Giljanović: Rajić mi je bio najbolji prijatelj,
a ponudio je 200.000 eura za moje ubojstvo
Ti siječanjski dani 2019. bili su poprilično stresni za Vesnu Giljanović. Njezin suprug Ivan Giljanović pred hrvatskim pravosuđem i policijom skrivao se u BiH, a ona se s djecom našla na meti skupine predvođene Željkom Rajićem, s kojom je njezin odbjegli suprug bio u sukobu. Da stvar bude gora, Rajić i odbjegli Giljanović nekada su bili najbolji prijatelji, no kada je prijateljstvo puklo, Rajić i njegova ekipa prijetili su smrću Vesni Giljanović, njezinoj djeci i svekru, a na prijetnjama nisu stali. Netko od njih, poslije će se utvrditi da je bila riječ o Anti Vučku, pred Giljanovićevom kućom propucao je Mercedes koji je vozila Vesna Giljanović. Napad se dogodio u gluho doba noći, a kako je vozilo bilo parkirano tik pokraj zida sobe u kojoj je spavala dvogodišnja kći Vesne i Ivana Giljanovića, prava je sreća što u sumanutoj pucnjavi nitko nije bio ozlijeđen. No kulminacija napada na obitelj Giljanović dogodila se nekoliko dana nakon propucavanja vozila Vesne Giljanović kada se s prijateljem vraćala iz bolnice.
Tukli ga kroz prozor Mercedesa
Vozila je propucani Mercedes, a na križanju Poljičke i Velebitske ulice u Splitu, dok je stajala na semaforu, uočila je ispred sebe jedno vozilo. Kako vozač nije reagirao na promjene svjetla na semaforu, ona mu je potrubila, nakon čega je njegov suvozač izašao iz vozila. Prišao je Mercedesu te je kroz poluotvoreni prozor počeo udarati Vesnina suvozača vičući: – Drukeru! Prestrašena Vesna Giljanović počela je vikati, a na njezinu viku reagirao je vozač automobila koji je stajao ispred nje. On se svom suputniku koji je udarao suvozača Vesne Giljanović obratio riječima: – Nemoj ga tući, to je dobar momak! Zatim su se obojica vratila u svoje vozilo, no nakon kraće vožnje zatražili su od Vesne Giljanović da se zaustavi. Vozač, a poslije će se pokazati da je riječ o Anti Vučku, prišao je vozilu Vesne Giljanović te ju je upitao: – Znaš ti tko sam ja? – A, znaš li to tko sam ja? – odgovorila mu je Vesna Giljanović. – Što se praviš glupa, glupačo, kretenušo? – vikao je Vučak. – Nemam pojma tko si ti – odgovorila mu je pomalo preplašena Vesna Giljanović. – E, pa ja sam Ante Australac – ponosno joj je odgovorio Vučak. – A ja sam Vesna Giljanović. Što ti triba? – pitala je ona Vučka. – Poruči mužu i svekru da se zna kako Ante Australac puca – bez okolišanja joj je zaprijetio Vučak prije no što se vratio u svoje vozilo, u kojem ga je čekao Robert Žuvela te se dalje odvezao. Dok joj je izgovarao te prijetnje, Vučak vjerojatno nije mislio da će zbog njih, ali i mnogo čega drugoga, koji mjesec poslije zajedno s Rajićem te
povećim broja osoba završiti iz rešetaka, točnije na splitskim Bilicama. Ali jest, a riječi koje je izgovorio Vesni Giljanović, kao i policijske sumnje da je upravo on bio osoba koja joj je propucala njezino vozilo, na koncu su završile u optužnici koju je USKOK nedavno podignuo protiv Vučka, Rajića te još 11 osoba. Osim njih dvojice još su optuženi Petar Vuknić, Robert Žuvela, Duje Pivčević, Tonći Mikelić, Leni Ban, Hrvoje Kovčalija, Liridon Berisha, Anita Erceg, Ivan Poljičanin, Roko Rodin i Nikica Jakšić. USKOK ih, optužnicom koja još nije pravomoćna, tereti za udruživanju u zločinačku grupu u sklopu koje su od srpnja 2018. do ožujka 2019. počinili više kaznenih djela. Konkretnije, terete se da su pokušali ubiti Jozu Čabraju i Antu Petrovića, da su propucali vozilo Ante Petrovića i Vesne Giljanović, da su iznuđivali Petrovića, Zvonka Giljanovića i još nekoliko osoba... Sve su to radili, tvrdi USKOK, kako bi od drugih kriminalnih skupina u Splitu preuzeli primat nad trgovinom drogom. No droga se u optužnici spominje samo kao sredstvo konzumiranja gotovo svih aktera ove priče. Prema USKOK-u, mozak zločinačke grupacije bio je Rajić, koji je za sebe i ekipu oko sebe govorio da su oni tajno društvo. Iako su Rajić i ekipa bili oprezni u komunikaciji preko mobitela te su preferirali komunikaciju kriptiranim aplikacijama, to im nije puno pomoglo.
