Enigma ljepotice stare 125 godina
Zašto je u potresu ostala neokrznuta samo zgrada HNK?
“Rekonstrukcija HNK krajem šezdesetih odigrala je važnu ulogu u tome da zgrada nije znatno oštećena u ovom potresu
Potres koji je u rano jutro 22. ožujka pogodio Zagreb pokazao je svu ranjivost grada. Gotovo nema zgrade u središtu grada (Donji grad, Gornji grad, Kaptol) koja nije oštećena. Osim jedne, zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. U čemu je, zapravo, tajna postojanosti i čvrstoće zgrade HNK?
Sredinom 19. stoljeća Zagreb postaje hrvatsko političko i kulturno središte. Staro kazalište koje je sagrađeno 1830-ih godina na Gornjem gradu nije više bilo prikladno. Kako se u međuvremenu gradsko središte već premjestilo na područje današnjeg Donjeg grada što simbolizira postupna realizacija Zelene potkove, tražila se nova lokacija za zgradu kazališta.
Rasprave o mjestu gradnje vodile su se desetljećima sve dok „gordijski čvor“nije presjekao omraženi lik u hrvatskoj povijesti – Khuen-Héderváry.
Khuen je bio – realpolitičar
– On je bio moderni političar, znao je kako voditi „realpolitik“, kako postići ciljeve koje si je zacrtao. Oni su naravno usklađivani s tadašnjim centrima moći – s bečkim dvorom i Budimpeštom. Omražen je zasigurno zbog svojih brutalnih metoda, jer nije se libio političke protivnike progoniti svim sredstvima. Međutim, pogrešno je gledati na njega kao na osobu zlih namjera, neshvatljivog tiranina kojemu je samo važno bilo provoditi bečki ili budimpeštanski diktat – kaže Filip Šimetin Šegvić, mladi povjesničar, asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta, autor knjige “Patriotizam i bunt: Franjo Josip I. u Zagrebu 1895. godine”.
Šimetin Šegvić dobro je upoznat s izgradnjom nacionalnog teatra. Doktorirao je na kulturnoj politici u posljednjim desetljećima 19. i na prijelazu u 20. stoljeće. Rad je posvećen izgradnji Zagreba kao hrvatskog političkog i kulturnog središta u kontekstu šire kulturne politike koja se provodi u vrijeme cara i kralja Franje Josipa.
– Srce Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća postupno postaje Donji grad, ali to je dugoročan proces. Izgradnja važnih institucionalnih zdanja, dakle muzeja, galerija, sjedišta bitnih poduzeća, a potom i stambenih zgrada te naravno uređenje javnih parkova i trgova tome doprinosi. Gradski centar u skupnom smislu ključan je segment identiteta grada. Razni prijelazi iz srednjovjekovnog pa ranonovovjekovnog grada u grad devetnaestog stoljeća i moderne arhitekture čine ga izuzetno atraktivnim – dodaje Šimetin Šegvić.
Grof Khuen-Héderváry, koji postaje hrvatski ban u 30. godini života, u dobroj je mjeri, prema mišljenju Šimutina Šegvića, „kriv“za izgradnju Zagreba. Kako i zašto?
– Da se izrazim suvremenim rječnikom, on je tipični antiheroj za kakve se u naše vrijeme pokazuje toliko interesa. Izuzetno je ambiciozan. Zna da ima naklonost cara i kralja Franje Josipa i to koristi. Bansku čast prihvaća kao zadatak da Hrvatsku „pacificira“, da se čvrsto očuva dualističko uređenje koje je tada bilo jedini prihvatljivi oblik funkcioniranja Austro-Ugarske Monarhije iz vizure vladara. On želi biti i ugarski premijer, ima veće političke namjere. Kako bi se njegova vladavina u Hrvatskoj pokazala uspješnom, zna da mora ukloniti političku opoziciju, ali i da mora postići vidljive ili opipljive rezultate – obrazlaže mladi povjesničar Šimetin Šegvić.
Potres 1880. uništio grad
Naime, u drugoj polovici 19. stoljeća razvijaju se austrougarski gradovi. Mnogi dobivaju sasvim novi, izraženo srednjoeuropski i „habsburški“identitet. Tome se Zagreb priključuje već puno prije Khuena, ali realizacija takve vizije pada u vrijeme njegove vlasti.
– Nije to slučajno, dobro je Khuen prepoznao potencijal kulture, urbanističkog razvoja, „jezika“arhitekture u odnosu na propagandu režima – dodaje Šegvić. U tom kontekstu, dakako, zanimljiva je priča o izgradnji jedne od najpoznatijih i najljepših građevina u Hrvatskoj – zgrade HNK.
Oporučna donacija baruna Eduarda Jelačića Bužimskog bila je poticaj za gradnju kazališta 1871. godine. Riječ je o lokaciji na mjestu današnjeg Oktogona. Potom se razmišljalo o gradnji kazališta na Zrinjevcu. Međutim, planovi su se promijenili, među ostalim i zbog prirodnih nepogoda.
Veliki potres 9. studenog 1880., jačine 6,3 stupnja po Richteru, srušio je tadašnji Zagreb. Oštećeno je 1750 privatnih kuća, ne ra
“U gradnju HNK bilo je uključeno mnogo stručnjaka: zgrada je morala biti impresivna i čvrsta jer je s novim kazalištem KhuenHéderváry htio u Zagrebu dočekati cara Franju Josipa I.