Birači ne žele slušati o ideologijama, već hoće li im tko popraviti život

Milijan Brkić još je jedan od onih koji su uvjereni kako HDZ može dobiti izbore ako se vrati desnici. Sve je legitimno u političkoj borbi pa i griješiti i promašivati. Jer Brkić i drugi jako griješe

Milijan Brkić još je jedan od onih koji su uvjereni kako HDZ može dobiti na novim izborima ako se vrati desnici, odnosno ako desnicu vrati u svoje dvorište. A i da se valjda unutar stranke zadrže oni koji naginju puno više njima desnije izvan stranke nego samoj stranci, s kojom se u mnogočemu ne slažu, u prvom redu ideološki. I Brkić je uvjeren, ili su njega s desnice uvjerili, da je to dobitna kombinacija za HDZ, za sve njih. Na tom je tragu i tim za promjene Mire Kovača koji također želi klatno u HDZ-u pomaknuti više prema desnome, pomaknuti ga što više od centra, pa i desnog centra. Sve je to dakako legitimno u političkoj borbi, pa i griješiti, i promašivati. Jer Brkić i svi drugi jako griješe i promašuju u svojim politikama. Zapitajte se kako je bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uspjela pobijediti Ivu Josipovića, ali i zašto je izgubila od Zorana Milanovića? Sjetimo se koji je bio prvi TV medijski istup bivše predsjednice u prvoj kampanji. Njezin prvi TV nastup bio je u „Bujici“kod Velimira Bujanca, koji je tada bio glavni medijski oslonac HDZ-a i partnera okupljenih oko Tomislava Karamarka. Legendarna je već fotografija na kojoj se Karamarko i Bujanec grle i kese. Tadašnji šef stranke također je bio uvjeren da treba igrati s desnicom, u čemu se pokazao kao pravi politički antitalent. I tako je Karamarkovo društvo buduću predsjednicu poslalo Bujancu da je promovira, nakon čega je među ljudima u njezinu stožeru nastala konsternacija. Pri čemu valja naglasiti da je stožer vodio Miro Kovač, ali više glumio nego vodio. Uglavnom, Karamarko je nakon gostovanja buduće predsjednice dobio jasnu opomenu; ako hoće da kandidatkinja HDZ-a pobijedi na izborima Josipovića, više ne smije biti takvih epizoda koketiranja s desnicom jer će u suprotnome izgubiti. Izbore može dobiti samo ako uspije pridobiti birače od desnog centra prema centru.

Karamarko je tada koliko-toliko poslušao savjet, pa Bujanca više nije bilo nigdje blizu, i retorika se promijenila. Iako je Karamarko znao sam zabljesnuti, kad je znao usred kampanje urlati o komunističkim zločinima i njihovu kažnjavanju, koji su mu bili jaka krilatica na kojoj je gradio svoj osobni politički kapital, da na kraju ništa od toga nije proveo u djelo. To je jednom unio i u kampanju buduće predsjednice, pa je opet dobio po prstima jer da će time samo otjerati potencijalne birače koji nisu toliko napaljeni na tu temu, važnu za desnicu. Procjena je bila sasvim dobra i logična, da će desnica ionako sigurno glas dati kandidatkinji HDZ-a jer Josipovića nisu ionako nikako mogli smisliti. I ta je procjena na kraju izborila pobjedu i dovela Kolindu Grabar-Kitarović na Pantovčak. A zašto je postala bivša predsjednica? Osim što u mandatu ništa posebno nije napravila, osim što je mijenjala politički smjer, a pred kraj mandata radila sve više propusta i promašaja, pa tako i u kampanji, jedan od promašaja za pokušaj dobivanja drugog mandata bilo je opet koketiranje s desnicom, i to ponajviše zbog Miroslava Škore i njegovih birača, koje se u drugom krugu htjelo njoj prebaciti. To je bio težak promašaj. Ali čak i da je nešto pokušala drukčije, bilo je prekasno da se išta promijeni. Mnoštvo krivih poteza i promašaja jednostavno se više nije moglo popraviti. I zato je danas bivša, u društvu s Josipovićem, oboje samo s jednim mandatom na Pantovčaku. Bome, koja ironija! Povijest je učiteljica života, kaže stara latinska poslovica. Tako bi i Brkić i ekipa trebali nešto iz povijesti stranke naučiti. Istina, sad je situacija donekle drukčija, posebno kad je riječ i o parlamentarnim izborima. Pojavio se i Škoro, na desnici vrije, traže svoj kolač, traže način kako da se domognu poluga vlasti, što zbog kolača iz državnog proračuna, što zbog pokušaja da kroz Sabor mijenjaju naše živote tako da ulaze u tuđe živote. Jer od desnice nismo čuli ni dobili nikakav gospodarski program. Tako i Škoro samo lupa floskule i izbacuje lijepe želje. No desnica nije tako snažna i velika, samo je izuzetno bučna, isto kao i ljevica. Puno ih se više čuje nego što ih ima.

Najveći broj birača, međutim, ne želi čuti o ideologijama. Žele čuti ima li koga tko će popraviti njihove živote, povećati standard, otvoriti nova radna mjesta, smanjiti poreze, dovesti nove investicije... To bi trebala biti politika budućnosti. I konačni obračun s političkom korupcijom i općenito korupcijom, klijentelizmom, kriminalom... Ima li HDZ za to snage?

Nove investicije, veći standard, to bi trebala biti politika budućnosti. I konačni obračun s političkom korupcijom