Svakih 10 minuta dižemo rampe koje rade kao i prije 158 godina
Posjetili smo šesnaest posljednjih čuvara pružnih prijelaza u gradu
Prva pruga u Zagrebu sagrađena je 1862. godine, a spajala je Zidani most u Sloveniji sa Siskom. Djelatnik HŽ Infrastrukture Mato Matošević danas radi na Zapadnom kolodvoru pokraj kojeg prolazi ta stara pruga, a njegov je posao identičan onome koji je obavljao njegov kolega na tom istom mjestu prije 158 godina. Njegovo je radno mjesto na pružnom prijelazu kod Ulice Republike Austrije, a zadatak mu je ručno spuštati i dizati branike na prijelazu kako bi vlakovi onuda mogli sigurno proći.
A što ako se rampa pokvari?
Osim toga, u Zagrebu postoje još samo tri pružna prijelaza s mehaničkim branicima, i to u Sokolskoj i Vodovodnoj ulici te na drugom kraju grada, u Svetoj Klari. Njima u smjenama po 12 sati upravlja sve zajedno 16 djelatnika, a za to koriste mehanizam s podmazanim zupčanicima kojima se podiže i spušta rampa. U jednom danu pokraj njih prođe oko 400 putničkih i teretnih vlakova, a to znači da Mato Matošević i njegovi kolege tijekom svoje smjene spuštaju i dižu branike u prosjeku svakih pet do deset minuta. Posao je naporan više psihički nego fizički, kaže Matošević, jer iako zna otprilike kada će koji vlak proći pokraj njega, ipak mora biti spreman u svakom trenutku krenuti u akciju. Ne postoje pauze, a čak i ako moraju ići u zahod, djelatnici prethodno moraju nazvati šefa na kolodvoru da provjere koliko minuta imaju na raspolaganju.
– I moramo se požuriti jer, ako ne spustimo rampu na vrijeme, vlak je dužan zbog sigurnosti stati i pričekati dok to ne napravimo, što je gubitak vremena za sve – objašnjava Matošević. A što se tiče samog principa rada, ni on se nije mijenjao još od austrougarskih dana. Da dolazi vlak i da je potrebno spustiti rampu, čuvari prijelaza doznaju putem zvučnog signala koji iz posebnog uređaja dobivaju direktno s kolodvora.
– Zatim jurimo vani spustiti rampu, a da smo to napravili, centrali javljamo tako da u uređaj stavljamo ključ iz mehanizma rampe. Čovjeku na kolodvoru tada se pali lampica koja mu govori da je rampa spuštena i vlak može proći – objašnjava Željko Radmanić, a isti je postupak, dodaje, i kad treba dignuti rampu. A s obzirom na to da su sami branici na prijelazu stari barem sto godina, ne prolazi uvijek sve glatko pa se ponekad dogode problemi. Rampa se zaglavi pa se ne može spustiti ili sam mehanizam ne surađuje sa svojim upravljačem. Matoševiću i njegovim kolegama ne preostaje tada ništa drugo nego stati na sam prijelaz i svojim tijelima “glumiti” branike te se tako pobrinuti za sigurnost pješaka i vozača.
– Moram istodobno paziti da se ne bi netko slučajno oglušio na moja upozorenja i pratiti mogu li vlakovi na siguran način proći prijelaz. A to nije samo jedan vlak, ponekad ih budu dva ili tri jer Zapadni kolodvor ima nekoliko kolosijeka – objašnjava Matošević.
A osim posla čuvara prijelaza i hodajućih branika te povremenih skretničara, ova osmorica djelatnika HŽ Infrastrukture rade i kao spasioci. Tisuće pješaka i automobila svaki čeka pred ovim prijelazima, a mnogi od njih odbijaju slušati upozorenja pa prelaze preko pruge čak i kad
rampa spuštena. Matošević se ni ne sjeća koliko je dosad puta u posljednji trenutak odgurao pješaka s pruge da ne bi završio pod vlakom, a isto nam govori i njegov kolega Željko Radmanić koji radi na pružnom prijelazu u Sokolskoj ulici, na postaji Kustošija.
– Sjećam se kad je jednom u noćnoj smjeni na prijelaz došla žena, vidno pod utjecajem alkohola, i krenula preko pruge, uopće ne slušajući moja upozorenja da vlak dolazi. Potrčao sam i povukao je na sigurno u posljednji trenutak – prisjeća se Radmanić. No, dodaje njegov kolega, ovakvi pokušaji ne prođu uvijek sa sretnim krajem pa su ovi radnici više puta bili svjedoci teške tragedije.
– To su za nas ozbiljne traume. Nakon toga teško nam je spavati, doći na posao, normalno funkcionirati. Ali naviknemo se nekako i trudimo se biti još bolji u svojem poslu – kaže Matošević.
Uskoro modernizacija
A njihov bi posao uskoro mogao biti umirovljen, poručuju iz HŽ Infrastrukture, jer se radi na procesu modernizacije svih pružnih prijelaza na zapadu Zagreba. Onaj u Ulici Republike Austrije, prema dogovoru s Gradom, trebao bi se prenamijeniti u pješački prijelaz za što je glavni projekt u izradi, dok je za prijelaz u Vodovodnoj u tijeku analiza mogućnosti modernizacije. I pružni prijelaz u Sokolskoj dobit će novu tehnologiju ako za to budu ispunjeni uvjeti.
– Aktivnosti na ŽCP-u Sokolska trebaju se definirati s Gradom Zagrebom s obzirom na gradnju produžene Samoborske ceste – kažu nam u HŽ infrastrukturi.