Živimo u Zagrebu, a u trgovinu, na plac i doktoru moramo u metropolu
“Život na Sjeveru”: Obišli smo naselja bez pošte, doma zdravlja, kafića, frizerskih salona...
Prvo treba prošetati dvjestotinjak metara do glavne ceste, pa zatim uzbrdo ulicom Korana do ulice Gornji Bukovac i konačno oko kilometar po njoj. Ukupno pola sata hoda potrebno je Nadi Pernar da iz Jazbine dođe do svojeg liječnika i ljekarne. Ničega bližega, kaže, jednostavno nema. Nedaleko je od ambulante, dodaje, i trgovina, pa su odlasci na preglede obično prigoda i za kupnju jer joj se hodočastiti dva puta ne isplati. Račune plaća u pošti nedaleko od Maksimirske ceste, a svježe meso, jaja i povrće nabavlja na tržnici u Dubravi ili na Kvatriću.
Bez auta su paralizirani
– Hvala Bogu pa autobus za Maksimir ide dosta često, a odatle mogu sjesti na tramvaj i otići kamo god treba – kaže nam Nada Pernar.
Život u gradu, a opet na neki način izvan njega, nešto je na što su svi već odavno naviknuti, objašnjava Branko Ciglar, jer je to cijena koju stanovnici Jazbine i Bukovca plaćaju za miran život u podnožju Medvednice.
– Mi smo ovdje sretni i zato nam nije problem tu i tamo skočiti na bus da obavimo što trebamo
– kaže Ciglar, koji u naselju živi od 1957. godine, a dodaje i da je stanje mnogo bolje u odnosu na prije tridesetak godina. Danas Gornji Bukovac ima nekoliko trgovina, kafić, ambulantu, školu i vrtić.
– Jest da moramo malo planinariti da dođemo ondje gdje trebamo, ali smo zadovoljni s onim što imamo – kaže Ciglar. Jednako tako razmišljaju i oni koji žive u krugu oko okretišta na Mihaljevcu iako su jedan diskont i pivnica sve što od sadržaja imaju na raspolaganju. Da bi otišli na tržnicu, kaže Gordana Maloča, treba sjesti na autobus i voziti se nekih pet kilometara do Dolca ili Britanskog trga, a u slučaju da im je potreban liječnik, najbliži im je dom zdravlja onaj u Martićevoj, što također zahtjeva “jahanje” u tramvajima i autobusima.
I dok se ovi kvartovi mogu pohvaliti time što barem imaju trgovinu i kafić, pa čak i frizerski salon, to se ne može reći za Novi
Petruševec. Tamošnji stanovnici pijuckaju kavu, umjesto u kafićima, na terasama svojih kuća, dok se djeca igraju uglavnom na ulici jer je njihovo jedino igralište uvijek prepuno. Ili mogu, kaže Blaž Komljenić, sjesti u auto ili na autobus i odvesti se u susjedno naselje. A u slučaju da trebaju liječnika, kažu nam stanovnici, najbliži je dom zdravlja na Peščenici ili Žitnjaku, a udaljeni su oko dvadeset minuta vožnje autobusom. No ne može se reći da ovo naselje nema baš ništa od osnovnih potrepština jer trgovina ipak postoji. Tu se mogu kupiti neke osnovne namirnice, no za pravi “špeceraj”, potrebno je opet sjesti
Na igralištu u Podbrežju (lijevo) nitko se ne druži, a mali diskont jedini je sadržaj u N. Petruševcu (desno). No to im ne smeta mnogo, kaže Branko Ciglar u auto i odvesti se do City Centra, za što im treba desetak minuta. Oni koji se koriste javnim prijevozom trebat će pritom promijeniti dva autobusa, pa je za njih ovaj izlet prava rijetkost.
– Bez auta ovdje se ne može nikamo. Mi, stariji, ovisimo o našoj djeci koja nas voze ondje gdje trebamo – kaže Milka Komljenović iz N. Petruševca.
No “šampion” u izoliranosti i nedostatku sadržaja za svoje stanovnike jedno je od najmlađih zagrebačkih naselja. Oko novih zgrada u Podbrežju, naime, nema ambulante, kafića, vrtića ni škole, a o pekarnici, mesnici ili frizerskom salonu može se samo sanjati. A kad se prije nekoliko mjeseci ondje otvorila prva trgovina, lokalni stanovnici bili su toliko sretni da im nije smetalo to što u njoj mogu kupiti samo dvije ili tri vrste sira. Postoji, doduše, između zgrada veliko dječje igralište, no kada smo ga posjetili, na njemu smo zatekli tek dva djeteta. Prolaznik bi stoga u prvi mah pomislio da na ulici nema nikoga jer su stanovi u zgradama dovršenima prije godinu i pol dana prazni. No to je daleko od istine, tvrdi Robert Bilić, jer gotovo svi stanovi unajmljeni su ili rasprodani. Stvar je u tome, dodaje, što u kvartu nema ničega zbog čega bi itko htio biti vani.
Ima li tu i nekih prednosti
– Na kavu idemo u Otok, u crkvu u Siget, za kupnju idemo do Avenue Malla ili Buzina. Za svaku sitnicu koju moramo obaviti treba nam auto ili autobus, koji vozi u prosjeku svakih 45 minuta – objašnjava Bilić koji stanuje u jednoj od zgrada. Ima tu možda i nekih prednosti, ističe susjeda Martina Bijonda, jer je ovo savršen kvart za one koji žele biti u blizini grada i živjeti u modernom stanu, a opet uživati u mirnom obiteljskom životu.
Koliko ste zadovoljni životom bez sadržaja u svom kvartu?