Zagrebfest počeo je 1953., dvije godine nakon Sanrema
Vječno je pitanje koliko je domaća zabavna glazba nekad doista bila bolja i jesu li nam festivali kao osnovni estradni generatori tada bili bliže legendarnim izdanjima Sanrema nego danas? Zagrebački festival jedan je od najstarijih festivala zabavne glazbe u Europi, održava se neprekinuto od prosinca 1953. i pokrenut je samo dvije godine nakon Sanrema. Od samog početka Zagrebački festival bio je ne samo jedna od najpopularnijih pozornica za velika pjevačka imena nego i festival domaćih skladatelja šansona i šlagera, pravi “tko je tko” izlog domaće estrade.
Vječni šlageri
Upravo su na Zagrebačkom festivalu od 1963. do 1970. izvedeni evergrini “Zagreb, Zagreb” (Vraćam se, Zagrebe, tebi) u izvedbi Zdenke Vučković, “Moderato cantabile” i “Djevojka za jedan dan” Arsena Dedića, “Balada iz predgrađa” Hrvoja Hegedušića, “Stari Pjer” Ivice Percla i “Još uvijek ne znam neke važne stvari” Ibrice Jusića. Na festivalu 1960. debitira i Vice Vukov. Savez kompozitora Jugoslavije prvi put dodjeljuje prijelazni Srebrni pehar za najbolju skladbu prema ocjeni stručnog žirija, koju te godine osvaja Stipica Kalogjera za pjesmu “Ti si moja obala”. Prva nagrada publike, pak, dospijeva u ruke zagrebačkog skladatelja Vilibalda Čkaleca za “Meštrovićev zdenac”, skladan na stihove “nove nade među festivalskim tekstopiscima” Drage Britvića.
Privučeni naglim porastom popularnosti domaće zabavne glazbe, u promidžbu festivala Zagreb ‘60. uključuju se i ondašnje velike tvrtke poput Name, Neve, Nade Dimić i Josipa Kraša, koje vide dobru priliku za promociju svojih proizvoda. Prvi put u povijesti festivala izlazi i festivalska ploča. Dvorana Istra postaje pretijesna pa se festival seli u Veliku dvoranu novootvorenog Studentskog centra. Zagreb ‘61. traje četiri večeri, a uz retrospektivu najpopularnijih festivalskih melodija iz razdoblja 1953.-1960., u svoj program uvrštava i večer orkestralnih djela “lake muzike”. Na završnoj večeri na kojoj debitiraju Senka Veletanlić, Lola Novaković i Đorđe Marjanović, izvedeno je dvanaest novih skladbi, a prvu nagradu publike osvaja mladi, 25-godišnji zagrebački skladatelj Stjepan Mihaljinec za pjesmu “Svitanje”, skladanu na stihove Slobodana Šelebaja, koju na festivalu u alternativnim izvedbama pjevaju Lola Novaković i Vice Vukov.
Te godine debitira i mladi 23-godišnji skladatelj Alfi Kabiljo skladbama “Cvrčak i mrav” i “Pisano u noći”. Na natječaj za Zagreb ‘62. dospijeva 381 skladba, od koje žiri izabire 34; 24 plesne melodije, te prvi put u povijesti festivala, deset skladbi za izvedbu u konkurenciji šansona. Prvi put osniva se i press-centar čiji je voditelj skladatelj i publicist Mario Kinel. Festival vodi glumačka trojka Ana Karić, Dunja Rajter i Tonči Vrdoljak, a debitiraju Drago Diklić i Tereza Kesovija. Prvu nagradu publike u konkurenciji plesnih melodija osvaja mladi zagrebački skladatelj Alfons Vučer za pjesmu pod naslovom “Ti nisi došao”, koju alternativnim izvedbama pjevaju Lola Novaković i Gabi Novak. Jugoton snima sve festivalske pjesme i objavljuje ih na tri LP-ploče, a prava za emitiranje otkupljuju sve jugoslavenske radijske postaje.
Za Zagreb ‘63. trajanje je protegnuo na pet večeri, izvedeno je ukupno 30 skladbi, 20 plesnih melodija i 10 šansona, a nastupilo je 19 vokalnih solista i 5 vokalnih ansambala. Nagradu za najbolju “plesnu melodiju”, kako se još uvijek službeno nazivaju skladbe iz žanra pop-glazbe, prema glasovima publike, osvojila je pjesma Ivice Krajača “Platno, boje, kist i twist”. Izvedena je i “Zagreb, Zagreb” Alfonsa Vučera, Ivica Šerfezi i Arsen Dedić debitiraju kao izvođači, Dedić još 1959. kao pjesnik pod pseudonimom Igor Krimov, a 1964. i kao skladatelj. Prvi put u povijesti festivala nastupa i jedan vokalno-instrumentalni sastav – ”Bijele strijele”.
Zagreb ‘66. protječe u znaku zagrebačkog skladatelja Alfonsa Vučera, koji s dvije skladbe osvaja pet nagrada publike. Alfons Vučer, šef orkestra zagrebačke Gradske kavane, izjednačio se tada po broju festivalskih pobjeda s laureatom prvoga Zagrebačkog festivala Ljubom Kuntarićem. Najboljom šansonom proglašen je “Kockar” Zvonka Špišića, a od skladateljskih imena na festivalu debitiraju Kornelije Kovač, Zdenko Runjić, Hrvoje Hegedušić i Karlo Metikoš.
Tvornica hitova
Na Zagrebu ‘68. pak debitiraju Ibrica Jusić, Kemal Monteno, Drago Mlinarec i Grupa 220, te sarajevski vokalno-instrumentalni sastav Pro arte, u kojem orgulje svira mladi sarajevski skladatelj Đorđe Novković. U konkurenciji šansona pobjednik je Ibrica Jusić s “Celuloidnim pajacom” Pere Gotovca, skladanog na stihove Zvonimira Goloba. U njegovoj sjeni ostao je “Stari Pjer” kao protestna šansona Đorđa Novkovića u interpretaciji lanjskog debitanta Ivice Percla.
Na Zagrebu ‘69. između ostalih debitiraju Ljupka Dimitrovska, Nada Rocco te sarajevski vokalno-instrumentalni sastav lndexi. U natjecateljskom dijelu programa prvu nagradu publike osvojila je skladba Alfonsa Vučera “Bar nešto za laku noć i san”, a festivalski kroničari zabilježili su da je to pedeseta Vučerova festivalska pjesma, trideseta koja je osvojila nagradu te četrnaesta koja je osvojila prvo mjesto. Nagrada Saveza kompozitora lake muzike Jugoslavije uručena je Dragi Dikliću, skladatelju i izvođaču pjesme “lgra života”. Prvu nagradu u konkurenciji šansona osvojila je “Još uvijek ne znam neke važne stvari” skladatelja Pere Gotovca, skladana na stihove Zvonimira Goloba u interpretaciji Ibrice Jusić