Kosnica je za mene bila bolji izbor od udomiteljske obitelji
U udomiteljskoj je obitelji završio sa samo četiri godine, a s 21 u – Prihvatilištu za beskućnike u Kosnici. Domagoj je jedan od najmlađih korisnika te ustanove Crvenog križa, a bez doma je posljednjih pola godine.
– Proveo sam više od 16 godina u istoj udomiteljskoj obitelji, ali svakodnevne svađe i problemi samo su se nizali. Nisam to više mogao izdržati, ali jednostavno nisam imao kamo otići. U konačnici sam odlučio da je prihvatilište bolja opcija od života tamo – govori mladić koji je u zagrebačko prihvatilište došao iz Svetog Ivana Žabna, mjesta u Koprivničko-križevačkoj županiji.
To je, kaže, malo mjesto u kojem pomoć ne možeš dobiti. Uvjeti u Zagrebu nisu idealni, ali organizirana je podrška za osobe bez doma, za razliku od manjih mjesta u Hrvatskoj. – Prošlog sam srpnja počeo dolaziti u Zagreb da bih se raspitao mogu li se igdje smjestiti, no kada nisam našao drugo rješenje, u rujnu sam došao u Kosnicu. Nije mi ovdje loše, ali naravno da bih želio što prije otići i osamostaliti se – govori mljekarski tehničar po struci. Planira se što prije zaposliti jer trenutačno nema ni kune primanja te potpuno ovisi o Kosnici i kad je riječ o odjeći, hrani i ostalim potrepštinama. – Ne biram posao, radio bih bilo što… Ali do sada jednostavno nisam uspio početi raditi zbog teške situacije kod kuće pa potom odlaska u Kosnicu. Sve me to jako pogodilo i tek sada dolazim k sebi – kaže Domagoj koji je nakon niza neuspješnih odlazaka u socijalnu službu shvatio da je prepušten sam sebi.
Socijalna radnica u prihvatilištu za beskućnike Vanja Tolić Ramljak objašnjava, naime, kako su promjenom zakona od prije nekoliko godina njihovi korisnici ostali bez prava na zajamčenu minimalnu naknadu za život. Imaju pravo na nju dokle god su vani, dok prebivaju u improviziranim smještajima koji ne ispunjavaju ni osnovne uvjete za život, ali kada potraže pomoć u Kosnici, ostaju i bez tih nekoliko stotina kuna.
– U većini ustanova korisnici dobivaju barem džeparac od sto kuna, to bi njima puno značilo. Zamislite kako je ići prijaviti se za posao bez kune u džepu… Ali naši korisnici na to nemaju pravo – kaže Tolić Ramljak te dodaje kako to posebno teško pada mladima koji se pokušavaju osamostaliti. U Kosnici je, naime, 10-ak korisnika mlađih od 35 godina, od ukupno njih stotinjak. – Sada je situacija još dobra, prije nekoliko je godina bila baš neka kriza kada nam je odjednom došlo jako puno mladih koji nemaju izlaza – kaže socijalna radnica, jedna od njih tri koliko ih u Kosnici pomaže korisnicima. Osim organiziranja osnovnih aktivnosti, trude se održavati i računalne radionice, posebice za mlade, kako bi se mogli lakše prijaviti za posao. – Naravno da je malo čudno što sam među najmlađima ovdje, ima još samo jedna djevojka mojih godina i nekoliko ljudi koji su malo stariji od nas, ali smo u manjini. Definitivno nema puno ljudi naših godina kojima se dogodilo ovo što i nama. No u konačnici sam zadovoljan ovdje i ne žalim se jer imam sve što mi je potrebno kako bih stao na noge i osamostalio se. Nadam se da ću uspjeti u tome – zaključuje Domagoj te dodaje da mu baš to što je mlad daje nadu da je još cijeli život pred njime i može početi ispočetka. od dvije najamnine ili je oštećena imovina. Opisuje i druge apsurdne stavke u ugovorima u kojima traže da se ne smije primiti gosta na noćenje ili za svako noćenje povećavaju cijenu najma za jedan posto što je, osim grubog zadiranja u privatnost, također protuzakonito – do 30 dana podstanar ima pravo primiti koga god želi u stan, a tek nakon 30 dana mora ga prijaviti. – Zakon je i vrlo neprecizan kad su posrijedi kazne za najmodavce, a jedino što se može napraviti je traženje ostanka u stanu po osnovi ometanja posjeda u hitnom postupku.
Ali, tko želi ostati u takvom odnosu s najmodavcem?! Država, kaže, ima jako puno politika koje se tiču uskih skupina, kreditno sposobnih i zapravo pomaže financijskim institucijama plasirati kredite – u takve je subvencije ulupala 350 milijuna kuna kojima je mogla sagraditi socijalne stanove. Promiče ideju da je samo kupnja sigurna. Probleme ne adresira na najnesigurnije – mlade koji su često u prekarnim i nestabilnim radnim odnosima, nisu kreditno sposobni, ne zasnivaju obitelji ili se iseljavaju. I u mnogim drugim europskim državama slična je situacija pa raste beskućništvo, posebno kod mladih. Mnogi mjesece provedu na kaučima kod prijatelja, a zapravo su beskućnici, nemaju doma. U Hrvatskoj 60 posto mladih od 18. do 39. godine živi s roditeljima jer si ne mogu priuštiti stan.