Uloga vrtnih patuljaka u računici političkog oportunizma
Pogled kroz dvogled
Uovoj borbi s koronom sve više počinjemo sličiti na vrtne patuljke. Svatko tko je nekad vidio ta zagonetna bića zdepastog stasa, sijedih brada i čudnih stožastih kapica jarkih boja, morao se pitati čemu oni služe? Navodno su došli iz Njemačke, a u literaturi ih prvi spominje čuveni liječnik i alkemičar Paracelzus. Drugi pak tvrde da potječu iz grčko-rimske mitologije i povezuju ih sa seoskim bogom plodnosti Prijapom, zaštitnikom stoke, biljaka i vrtova. I pored svoje vesele i simpatične vanjštine, njihov ukočeni pogled i zaleđeni osmijeh imaju u sebi nešto uznemirujuće. Paracelzus je govorio da su povezani s htoničkim silama i da nemaju dušu. Kako god, ti mali dobroćudni demoni igraju tu korisnu ulogu da čuvaju naše vrtove i cvjetnjake od napada drugih demona, koji ih iz nekog razloga žele uništiti. Slično tim vrtnim patuljcima, i mi sada sjedimo ukočeni pred televizorom u svojim foteljama dok vodimo presudnu bitku protiv pošasti korone.
Kako smo došli u ovu nadrealnu situaciju? Doista ni najvećim zaljubljenicima u filmove katastrofe nije mogao pasti na pamet scenarij u kojem će se vlade prvo međusobno nabacivati brojevima zaraženih i mrtvih, a onda preko noći staviti svoje zemlje u karantenu, gaseći sve vitalne funkcije u državi, od ekonomije i prometa do kulture i političkog života. Mnogi će reći da je to bila nužnost zasnovana na egzaktnim epidemiološkim pokazateljima, premda je to upitno, a i jasno je da su takve odluke primarno uvijek političke. Još prije mjesec dana su nam govorili da se radi o nečemu poput gripe i bila su otvorena dva pristupa epidemiji. Prvi je – nazovimo ga britanski – da pustite da se zarazi dovoljno ljudi kako bi se virus suzbio stvaranjem kolektivnog imuniteta. To je put koji su, primjerice, zagovarali Boris Johnson i Donald Trump, ali su ga napustili zbog snažnog pritiska medija i znanstvenih krugova – ispostavilo se na temelju pogrešnih i krivotvorenih podataka dobivenih od Kineza i SZO-a, o čemu možda nekom drugom prilikom. Drugi pristup je upravo kineski model, što znači stavljanje zemlje u potpunu karantenu kako bi se prekinulo širenje virusa. To je ono što su Kinezi navodno napravili u Wuhanu, a tko ne bi vjerovao Kinezima? Kako god, takav režim je danas manje-više na snazi u svim zemljama. Postavlja se pitanje zašto smo se odlučili za kineski pristup, a odbacili britanski? Razloge treba potražiti u računici političkog oportunizma, a ona je sljedeća.
Ako odaberemo britanski pristup i zaraza ostane na razini sezonske gripe, nema političkog profita, ali ni štete. Ako pak od zaraze umre više ljudi nego od gripe, krivci će biti političari, jer nisu poduzeli ništa. Ako odaberemo kineski pristup i zatvorimo sve, a zaraza se pokaže na razini gripe, političari će moći zasluge pripisati sebi i svom pristupu. Ako pak, unatoč strogoj karanteni, korona uzme previše života, imat će izgovor da su oni sa svoje strane pokušali sve. A kako je sva prilika da će brojke na koncu biti u okvirima sezonske gripe, očito je zašto je odlučeno zaigrati na kineski pristup.
I upravo je to trenutak kada vrtni patuljci stupaju na scenu. Kao što je jasno da oni drže zle demone dalje od našeg doma, isto je tako jasno da nas “ravnanje krivulje” čuva od scenarija Justinijanove kuge ili španjolske groznice. Dakle, samo “nuklearna opcija”, totalno zatvaranje u karantenu, unatoč svoj šteti koju će ono prouzročiti, garantira da će priča o tome kako smo spašeni od najveće pandemije u ljudskoj povijesti postati neupitna istina naše nove stvarnosti. I to je razlog što ćemo idućih mjeseci gledati sve drastičnije mjere karantene i ići prema totalitarnom kineskom odgovoru na epidemiju. Tko ne vjeruje u snagu vrtnih patuljaka, sluga je zlih demona i neprijatelj čovječanstva.
Dok gledamo sistematsku destrukciju svih aspekata naše svakodnevice, prirodno zaključujemo da prijetnja mora biti stvarna. Bilo bi ludo da nije tako, zar ne? Ovo dosad neviđeno zatvaranje ljudi u karantenu na planetarnoj razini čini se kao jedino pravo čudovište u ovoj priči. Ali, što je, tu je, igrokaz ćemo morati odigrati do kraja. Pritom, ipak, treba povesti računa o duši. Jer, što nam vrijedi i da spasimo cijeli svijet, ako na kraju izgubimo dušu.
Dok vlade u svijetu kalkuliraju između britanskog i kineskog modela borbe protiv korone, građani zle demone pokušavaju držati što dalje od domova, pa i pod cijenu vlastite slobode Zatvaranje ljudi u karantenu čini se kao jedino pravo čudovište u ovoj priči. Ali, igrokaz ćemo morati odigrati do kraja. Pritom, ipak, treba povesti računa o duši. Jer, što nam vrijedi i da spasimo svijet, ako izgubimo dušu