Desnica zapostavila socijalni nauk, a ljevica radnike
Socijaldemokratske i demokršćanske stranke u svojoj biti su iste, bave se ideologijom umjesto ekonomijom
Jesu li socijaldemokrati i demokršćani zaboravili temeljna obilježja svojih stranaka s obzirom na to da je kampanja za izbore počela raspravama o tzv. svjetonazorskim razlikama? Ljevici su dugo radnici zadnja rupa na svirali, usputno ih spomenu u kontekstu veće minimalne plaće, ne bave se radnim pravima žena, poput rada nedjeljom, a zaboravljaju da bit ljevice nije zagovarati samo prava manjina i pravo na pobačaj. Gdje im je u programu briga za djecu i mlade koji se iseljavaju i druge deprivilegirane skupine u društvu? S druge strane, kamo je nestala bit demokršćanstva temeljena na socijalnom nauku Crkve, koji podrazumijeva društvenu pravdu, zaštitu i radnika i poslodavaca? Jesu li “novi” i “stari” demokršćani, među kojima je puno onih kojima vlast služi za grabež, uopće čuli za encikliku pape Lava XIII. Rerum novarum ili misle da je u zemlji s 86 posto katolika, u kojoj se svaki treći brak raspada, važnije raspravljati o razvodima, trudničkim fotografijama i u prvi plan gurati svoj ego? Nije li 21. stoljeće, u kojem se više ni na oltaru ne čuju riječi kakve se mogu čuti u javnom prostoru ili su “novi demokršćani” veći pape od pape, uvjereni da ih zbog izvanrednih sposobnosti društvo treba nagraditi s još više moći, novca i imovine? Politolog Tihomir Cipek ističe da mnogi miješaju pojmove pa se demokršćanstvo svodi na nešto što nije.
Gužva među demokršćanima
– Socijalna pitanja bit su demokršćanskog nauka koji počinje enciklikom pape Lava XIII. i temeljna je demokršćanska misao da smo svi upućeni jedni na druge, da se poslodavci i radnici nadopunjavaju, da trebaju jedni druge i kompromis. Zato i postoji država i demokršćanske stranke. Možda se netko vrati tim socijalnim pitanjima. U skladu s demokršćanskim naukom ideja je HDZ-a da se nedjeljom ne radi, a to je nestalo iz kampanje. Ljevica nema rezolutne stavove o radu nedjeljom, izgubila je iz vida brigu za radnike i neradnu nedjelju, ne predstavlja više ljude koji su za socijalnu jednakost, nego okuplja puno poduzetnika koji ne razumiju da se rad i kapina tal moraju pomiriti i surađivati. Ljevica izbjegava te teme jer ima u koaliciji izrazito liberalni GLAS, koji se protivi da se rad nedjeljom uopće regulira! A to nije u duhu lijeve ideologije jer država postoji i zato da regulira radno vrijeme – kaže Cipek.
Nikad nije bila veća gužva među demokršćanskim strankama jer svi za sebe tvrde da su demokršćani, i HDZ i Domovinski pokret i Most.
– Domovinski pokret nema nekog demokršćanstva, to je više neoliberalna pozicija u kojoj staju na stranu poslodavaca s frazama da u nas postoji zazor od poduzetnika i poduzetništva, što je besmisleno i netočno. No država ne postoji da bi netko profitirao na račun drugoga, nego da bi svima bilo bolje. U Domovinskom pokretu ne postoji temeljna demokršćanska ideja da smo svi upućeni jedni na druge, da trebamo surađivati, nego se demokršćanstvo nastoji reducirati na niz parola protiv prava rodnih manjina, što je pogrešno razumijevanje demokršćanstva. Kad je riječ o Mostu, nismo vidjeli javne politike, socijalne, zdravstvene i ekonomske, već se politika reducira moraliziranje s krajnje krutih konzervativnih pozicija. Vidjet ćemo mogu li se ljudi popularni u javnosti pretvoriti u vještije političare, što su različite vještine. Kad se takva politika usporedi s drugim demokršćanskim strankama, jasno je da HDZ više vidi cjelinu od Mosta koji nudi moraliziranje pa imate niz stavova, konzervativnijih nego što ih zastupa Katolička crkva. Bliže je to Opusu Dei nego Crkvi – kaže Cipek. Kampanja dosad nije, kaže, uspjela senzibilizirati politiku kao borbu za javno dobro.
Epidemija nebitna za izbore
Komunikologinja i politologinja Smiljana Leinert-Novosel ističe da je puno teže biračima ponuditi sadržaj od skretanja pozornosti na sebe, u čemu su se svi pogubili.
– Teško skrećete pozornost na sebe konkretnim prijedlozima, osobito ako ih nemate. Puno lakše skrećete pozornost ako izazivate konflikte, upozoravate na različitosti, nedostatke, brigu za određene segmente ljudskih prava koji vam pašu. Ne skreće se pozornost na ekonomske probleme i što ćemo sa strategijom razvoja. Svi se u jednoj rečenici referiraju na to, a naglasak je na tome kako ispasti faca, kako nekoga privući, a nekoga pokopati. Sve više koriste se istaknuti ljudi iz javnog prostora za koje se otprilike zna kamo spadaju, ali koji se nikad nisu bavili javnim politikama i ne znate čime će se sutra konkretno baviti. Ideološkim prepucavanjima u javnosti pere se prljavo rublje, neki uživaju zbog dobre primjedbe “njihovih”, drugi se užasavaju, trećima se to gadi, a to može dovesti do toga da će se mobilizacija birača smanjiti i porasti broj onih koji neće izaći na izbore. U kampanji se pojavljuje previše tih “hvatača pažnje” i ljudi se pitaju hoće li nas oni izvlačiti iz krize. Ideološke teme izvlače se kad nemate rješenja za ekonomske probleme koje je nezahvalno rješavati jer onaj tko radi prave reforme, gubi sljedeći mandat – govori Leinert-Novosel.
Tko će na kraju sastavljati vlast, sada je teško prognozirati.
– Istraživanja javnog mijenja blagu prednost daju HDZ-u u odnosu na SDP, ali to se može promijeniti i teza da su izbori dobiveni zbog dobrog upravljanja epidemijom nije točna – kaže Cipek. Ako HDZ, dodaje, bude relativni pobjednik, nakon iskustva s Mostom više se neće dati ucjenjivati, a Domovinski pokret mogao bi se podijeliti na dio ljudi koji bi bio za suradnju s HDZ-om.