Zlatni rudnik
Naime, policija ih je dulje vrijeme tajno pratila i prisluškivala, i to ne samo njihove mobitele već im je ozvučila i vozila i stanove. I dok su u telefonskim razgovorima možda bili oprezni, puno su manje bili oprezni dok su razgovarali u vozilima i stanovima. A to se pokazalo zlatnim rudnikom za istražitelje jer su Rajić i ostali bez ustezanja govorili o svojim “akcijama”. Rajić komunicira sa svima, a neki od njih poput Žuvele zovu ga “ćaćom”. Rajić njega ima memoriranog kao “sin Robi”, a u jednoj od poruka koje mu je
poslao Žuvela piše Rajiću: “Rat je velik, brate, bolje da se proslavimo. Ko’ živ, ko’ mrtav, do sljedećeg. Mi ćemo morati biti najjači. Nema druge...” Rajić mu na to odgovara da će onaj tko pobijedi pričati o svemu, a Žuvela mu replicira “da su izdajice problem”. A kako se postaje “izdajica”, vidljivo je na primjeru pritvorenika koji je imao tu nesreću da sa Žuvelom i ostalima dijeli ćeliju nakon što su ovi uhićeni i pritvoreni. Žuveli je netko došapnuo da je tom pritvoreniku djevojka policajka iako to nije bila istina. No Žuveli je to bilo dovoljno da ga proglasi “drukerom” i izloži svakodnevnom zlostavljanju i premlaćivanju u ćeliji, što je potrajalo sve dok pravosudni
policajci nisu uočili modrice na licu tog pritvorenika. Premjestili su ga u drugu ćeliju, nakon čega im je ispričao kako ga je Žuvela tražio da mu da nekoliko desetaka tisuća kuna za nepostojeći dug. – Rekao je da će mi on ili netko koga on pošalje silovati djevojku i sestru ako ga ne poslušam – ispričao je taj pritvorenik tijekom istrage. Zastrašivanje, ucjene i prijetnje ubojstvom bile su metode kojima se služila Rajićeva skupina kada su htjeli doći do novca. Na pik su, tvrdi se u optužnici, uzimali ljude bliske Giljanoviću te su od njih potom tražili ili novac ili da na njih prepišu neku imovinu. Nimalo suptilno objašnjavali su im da to moraju učiniti ako žele živje
ti, a većina žrtava, uključujući Giljanovićeva oca, na to je pristajala jer su se bojali za svoje živote ili živote svojih bližnjih. Giljanović se, inače, u međuvremenu vratio iz samonametnutog progonstva, točnije sam se predao policiji u travnju lani, odnosno mjesec dana nakon uhićenja Rajićeve skupine. U međuvremenu je nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora zbog pokušaja ubojstva Marka Bekavca. U svom svjedočkom iskazu kazao je da su mu prije bijega ubojstvom prijetili Bekavac te Pivčević i Ban. – Tražili su od mene 50.000 eura kako bi bio mir. Njihov sam prijedlog odbio jer nemam ja što kupovati mir. Inače sam s tom ekipom bio u dobrim odnosima. Rajić mi je bio najbolji prijatelj. No onda se u njihovoj ekipi pojavio Vučak i počeli su problemi. Za njega sam čuo da je glavni egzekutor te ekipe. A čuo sam i da je ta ekipa ucijenila moju glavu i glavu mog oca. Nudili su 200.000 eura onome tko nas ubije – kazao je Giljanović istražiteljima.
Niječu krivnju
Optuženici koji su iznijeli obranu, što je većina, niječu krivnju. Rajić je ustvrdio da nikome nije prijetio ubojstvom, ponajmanje Giljanovićevoj ženi i djeci. Vučak je ustvrdio da je ostao u šoku kada je vidio za što ga se tereti. – Pa ne bih valjda ubio Petrovića, koji mi je prijatelj! – zavapio je pred istražiteljima. U sličnom stilu iskazivali su i ostali optuženici, no na njihovu žalost demantiraju ih njihovi mobiteli i snimke tajno snimljenih razgovora. U Rajićevu mobitelu tako su nađene fotografije njega i hrpe novca. Kada s Vučkom govori o Giljanoviću, Giljanovića zove drukerom te na jednom mjestu za njega kaže: – Hoće biti gangster, a boji se. Hoće ubiti, a druka. Vučak mu na to odgovara: – Onaj Petrović, što sam mu izbušio noge, on ti je s njim tamo.. Dobit će opet po nogama... Onaj Giljo, mater mu j... Sve je bilo dobro do tog • šupka... Gilju treba ubiti...