MILKY DO ISTANBULA I
Ivan Milković se i pri otvaranju posla vodio onom da “mama zna najbolje” pa je sve počelo – maminim receptom za palačinke. Tjednima je cijela obitelj Milković prilagođavala smjesu, svaku su se večer u njihovu domu okupljali prijatelji na degustiranju i onda su konačno odabrali pravu kombinaciju. Bio je to prvi korak u otvaranju palačinkarnice Milky koja je nastala kao ideja mladog Ivana Milkovića netom nakon što je diplomirao. Danas Milky proizvodi čak 80 do 100 tona iste one smjese iz mamine kuhinje, a palačinke prodaju u 19 lokala u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji…
– Tri u Zagrebu, po dva u Splitu, Beogradu i Sarajevu te jedan u Banja Luci, Mostaru, Nišu, Novom Sadu, Novom Pazaru, Podgorici, Baru, Tirani, Skoplju i Kragujevcu. U planu su Istanbul, Beč, Ljubljana i Zürich, a stiglo je i nekoliko upita iz Njemačke, Kosova, ali i Paname! – nabraja danas 33-godišnji vlasnik najpopularnijeg lanca palačinkarnica u ovom dijelu Europe, ali i šire. A sve je krenulo iz zagrebačke Dubrave…
Kako pridobiti ljude?
Nakon što je Ivan Milković diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, nudila mu se tek mogućnost pripravništva za 1600 kuna ili neki posao za koji se nije školovao. Tada se odlučio da će pokrenuti vlastiti posao, lanac palačinkarnica o kojem je dugo maštao. U otvorenje prvog lokala u Dubravi, od svega 28 kvadrata, uložio je vlastitih desetak tisuća eura jer ga je od prijave za poticaje odbila komplicirana birokracija. Dio je tako uštedio on sam radom za vrijeme fakulteta, a dio je bila ušteđevina roditelja. I tako je prvi otvoren Milky koji je ime dobio prema izvedenici od prezimena Milković.
– Svi su bili skeptični i brinuli su se hoću li uspjeti… Iako su me roditelji podržali, spomenuli su više puta da bih možda mogao potražiti “pravi posao” – prepričava Ivan koji je prvi lokal uredio sam uz pomoć oca. Umjesto stolova, postavili su palete, a industrijski je stil toliko iznenadio inspektore da mu isprva nisu htjeli dati dozvolu uz objašnjenje da lokal nije dovršen. Ipak, najteži je dio tek uslijedio jer je trebalo uvjeriti goste da prihvate koncept palačinkarnice.
– Imali smo dobru lokaciju u Dubravi, no trebalo je nekako privući pozornost ljudi. Čak sam kačio balone po okolnim stablima. Potom je trebalo uvjeriti ljude da vrijedi
Jedan od njihovih najvećih hitova bila megapalačinka od dva kilograma. Onaj tko ju je uspio sam pojesti u zadanom roku, nije ju morao platiti