Lakše mi je trenirati nego raditi u kuhinji
Najbolji hrvatski sportaši s invaliditetom Mikela Ristoski i Dino Sinovčić proglašeni najboljima
Mikela Ristoski (30) proglašena je najboljom sportašicom s invaliditetom za 2019. godinu. A nagradu je ponajprije zaslužila zbog brončane medalje za skok u dalj na Svjetskom prvenstvu u Dubaiju.
– Ne znam koja mi je ovo nagrada po redu za najbolju sportašicu, mislim da je treća ili četvrta. Žao mi je što u Dubaiju medalja nije jačeg sjaja. Srebro sam izgubila za samo jedan centimetar. Bio je malo jači vjetar u prsa što nam je otežavalo natjecanje, ali sve u svemu zadovoljna sam osvojenom medaljom. Inače, prošle godine imala sam niz sitnih ozljeda, ali to je sada iza mene – rekla je Mikela.
Uzor joj je Ivana Španović
Ovo je godina Paraolimpijskih igara?
– Neće biti lako. Bit će tu puno treninga, puno odricanja. Dat ću sve od sebe da osvojim medalju, odnosno da obranim zlato iz Rija 2016. – istaknula je Mikela.
Za zlato u Tokiju trebat će skok preko šest metara?
– Ganjam tih šest metara jako dugo. Vjerujem da je Tokio prava prilika da to i ostvarim.
Na početku svoje karijere trčala je 400 metara, a dalju se posvetila nakon Paraolimpijskih igara u Londonu 2012. godine.
– Prije Londona radila sam kao pomoćna kuharica u studentskoj menzi. Šefica mi je rekla da moram izabrati jedno jer je oboje teško raditi. Buđenje u 6, u 7 si na poslu, a popodne se žuriš na trening. I tako svaki dan. Nisam više mogla. Izabrala sam atletiku jer je to ono što najviše volim. Imala sam 19 godina. U kuhinji je bilo naporno, teže od atletike. Inače, ne kuham baš često. Tu i tamo nešto skuham, uglavnom tjesteninu ili nešto jednostavno s povrćem i gljivama – rekla je Mikela.
Financijski pomaže roditeljima. Mama ne radi, a tata je bolestan. Tu su još i dva starija brata od kojih je jedan bolestan. Dobiva stipendiju od Hrvatskog paraolimpijskog odbora, Istarske županije i Grada Medulina. Naravno, tu su još i državne nagrade za osvojene medalje.
– Dobila sam i stan u Puli za koji plaćam sitan najam. Osigurala sam sportsku mirovinu što mi je jako važno, ali ona vrijedi od 45. godine nadalje – istaknula je Ristoski.
Uzor joj je Ivana Španović, srpska daljašica, a obožava tetovaže.
– Na zapešću imam šapice psa. Imam jednog kod kuće, a općenito volim životinje. Imam tetoviranog škorpiona jer sam to po horoskopu, a jedna je tetovaža posvećena mami – kaže Mikela, koja je ime dobila po djedu koji se zvao Michele.
Dino Sinovčić, član plivačkog kluba Cipal iz Splita, prvi je put proglašen najboljim hrvatskim sportašem s invaliditetom. Lani je postao svjetski prvak na 100 metara leđno.
S istim trenerom 15 godina
– Eto, prvi put najbolji. Prijašnjih godina uvijek je bila prejaka konkurencija. Moram posebno zahvaliti treneru Slobodanu Glavčiću s kojim surađujem već 15 godina i nikad nismo imali problema. Ove godine imamo velika očekivanja na Paraolimpijskim igrama u Tokiju. Prije toga imam u svibnju Europsko prvenstvo u Portugalu. Moj je cilj ove godine isplivati i osobni rekord – istaknuo je Dino.
S 12 godina počeo se baviti sportom, više zbog zdravlja. Usporedo je trenirao plivanje i stolni tenis, ali i košarku u kolicima. Treniram šest dana u tjednu po šest sati dnevno. Samo je nedjelja slobodna i tako je to godinama unazad – rekao je Dino koji je prije nekoliko dana diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
Dijagnozu ima od rođenja. Riječ je o artrogripozi, prilično rijetkoj bolesti. Prošao je brojne operacije, a posljednja je bila 2003.
– Stanje je nepromijenjeno. Nabolje ne može ići, a ja se trudim da ne ide nagore. Moram reći da mi stvarno nije bilo teško u životu. Što sam zacrtao, to sam i ostvario. Doduše, izazova je bilo, a meni je osobno možda najveći bio položiti vozački što sam uspio s 18 godina. Isprve! – zaključio je Dino.