LIKO DANA NAKON OSAMNAESTOG ROĐENDANA

Róża (Rose), Renia i Ariana (Elizabeth) jedu sladoled, vjerojatno u Przemyślu, 1935. godine

Schwarzer. Prvi put su se poljubili nekoliko sati prije nego što su nacisti stigli do Przemyśla.

Turobna stvarnost

Ova mlada djevojka sa svojim snovima o budućnosti, prepoznaje klopku koja se steže oko nje i drugih ljudi. “Geto! Ta nam riječ odzvanja u ušima, užasava, muči. Ne znamo što će nam se dogoditi, kamo ćemo poći ni što će nam dopustiti da uzmemo sa sobom.” Unatoč tome, nastavlja se nadati budućnosti.

Napetost između sve snažnije turobne stvarnosti i optimizma u vezi sa svime što se još može dogoditi slama srca čitatelja. Na dan 26. lipnja 1941. ona piše o “užasnim danima u podrumu”. Nekoliko dana poslije dnevniku povjerava kako će početi nositi traku oko ruke. “Za tebe ću uvijek biti ona ista Renia, ali ću drugima postati netko manje vrijedan: djevojka koja će nositi bijeli povez s plavom zvijezdom. Bit ću Židovka.” 7. lipnja 1942. zapisala je: “Kamo god da pogledam, vidim krvopro

“Zašto sam počela pisati dnevnik danas? Je li mi se dogodilo nešto posebno?”, piše Renia. “Ne! Samo želim prijatelja, nekoga s kime mogu razgovarati”