Strože kontrolirajte prekovremene sate i ukinite rad nedjeljom
Moje ime je žena. Radno vrijeme – neograničeno. Ugovor o radu – na određeno. Ja nemam vremena biti bolesna, umorna ili jednostavno biti ljudsko biće. Moram: doći ranije, ostati kasnije, pospremiti, pripremiti, oribati, očistiti, započeti, završiti, pomesti, otključati, zaključati... Raspoloživa, to mi je prezime. Nema ničega ljepšeg od osmijeha jedne žene, a on se plaća 13% manje od osmijeha muškarca. Dio je to pjesme Sunčice Brnadić koju je jučer, na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, pročitala glumica i aktivistica Urša Raukar u sklopu akcije “Žene u okovima radnog vremena” koju je u povodu Dana žena organizirala Sekcija žena Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Žene – manje plaćene
– U 80% kućanstava žena obavlja sav posao. Žene tjedno odrade 46,5 sati dodatnih poslova u kući. Radno vrijeme žene ne prestaje odlaskom u mirovinu. Žene koje rade u trgovini svom poslodavcu godišnje daruju 160 svojih radnih sati. Žene u primarno muškim zanimanjima teže napreduju. Muškarci imaju prosječno 400 kuna višu mirovinu od žena. Radno vrijeme žena uključuje i niz nevidljivih i neplaćenih radnih zadataka kod kuće. Nakon 40 godina staža, da bih preživjela, radim i u mirovini... – noseći transparente i nogu povezanih okovima glasno su upozoravale članice sindikata kakav je danas život žena i zašto se takav način života mora mijenjati jer je neizdrživ, uvredljiv, ponižavajući, diskriminacijski, nepošten i nečovječan.
– Ostvaruju li žene na svom radnom mjestu rad po svojoj mjeri ako znamo da su žene i dalje manje plaćene za svoj rad, da rade u “ženskim zanimanjima” kao što su obrazovanje, zdravstvo, turizam i usluge koji su manje plaćeni, da su u većoj mjeri žrtve diskriminacije i mobinga, da više rade u prekarnim poslovima, na ugovorima na određeno, da teže napreduju jer je za učenje i obrazovanje potrebno slobodno vrijeme, a žena nema slobodnog vremena, da su žene dvostruko više izloženije siromaštvu u starosti i zato su prisiljene raditi i u mirovini... – osnažujući i potkrepljujući prvotne navode uime svih zapitala se predsjednica Sekcije žena SSSH Emina Ibrahimi poručivši da zbog svega navedenog žene zahtijevaju rad i radno vrijeme po mjeri žene jer žele biti slobodne od okova radnog vremena.
Prisutne, priznate i aktivne
Članice sindikata zatim su iznijele pet ženskih zahtijeva.
– Tražimo strožu kontrolu prekovremenog rada te sankcioniranje poslodavaca. Tražimo vrednovanje neplaćenog kućnog rada. Tražimo jasnije reguliran rad na određeno vrijeme i zaštitne mehanizme protiv njegove zloupotrebe. Tražimo propisivanje nedjelje kao dana tjednog odmora i neradnog dana, a da se to tko smije raditi nedjeljom uredi posebnim propisom. I tražimo politike koje će strateški rješavati probleme nejednakosti i neravnopravnosti, a ne parcijalne mjere – poručiše sindikalistkinje dodajući kako je vrijeme da žene budu svuda prisutne, priznate i aktivne.
Žene teže napreduju jer je za učenje i obrazovanje potrebno slobodno vrijeme, a žene nemaju slobodnog vremena