenta­tivcima – nema ih više niti jedan igrač, ali ni trener pa ni legendarni Lino Červar.

– Još nedostaje samo to zlato... – čeznutljiv­o će Perica Martić, bivši Domagojev trener i obiteljski prijatelj.

– Uz tolike medalje s reprezenta­cijom, njih jedanaest, samo je jedna zlatna, i to osvojena s mlađim uzrastima – nastavlja on.

Perica Martić “presjeći” će nas odmah na početku našeg razgovora – Domagoja Duvnjaka u njegovu rodnom gradu nitko ne zove Dule, kao što se to uvriježilo u rječniku sportskih komentator­a. Đakovčanim­a čak malo i smeta taj nadi

mak, čini im se isforsiran­im. – Ne, njega svi znaju kao Domo. Dule su ga prozvali otkako je otišao u Zagreb i reprezenta­ciju – pojašnjava nam.

Naš sugovornik poznaje Domagoja Duvnjaka cijeli njegov život. – S njegovim sam ocem Ivanom išao u srednju školu, zajedno smo i studirali, bili smo i cimeri jedno vrijeme na fakultetu, a igrali smo i rukomet zajedno. I Ivan je rukometni trener pa je i Domagoj od malih nogu, već s četiri-pet godina, dolazio s njim na treninge. U početku je stalno stajao na golu pa mu se tata plašio da će biti golman – šali se on. Aktivno trenirati rukomet taj je dječak – kojem je genetika, nesumnjivo, odredila sportsku karijeru i životni put – počeo s deset godina. Kao uvjerljivo najboljem u generaciji, postalo mu je s vremenom dosadno na treninzima sa svojim uzrastom, pa kad god je mogao, trenirao je i s prvom ekipom RK Đakova. Ubrzo je i zaigrao za prvi sastav, ali je paraleno zabijao golove i na kadetskim utakmicama.

Nikada nije glumio zvijezdu

– Igrali smo Premier ligu u to vrijeme, svaka nam je utakmica bila borba za opstanak, pa je u prvoj godini imao kraću minutažu jer je bio najmanji, ali uglavnom, zaigrao bi svaku utakmicu. Vidjelo se da će biti zaista pravi igrač, već sa svojih 16 godina bio je nositelj igre, što je za rukomet stvarno prerano. Mladim igračima danas nazivamo i 20-godišnjake, a on je već s 18 bio jedan od najboljih igrača cijele hrvatske lige. Imao je nesreću što je igrao u Đakovu, koje je jedva opstajalo, iako smo posljednje dvije godine s njim, 2005. i 2006., igrali kvalifikac­ije za Europu. Nismo imalo novca, pa stoga ni dobru ekipu, ali on je svojom igrom, nesumnjivo, podizao klub za 40 posto – kaže nam. Iako je već igrao za seniore, Domagoj nije ostavljao na cjedilu svoje kadete, bez obzira na to koliku je to žrtvu zahtijeval­o. Jedne je večeri, tako, gotovo do 21 sat igrao za seniosku momčad u Đakovu, a čim je ta utakmica završila, “uskočio” je u automobil i djed ga je odvezao u Metković, kako bi nastupio i za kadete. – Čak su protivničk­e ekipe znale naštimavat­i utakmice da igraju istodobno naši kadeti i seniori, kako Domagoj ne bi stigao igrati i za jedne i za druge – govori nam Martić.

Ni po čemu se, pak, nije isticao i glumio zvijezdu – radio je predano i vrijedno, baš kao i svi ostali. Igrao je najbolje, ali bio je– najmanje plaćen. Iako mu ni suigrači nisu zarađivali neki pusti novac, Domagoj je u posljednoj sezoni dobivao tek tisuću kuna. – Negodovao sam na to, a rečeno mi je: “Pa što, on odlazi u Zagreb, zaradit će novac tamo” – otkriva nam bivši trener. Ironično, baš tu sezonu, RK Đakovo odigrao je čak 13 utakmica bez poraza, stigli i do polufinala kupa – najviše zahvaljuju­ći Domagoju.

A koliko je taj rukometni genij bio predan i odan svojoj ekipi, svjedoči i anegdota iz slavonskog derbija, kada su Đakovčani igrali protiv Osječana, koje je tada vodio baš

Domagojev otac Ivan. Kada su izlazili iz kuće, otac je htio povesti sina na utakmicu, no ovaj je odbio sjesti s njim u automobil. “Ti si iz drugog kluba” – odbrusio mu je Domagoj i prošetao se do dvorane.

Iako ga rezultati “nisu mazili”, RK Đakovo je prije 15 godina pod svojim okriljem imalo dva buduća hrvatska reprezenta­tivca. Na njihovu je parketu tri sezone, naime, igrao i Marko Kopljar, inače Požežanin. Marko tada, vjerojatno, nije ni slutio koliko će mu to odrediti život – sprijatelj­io se s Domagojem, a poslije i upoznao njegovu sestru Ivu. Rodila se ljubav, a par se vjenčao u kolovozu 2015. Rodio im se ubrzo sin Ante, na kojega je ujak Domagoj ponosan pa često objavljuje njihove zajedničke fotografij­e na svojem Instagram-profilu. Kopljar i Duvnjak postali su, dakle, šogori. A rukomet je “u krvi”, zanimljivo

 ??  ??
 ??  ?? Mladi Domagoj Duvnjak okružen svojim ženama: strinom Marinom, mamom Ivankom i strinom Lidijom (glavna fotografij­a); Domagoj sa sestrom Ivom (crno-bijela fotografij­a)
Mladi Domagoj Duvnjak okružen svojim ženama: strinom Marinom, mamom Ivankom i strinom Lidijom (glavna fotografij­a); Domagoj sa sestrom Ivom (crno-bijela fotografij­a)
 ??  ??
 ??  ?? Perica Martić, bivši Domagojev trener i obiteljski prijatelj (gore); s Ivanom Balićem sudjelovao je u velikim hrvatskim rukometnim pobjedama (dolje)
Domagoj Duvnjak sa suprugom Lucijom Žulj i Denisom Špoljariće­m (velika fotografij­a); stric Dragan Duvnjak (slika u krugu)
Perica Martić, bivši Domagojev trener i obiteljski prijatelj (gore); s Ivanom Balićem sudjelovao je u velikim hrvatskim rukometnim pobjedama (dolje) Domagoj Duvnjak sa suprugom Lucijom Žulj i Denisom Špoljariće­m (velika fotografij­a); stric Dragan Duvnjak (slika u krugu)
 ??  ??
 ??  ?? Domagoj Duvnjak (stoji, skroz desno) sa suigračima iz RK Đakova i prvim trenerom, stricem Draganom (gore); otac i sin Ivan i Domagoj Duvnjak (lijevo)
Domagoj Duvnjak (stoji, skroz desno) sa suigračima iz RK Đakova i prvim trenerom, stricem Draganom (gore); otac i sin Ivan i Domagoj Duvnjak (lijevo)
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia