DARIO JURIČAN
Da sam postao predsjednik, pekla bi se krda volova između Vlade i Sabora, a sutradan bih dao ostavku i uživao u povlasticama bivšeg predsjednika
On je nesuđeni predsjednik Hrvatske.Jednom će mu možda ipak biti suđeno da mu se ispuni žarka želja te zaista i službeno promijeni ime i postane Milan Bandić. Zasad on je – filmski redatelj Dario Juričan. No, ako ćemo pravo, to zvuči i mnogima znači više i od titule predsjednika i od titule gradonačelnika. I da on sam to nije smislio, i oni bi mu rado tepali da je – gradonačelnik svemira. Vjerojatno ne bi imali ništa protiv da se na tom mjestu samoproglasi i – doživotnim. Jer to što Juričan već godinama radi, kako to radi, koliko u to ulaže truda, volje, energije, razuma, ustrajnosti, odvažnosti, i onog za cijelu tu priču možda i najjačeg i najubojitijeg – humora – pa kao mač oštrom satirom ljekovito zarezuje u bolesne čireve našeg društva, dovelo je do toga da se oni vrli moćni pojedinci raspoređeni u politici više baš i ne mogu praviti da štošta nisu vidjeli, ili nisu čuli, ili nisu znali. Mogli bismo, onako narodski, reći – koga se Juričan dohvati, jadna li mu majka. Stići će ga zaslužene noćne more. I ovaj je razgovor na tragu toga. Kad ga pročitaju, nekima neće biti svejedno. Juričan u svom stilu “jaše” i dalje. Kratko, jasno, efektno te zdravom razumu milo i blagotvorno. Predsjednički su izbori iza nas. Vi ste bili njihovo najveće i najoriginalnije iznenađenje. Je li vam se itko od protukandidata, s kojima ste bili i u televizijskom sučeljavanju, javio, čestitao, nešto komentirao, eventualno ponudio?
Nisu mi se javili, još uvijek čekam njihove ponude. Otvorit ću vam dušu – najviše bi me razveselio da mi izruče tri nagrade na koje polažem pravo kao nemoralni pobjednik izbora. A te su tri nagrade Zagrebački holding, u koji bih smjestio sve svoje ljubavnice, kao i veleposlanstva u Indoneziji i Rumunjskoj, prijateljskim korumpiranim zemljama u kojima sam pobijedio i u kojima želim uhljebiti svoje vjerne suradnike, Roberta Fabera i Sinišu Labrovića. Oni se tome jako vesele i već su razradili program unapređenja tih veleposlanstava u duhu moje kampanje, a ja sam ga poslao izabranom predsjedniku i Ministarstvu vanjskih poslova. Zamislimo da ste nekim slučajem na tim izborima vi pobijedili i postali novi predsjednik Hrvatske. Kako bi onda izgledala vaša inauguracija? Gdje bi se ona onda održala, bi li to bilo nešto poput sleta?
Bih bih sretan da se predsjednika bira dvotrećinskom većinom u Saboru jer to je, uz Vladu, najveći rasadnik hrvatske korupcije. Dovezao bih se na Markov trg u skupom, zlatnom terencu, kao moj uzor Sacha Baron Cohen u filmu “Diktator”. Želim ući u Guinnessovu knjigu rekorda pa bih građanima priuštio najveći domjenak na svijetu. Vrtjela bi se krda volova između Vlade i Sabora. A nakon cjelonoćnog tulumarenja, sutradan bih dao ostavku i odmah počeo koristiti privilegije bivšeg predsjednika Republike Hrvatske. No, što biste ipak posebno naglasili i poručili u svom inauguracijskom govoru i koga biste sve pozvali na tu svečanost, tko bi sve sjedio u prvom redu uglednika?
Na svečanost bih zvao sve moje savjetnike, moje sokolove: od Milana Bandića, preko Denisa Mohenskog, do Jelene Pavičić Vukičević. Krasni ljudi. Njih bih stavio u prvi red, a iza njih idu manje bitni u ovom društvu, kao što su, recimo, suci Ustavnog suda. Rekoste da bi vaš predsjednički mandat trajao kratko, tek jedan dan i jednu noć, ali biste se nakon toga odmah uhljebili u sve privilegije bivšeg predsjednika. Ipak, i za ta 24 predsjednička sata trebali bi vam savjetnici. U tom slučaju, koliko biste imali savjetnika, za što sve i tko bi obnašao te savjetničke dužnosti?
Imao bih 12 apostola. I mojih bi 12 apostola bilo poredano baš ovako kako ću sad navesti. Prvi bi bio Milan Bandić – glavni savjetnik predsjednika Republike Hrvatske i službeni rezač etiketa. Drugi, Slavko Kojić – savjetnik za financijske dubioze i pogodovanja. Treći, Davor Bernardić – savjetnik za dangubljenje. Četvrti, Zvane Brumnić – savjetnik za biljar i mimikriju. Peti, Robert Ljutić – savjetnik za vezu s glavnim savjetnikom i prijenos specijalnih tereta. Šesti, Zvonimir Šostar – savjetnik za rashlađivanje jaja. Sedmi, Denis Mohenski – savjetnik za vile i kobasice. Osmi, Mate Brzica – savjetnik za udomljenje keša. Deveta, Jelena Pavičić Vukičević – savjetnica za zijevanje i selektivno pamćenje. Deseti, Pavle Kalinić – savjetnik za samozaštitu i borbu protiv zombija. Jedanaesti, Zdenko Antunović – savjetnik za odabir savjetnica. I dvanaesti, Miro Laco – savjetnik za pecanje u Ugandi i Norveškoj. A u ta 24 predsjednička sata – gdje biste stolovali, na Pantovčaku? Bi li tamo stala sva ta vaša savjetnička svita?
Kako je to ekipa koja je već u vrijeme Kolinde Grabar-Kitarović na Pantovčaku bila udomaćena i nosila specijalne terete, bilo bi im prirodno da tu jednu noć mog mandata stoluju zajedno sa mnom na Pantovčaku. Da se previše ne zanesemo, vratimo se sad u realnost. Unatoč odličnom uspjehu na tim izborima, ipak ste ispali već u prvom krugu. Kako ste to preboljeli? Jeste li imali kakvih duševnih boli zbog toga?
Da, razmišljao sam zbog duševnih boli tužiti sve one zavedene i neinformirane građane koji nisu glasali za mene. No zadovoljio bih se i plijenom koji sam maloprije spomenuo. Kako vam se čini novi predsjednik
DAVOR BERNARDIĆ
najgori je učenik Milana Bandića, a ja sam njegov najbolji učenik. Bandić može biti samo ponosan na mene, da je neki čovjek, odveo bi me već davno na janjetinu
države? Je li to onaj isti Zoran Milanović otprije ili se kod njega dogodio neki obrat?
Ja znam kako ću matematički precizno znati da je počeo i završio mandat Zorana Milanovića – izmjerit ću cijeli restoran Tač na početku i kraju njegova mandata. Ako se do kraja mandata ni on ni Tač ne prošire, znat ću da to i nije bio neki uspješan mandat. A prema vašem mišljenju, što će sad biti s, možemo je već tako zvati, bivšom nam predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović?
Hrvatska potrebuje takve promišljene osobe sa stavom koje neće kvockati u neprekidnom loopu isto. I zato vjerujem da će gospođa Grabar-Kitarović znati svojom zvijezdom i ubuduće obasjavati ovo naše hrvatsko nebo. Kao što vidimo, vi “jašete” i dalje. Nema zaustavljanja. Kako nas očekuju još neki izbori, kanite li i možda osnovati vlastitu političku stranku? Kako bi se ona zvala i koji bi bili uvjeti za učlanjenje u nju?
Stranka je u Hrvatskoj osnovna ćelija korupcije i srsi me podilaze kad čujem tu riječ. Moja je želja stvoriti kišobran koruptivnih stranaka i njihovih vođa: Milan Bandić, Ivan Vrdoljak, Andrija Plenković i ja. To je moj san. To je ta ujedinjena Hrvatska koju je sanjao još utemeljitelj domaće korupcije Franjo Tuđman. Ne stavljaju mu bez veze prije imena titulu – doktor. Biste li u tu stranku primali i prebjege iz ostalih stranaka, biste li i vi imali svoje “žetončiće”?
Naravno! Takve su mi ovčice spremne na svaku preobrazbu najmilije. Ti će prvi u raj. Kako trenutačno stoje stvari između zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i vas? Tko je kome veća noćna mora, on vama ili vi njemu? Što mislite, sanja li Bandić vas i što on uopće o vama misli?
Malo me vrijeđa što se u javnosti uvijek provlači priča da je Davor Bernardić Bero nekakav učenik Milana Bandića jer Bero je njegov najgori učenik, a ja sam Bandićev najbolji učenik. Milan Bandić može biti samo ponosan na mene. Naučio sam sve od njega i to dobro primijenio. Kad sam krenuo u kampanju, o njemu se pisalo od Austrije do Albanije, proširio sam i popularizirao njegovo ime, njegov lik i njegova velebna djela. Da je Bandić neki čovjek, odveo bi me već davno na janjetinu. Prije više od sto dana Bandića ste javno pozvali na sučeljavanje. Je li ikako trznuo na taj poziv i sva “ljubavna pisma” koja mu šaljete? Što vam se čini, što njega najviše “boli” u tim vašim ljubavnim pismima?
Ja mu redovito šaljem pisma, a on se, koji voli sa svima u verbalno kolo, ne oglašava. Boli me to. Jako. Meni treba i do mjesec dana za jedno ljubavno pismo. Nezahvalan je. Pomislit ću da je kukavica. Ne želim to pomisliti. On je za mene heroj koji je iz pepela sagradio grad Zagreb. On i njegovi kumovi i pajde. Bili ste nedavno prisutni na
nastavak s prethodne stranice >> posljednjem ročištu za aferu Agram. Kako vam je Bandić tada djelovao?
Sjedio je nekoliko metara ispred mene. Taj čovjek nikome ne gleda u oči pa je većinom buljio u pod i izbjegavao pogled s Petrom Pripuzom. Tko zna zašto? Nisu nam se pogledi ni jednom sreli. Bila je to misa u kojoj smo svi čekali da mu suci već jednom odrede pokoru. Imate li dojam da Bandiću i njegovoj eri dolazi kraj jer se nekako mnogi počinju ograđivati od njega? Kako biste voljeli da on ode s vlasti u Zagrebu i gdje bi tada trebao otići za onu “pokoru” koju maloprije spomenuste?
Ima tu dosta medijskog pumpanja oko njegova pada. Na žalost, Bandić će otići tek u svibnju 2021. Iako bi mi bilo draže, što je i zaslužio, da je već odavno otišao tamo gdje spada i da mu Kolinda Grabar-Kitarović nosi kolače. A što onda, što čeka onoga tko nakon njega sjedne u gradonačelničku fotelju?
Ako je riječ o muškarcu, čeka ga sladostrašće jer će napokon moći pozapošljavati sve svoje ljubavnice i svakoj osigurati po stan. Koliko će dugo trajati oporavak od “bandićevštine” i kakav će to oporavak biti?
Nitko ne pamti gubitnike. Ali ja ću se svim silama boriti da u užem centru grada Milan dobije trg. Želim da se građani, kad prođu tim trgom, sjete kojeg su to genija birali punih 20 godina. Da ne zaboravimo, u kojoj je fazi vaša bitka za promjenu imena u Milan Bandić, u kojoj su do sada stalno bili neki obrati?
Ja sam presudom Upravnog suda dobio pravo na ime Milan Bandić. Ministarstvo uprave na čelu s ministrom Ivanom Malenicom odbija provesti tu presudu. Štoviše, donosi dijametralno suprotna rješenja. Siguran sam da to nema veze s korupcijom, pogodovanjem koalicijskom partneru i stavljanjem politike iznad sudstva. Prije dva mjeseca osnovali ste tvrtku Milan Bandić usluge protuusluge j.d.o.o. Čime se kanite baviti u toj tvrtki?
Pred tom je tvrtkom svijetla budućnost! U fazi sam razrade nekoliko poslovnih projekata s kojima ću uskoro upoznati najprije potencijalne poslovne partnere i brendove, a onda i javnost. Moram priznati da se željno iščekuje premijera vašeg novog istraživačko-filmskog projekta “Kumek” koji je posvećen liku i (ne)djelu gradonačelnika Bandića. Kad će premijera i hoće li sigurno biti u kinu Europa? Naime, oko te ste premijere i šefu SDP-a Davoru Bernardiću napisali jedno javno “ljubavno pismo” te ga izazvali na megdan vrlo jasnim ultimatum, pa i znakovitom, kažimo to tako, prijetnjom. Je li vam od Bernardića stigao ikakav znak? Premijera filma bit će u listopadu 2020. Čekat ću završetak parlamentarnih izbora. Kino Europa otvoreno je 8. travnja 1925. i nadam se da će ga Davor Bernardić i njegov pajdo Dalibor Bastalec ponovno otvoriti 8. travnja 2020. A ja ću na taj dan javno prikazati dvije epizode iz projekta “Kumek” i bonus materijale. Davor Bernardić tužna je figura, politički neupotrebljiva. Molim ovim putem Milana Bandića da ga udomi u jednu od podružnica Zagrebačkog holdinga. Apeliram i na USKOK da zažmiri u tom slučaju jer je u pitanju čin samilosti. Hoće li nakon premijere tog filma sve biti isto ili...?
To je samo film. Osim što demontirate vlast, započeli ste i demontažu oporbe, točnije SDP-a. Ima li onda uopće razlike između onih na vlasti i onih u oporbi? Kako biste vi definirali Davora Bernardića?
Ne bavim se demontažom SDP-a. Bavim se Davorom Bernardićem i Zvanom Brumnićem. Oni su dvije vodeće političke niškoristi, kraljevi nečinjenja. Brumnić je 11 godina predsjednik Kluba SDP-a u Skupštini grada Zagreba. Jeste li ikada čuli za njega? Ili za ijednu njegovu izjavu ili ne daj Bože komentar kontra Bandića? Ta dvojica moraju svojoj stranci objasniti svoje odnose i veze s Milanom Bandićem i njegovom strankom. Oni nisu ni moj problem ni moj teret, već neugodan teret svoje stranke. A zanima li vas uopće što se događa u HDZ-u jer, vidimo, tamo vrije? Što predviđate, kako će završiti unutarstranački izbori u toj stranci?
Ima jedno duhovito opažanje Ante Tomića, koji kaže – kome se Božidar Kalmeta prikloni, taj pobjeđuje. Dakle, ne dvoumim se da, prema Kalmetinu poučku, Plenković pobjeđuje. Ispada da ste vi postali “institucija”, i to jedna od rijetkih “institucija” u državi za koju se može reći da radi ”sve u 16”.
Ja samo radim filmove, a filmovi i sve što radim timski su projekt. Ja sam i Siniša Labrović, i Hrvoje Appelt, i Marijan Vlahović, i Maja Grubišin, i Robert Faber, i Snježana Božić, i Maja Gros. I da, ponajviše – ja sam i Milan Bandić, to je najvažniji član tima. Bio sam na gotovo svim suđenjima Bandiću i njegovim pajdama. Ni na jednom suđenju nisam stekao dojam da
USKOK ili suci ne rade svoj posao. Upravo suprotno, s onim što im je unutar nemuštih zakona propisano još dobro i plivaju. Svako malo oblijepite nešto svojom, sad već slavnom žutom trakom s natpisom “Korupcija u tijeku”. Dođe li vam da cijelu Hrvatsku oblijepite time pa neka se zna kako stvari u nas zapravo stoje?
U mom je izbornom programu stajalo da korupcija treba ući u Ustav i da cijela Hrvatska treba biti proglašena koruptozonom. Eto, neki stavljaju žilet-žicu, a ja žutu traku. Naravno, prethodno ću dogovoriti postotak u zaradi s proizvođačem tih traka. Nakon “Kumeka” najavili ste svoj novi istraživačko-filmski projekt “Isus Krist”, koji će biti posvećen Crkvi. Očekujete li napade s propovjedaonica i poruke s misa? Što želite razotkriti tim filmom?
Mislim da će ljudi guštati u filmu kao što su guštali u cijelom ciklusu filmova “Gazda”. Bit će to film posvećen hedonizmu. Bila sam u prilici vidjeti kako vam ljudi prilaze, čestitaju, odobravaju ono što radite, daju vam podršku. Sa svima ste jako susretljivi, ljubazni, neke i zbunite jer ste, ma što god govorili, mrtvi ozbiljni. Je li se ikada dogodilo da ste bili zatečeni komentarom nekoga tko vam je prišao i tko vam je eventualno dao misliti time što je rekao?
Najviše me iznenadila i nasmijala teorija da sam ja glavni glumac u filmu “Kumek”. Kad sam bolje razmislio, shvatio sam da to ima smisla. A i drago mi je što se Milan i ja stapamo u jednu osobu, barem na filmu. Od svih akcija i performansa koje ste do sada izveli, što je vama bilo nekako najdraže i najefektnije? I zašto?
Najveći je gušt bio odlazak na Pantovčak, inspekcija Predsjedničkih dvora i trenutak kada sam na podestu biste Franje Tuđmana našao oštećenje, što me zapravo duboko ganulo te sam se zapitao s kakvim se nemarom Kolinda Grabar-Kitarović odnosi prema ocu korupcije. Za to oštećenje ni danas ne znamo tko ga je izazvao – je li to bio Zdravko Mamić, koji je možda organizirao tulume na Pantovčaku pa je nastao krš i lom, ili Milan Bandić koji, kada nekamo dođe, odmah gleda gdje • su etikete koje treba odrezati?!
Bio sam na gotovo svim suđenjima Milanu Bandiću. Ni na jednom od njih nisam stekao dojam da USKOK ili suci ne rade svoj posao