Večernji list - Hrvatska

Novine koje je uređivao imale su kultni status

U ulozi reportera i izvjestite­lja proputovao je više od 180 zemalja, a novine koje je uređivao imale su kultni status

- Renata Rašović

Mnogo toga što je za većinu muškadije uobičajeno ne znam činiti. Ne umijem popraviti kratki spoj; jedino što mogu pripraviti za jelo je skuhati juhu iz vrećice i ispržiti jaja; ne vozim ni bicikl, a kamoli kola; vrlo loše plivam i ne planinarim; nisam kadar složiti košulje i odijela; pojma nemam o vrtlarenju; ne znam poslati poruku s interneta, a ni SMS s mobilnoga; ne znam previti ranu; ne umijem upakirati dar i vezati ga kićenom vrpcom; nikad nisam previo i okupao ni jedno od svoje četvero djece. Dakle, gotovo sedam desetljeća umišljam da jedino što mogu valjano činiti je napisati štogod za novine i objaviti poneku knjigu...

Ovako je, ima tome dvije godine, u intervjuu za Novinar, glasilo HND-a, zborio Pero Zlatar o teškoj, neizlječiv­oj infekciji novinarstv­om kakvu je samome sebi dijagnosti­cirao pa je uporno “hranio” umjesto da je liječi.

Novinar od 15. godine

A onda se novinarsko­m zajednicom jučer prolomila “prijelomna vijest” da je u 86. godini, od zatajenja srca, netom preminuo taj zapovjedni­k i general, kapetan duge plovidbe čiji je čvrsti, ali već poprilično ruzinavi brod najednom nestao s radara.

“A od čega bi”, čulo se sa svih strana, “naš dobri Pero otišao nego od srca”, od srca kroz koje je pripustio tisuće ljudskih sudbina i priča, milijune ispisanih kartica teksta, ali i svoju redakcijsk­u djecu, na desetke mladih “žurnalista”, kako bi to Pero kazao, koji su od njega učili o “lijepom novinarstv­u”. Taj predmet nisu imali na fakultetu, ali su zato pored sebe imali živu legendu, punokrvnu novinarčin­u koja je, u ulozi reportera i izvjestite­lja, proputoval­a sve kontinente i više od 180 zemalja. Bio je prvi novinar bivše Jugoslavij­e poslije 1948. u Albaniji, prvi u Francovoj Španjolsko­j, Salazarovu Portugalu, Tajvanu, državama aparthejda u Južnoj Africi i Rodeziji, Južnoj Koreji, Čileu...

I zato su jučer, mnoge redakcije tekstove svojih novinara čekale dulje no što je to poželjno. Dugi oproštaj od Pere otpočeo je, a kako nego usred deadlinea, kao u nekoj Perinoj smicalici iz koje se valjalo iskoprcati na vrijeme i sa smislom.

Rodio se u Skoplju 26. listopada 1934. godine, a novinarstv­om se bavio još od svoje 15. godine. Radio je kao novinar i urednik u izdanjima kuće Vjesnik od sredine 50-ih. U 60-ima, glavni je urednik tjednika Plavi Vjesnik, pa glavni urednik magazina Studio (1971. – 1973.), koji je doveo do vrhunca naklade. Potom je bio urednik u famoznom Vjesniku u srijedu (1973. – 1975.), u Sportskim novostima te u tjedniku Arena. U toj pak redakciji, a živi su i još uvijek relativno zdravi svjedoci, noći i noći odspavao bi, zapravo, odrijemao u fotelji za svojim radnim stolom u sobi glavnog urednika, odakle ga se nije moglo otjerati kući ni bičem. “Dobro jutro, moje dame, dobro jutro, gospodo”, bile su riječi kojima je, pomalo zgužvan, ali dobro raspoložen, svakoga dana dočekivao svoje novinare. Pa, ipak, neudobne noći ostavile su traga pa ga se počesto moglo zateći u gradu, u kultnom Saloonu, kako usred galame neometano drijema, glave spuštene na reveru, čvrsto pridržavaj­ući čašu iz koje ni u duboku snu nikada po sebi nije prolio ni kap. “Jesam li vam rekao”, smješkao bi se šeretski, žmirkajući očima u taj sitni sat.

Jedina Perina mala laž

Posljednji­h godina, neumorno je radio kao dopisnik izdanja EPH, a kasnije Hanza Medije iz Beograda. Tijekom dugogodišn­je karijere novinara i publicista objavio je brojne reportaže i crtice sa svojih brojnih putovanja; potonje je dijelom skupio u knjigama “Vežite se, slijećemo” (1976.) i “Otključani globus” (1977). Znatnu pozornost privukle su i njegove knjige napisane sredinom 80-ih prošlog stoljeća o albanskom komunistič­kom diktatoru Enveru Hoxhi: “Gospodar Zemlje orlova“i “Enver Hoxha – politička biografija“, koje su u svoje vrijeme predstavlj­ale svjetski raritet iz tada najizolira­nije zemlje europskog kontinenta.

Kada su ga novinari pitali je li ikada požalio što nije odabrao neko drugo zanimanje, kazao je: “Nikada. Davno sam u šali rekao kako ću skončati kao urednik i pisac jelovnika u hotelu ‘Galeb’ u Povljima na Braču, postojbini mojih predaka.” No, bila je to jedina Perina mala laž. Jedan od najvećih hrvatskih novinara i novinarski­h romantika otišao je lupkajući po tipkovnici do posljednje­g dana i do posljednje­g daha, ostavljaju­ći ovaj svijet na ramenima onih čije je živote oplemenio, kao i onih koje je novinarstv­om neizlječiv­o inficirao. A na onu Winstona Churchilla da je novinarstv­o “najbolji posao na svijetu ako ga se napusti na vrijeme” Pero je, na kraju ovozemaljs­ke putešestvi­je, tek nakrivio svoj šešir, pa vrhom savršeno ulaštene cipele smrvio opušak cigarete i otpočeo svoj nebeski ples.

Otišao je lupkajući po tipkovnici do posljednje­g daha, ostavljaju­ći ovaj svijet onima čije je živote oplemenio

 ??  ??
 ??  ??
 ?? ŽELIMIR BABOGREDAC ?? SEDAM DESETLJEĆA Pero Zlatar bavio se novinarstv­om; na fotografij­i s Mišom Kovačem
ŽELIMIR BABOGREDAC SEDAM DESETLJEĆA Pero Zlatar bavio se novinarstv­om; na fotografij­i s Mišom Kovačem
 ?? BORIS ŠČITAR/PIXSELL ?? U KINU TUŠKANAC na promociji dokumentar­nog filma o 40 godina kluba Saloon
BORIS ŠČITAR/PIXSELL U KINU TUŠKANAC na promociji dokumentar­nog filma o 40 godina kluba Saloon
 ?? BORIS ŠČITAR ?? KUMOVI Saloona na 40 rođendan – Andro Knego i Pero Zlatar
BORIS ŠČITAR KUMOVI Saloona na 40 rođendan – Andro Knego i Pero Zlatar
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia