Unija će pokazati da solidarnost nije samo mrtvo slovo na papiru
Globalna strategija za pandemiju: zajednički razviti cjepivo, ograničiti gospodarsku štetu, surađivati protiv dezinformacija te planirati koordinirano otvaranje granica
visoki predstavnik za vanjske poslove EU i potpredsjednik Europske komisije
Potresno je koliko tišina na ulicama i trgovima Europe odudara od kaotične i bolne stvarnosti u mnogim njezinim bolnicama. Bolest COVID-19 nije paralizirala samo Europu nego i globalnu zajednicu. Već je razvidno da će pandemija preoblikovati naš svijet, a kako će on točno izgledati, ovisi o odlukama koje donosimo danas. Na koronavirus trebalo bi gledati kao na zajedničkog neprijatelja svijeta. Iako ovo nije rat, potrebna nam je mobilizacija sredstava kao u vrijeme rata.
Globalna solidarnost
Nagon nas, međutim, u vrijeme krize tjera da se okrećemo sebi i da se pobrinemo sami za sebe. Iako razumljiva, ta je reakcija kontraproduktivna. Djelovati individualno zasigurno znači da će borba trajati dulje te da će ljudski i gospodarski danak biti mnogo veći. Iako je neprijatelj doveo do pojave nacionalističkih težnji, možemo ga poraziti samo prekograničnom koordinacijom, u Europi i šire. Potreban nam je zajednički međunarodni pristup pandemiji i pružanju pomoći najranjivijima, osobito onima u zemljama u razvoju i područjima zahvaćenima sukobom. Europska unija sudjelovat će u tim nastojanjima. Vrijeme je da se pokaže da solidarnost nije samo mrtvo slovo na papiru. Nakon prve faze oprečnih nacionalnih odluka, ulazimo u fazu približavanja s EU u središtu.
Kriza koju je izazvala bolest COVID-19 nije bitka između zemalja ili sustava. U različitim fazama pandemije Europa, Kina i drugi uzajamno su se pomagali te pokazali međusobnu potporu i solidarnost. EU je pružio potporu Kini nakon izbijanja bolesti početkom godine, a sada Kina šalje opremu i liječnike kako bi pomogla pogođenim zemljama diljem svijeta. To su konkretni primjeri globalne solidarnosti i suradnje i trebaju postati norma.
Iz COVID-19 krize možemo izići mudriji i budućim generacijama ostaviti primjer i pouke koje će im služiti kao uporište u sličnim krizama. No bez obzira na promjene koje slijede, EU mora ostati čimbenik ujedinjavanja te promicati zajedničke napore s Kinom i Sjedinjenim
Američkim Državama radi rješavanja pandemije i njezinih posljedica. Skupina G20 i Ujedinjeni narodi mogu učiniti stvarnu razliku samo budu li te tri sile djelovale u istom smjeru.
Osim međunarodne koordinacije među vladama, potrebno je proširiti i suradnju među znanstvenicima, ekonomistima i kreatorima politika. U vrijeme financijske krize 2008., kada je svjetsko gospodarstvo bilo u slobodnom padu, skupina G20 imala je ključnu ulogu u njegovu spašavanju. Sada ponovno postoji hitna potreba za globalnim vodstvom u tom pogledu.
Četiri su glavna prioriteta globalne suradnje. Prvo, moramo ujediniti resurse kako bi se razvila nova liječenja i cjepivo, koji bi se trebali smatrati globalnim javnim dobrom. Drugo, moramo ograničiti gospodarsku štetu koordinacijom poticajnih fiskalnih i monetarnih mjera te zaštitom svjetske trgovine robom. Treće, trebali bismo planirati koordinirano ponovno otvaranje granica kada zdravstvena tijela daju zeleno svjetlo za to. Naposljetku, moramo surađivati u borbi protiv kampanja kojima se šire dezinformacije.
Ishod nedavnog virtualnog sastanka na vrhu skupine G20 pruža takve opće smjernice. Ali u danima i tjednima koji slijede bit će potrebno održavati i potpuno provesti globalne i multilateralne inicijative.
Dok se virus širi svijetom, moramo posvetiti posebnu pozornost sve većem učinku koji ima na ranjive zemlje, u kojima postoji opasnost da pogorša postojeće sigurnosne krize. U Siriji, Jemenu, Gazi i Afganistanu milijuni ljudi već trpe višegodišnje sukobe. Zamislite samo što bi uslijedilo da se virus pojavi u izbjegličkim kampovima u regiji, gdje su sanitarne i zdravstvene službe već preopterećene, a humanitarni radnici već nailaze na poteškoće u pružanju pomoći. Tu je i Afrika, koja je od ključne važnosti. Afričke zemlje zbog epidemije ebole 2014. – 2016. i izbijanja drugih bolesti imaju određeno iskustvo koje Europi u ovoj krizi nedostaje. Ali zdravstveni sustavi na kontinentu i dalje su općenito slabi, a broj zaraženih osoba raste.
Prilika za okončanje sukoba
Suočeni smo s globalnom recesijom, a kako bi se izbjegao gospodarski krah u zemljama u razvoju, potrebne su znatna financijska potpora i kreditne linije, i to uskoro. Jedini je održivi put naprijed koordinacija među središnjim bankama i međunarodnim financijskim institucijama.
Naposljetku, usred posvemašnjeg crnila postoji prilika za okončanje dugotrajnih sukoba. Već je bilo pozitivnih naznaka suradnje među rivalima. Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt, primjerice, nedavno su poslali pomoć Iranu, koji je posebno teško pogođen bolešću COVID-19. Nitko si ne može priuštiti istodobno sudjelovanje u više ratova. U skladu sa snažnim pozivom glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa, trebali bismo se poslužiti ovom krizom kao prilikom za uspostavu mira.
Svijet se isprva nekoordinirano suprotstavio krizi, pri čemu je prevelik broj zemalja ignorirao znakove upozorenja i djelovao individualno, a sada je jasno da iz nje možemo izići samo zajedno.