Dugo sam mislio da sam Poljak, a ne Hrvat
Rudy Tomjanovich među elitom Potomak senjske plemenite loze ušao u Košarkašku kuću slavnih koša zabio je Dražen
Toni Kukoč, kao što se i najavljivalo, jučer nije ušao u Kuću slavnih, no zato je to uspjelo slavnom treneru Rudyju Tomjanovichu, čiji su preci bili plemići iz okolice Senja. Jedna od najcitiranijih izjava u NBA ligi u posljednjih četvrt stoljeća je ona: “Nikad ne podcjenjuj srce u prvaka.” A njen je autor američki Hrvat Rudy Tomjanovich (71), umirovljeni NBA košarkaš i trener koji je sportsku slavu stekao kao trener dvostrukih NBA prvaka Houston Rocketsa (1994., 1995.).
Osim klupskih trofeja, Tomjanovich ima i dvije medalje s najvećih natjecanja s američkom reprezentacijom. Na SP-u 1998. u Ateni osvojio je broncu (bez ijednog NBA igrača), a dvije godine poslije, u Sydneyu, osvojio je olimpijsko zlato. A s obzirom na to da je imao i zapaženu igračku karijeru – peterostruki je All-Star – bilo je krajnje vrijeme da bude izabran u američku Košarkašku kuću slavnih. Dočekao je jučer to veliko priznanje.
S Rudyjem smo se tijekom karijere sreli više puta, a jednom prilikom nam je ispričao ovo:
– Isprva sam mislio da sam Poljak jer sam odrastao u Detroitu u jednome poljskom kvartu, a kako su i mama Katarina i otac Rudolf rođeni u Americi, ni oni o podrijetlu nisu puno govorili. Kada sam na jednom kampu upoznao poslije velikog igrača Petea Maravicha, on me pitao jesam li ja Srbin ili Hrvat, a kada sam mu rekao da sam Hrvat, on mi je rekao: “Nas dvojica ne bismo smjeli biti prijatelji.”
Vodio Tabaka u Houstonu
A njegovo hrvatsko podrijetlo bilo je uvijek tema naših razgovora, pa tako i onog prvog na tlu Hrvatske, koju je posjetio u proljeće 2004. godine, kao izviđač Houstona.
– Još dok je igrao kod mene, Žan Tabak mi je kazao da Tomljanovići potječu s Brača, a to sam čuo od još dva-tri čovjeka, no nitko od njih u to nije bio siguran.
Pokazalo se da to nije bio dobar trag jer nama se javilo nekoliko čitatelja koji su nam rekli da Tomljanovići izvorno potječu iz Krivog Puta, sela iznad Senja, a jedna njegova daleka rođakinja dojavila nam je da se u Kuli nehajskoj može vidjeti i obiteljski grb, odnosno dokaz o plemenitom podrijetlu loze. Kada smo mu pak pokušali prevesti ime sela njegovih predaka na engleski (wrong way) nasmijao se od srca.
– Ne, ja ne želim ići krivim putem, ha, ha, ha... No, možda ću ovaj put učiniti iznimku.
I učinio je i otišao u Krivi Put. – Uvjerio sam se da tamo doista ima puno Tomljanovića. Uvijek se sjetim priče jedne žene s prezimenom Tomljanović koja mi je rekla da joj je njen sin govorio o meni, ali da je poginuo u ratu kao časnik Hrvatske vojske.
Te 2004., u otvorenom razgovoru u predvorju hotela Opera (današnjem Westinu), Rudy nam je priznao da je godinama, na neki način, bio na krivom putu. Naime, volio je popiti.
– Ja sam društveni tip, a uz druženja je često išao i alkohol koji mene nije činio problematičnim. No, kako sam postajao stariji, vidio sam da mi to postaje navika pa sam otišao u rehabilitacijski centar i već godinama ne pijem alkohol.
Kazao nam je da je to bila najbolja stvar koju je napravio u životu, koji je još više volio nakon dvije uspjele borbe protiv karcinoma mjehura. No, zbog toga se i povukao iz trenerskog posla.
– Stres je veliki faktor koji ugrožava imunitet. Jake emocije, putovanja usred noći i slično.
Zamalo umro na parketu
Život mu je bio ugrožen još kao igraču Rocketsa, u prosincu 1977., nakon što ga je tijekom utakmice s Lakersima nokautirao Kermit Washington.
– Dotrčao sam s druge strane terena da pomognem rastaviti nastalu gužvu, a on me udario svom snagom. Nakon tog nokauta napuknula mi je lubanja. Lice mi je bilo tako deformirano da mi tjednima nisu dopuštali da se vidim u ogledalu. Kada su me dovezli u bolnicu, nisam mogao otvoriti usta, čeljust su mi stavili u žice, a hranili su me infuzijama, a poslije sam usrkivao tekuću hranu kroz cjevčice. Kada me vidio jedan čovjek iz održavanja, pitao me je li to semafor pao na mene. Srećom, danas je od toga ostao samo mali ožiljak.
44 Rudyjevu Houstonu nakon čega ga je Tomjanovich poželio dovesti u Houston. No, ispriječila se zla sudbina Dražena Petrovića