Večernji list - Hrvatska

Malo je trebalo predsjedni­ku s karakterom da skine masku i pokaže “karijes”

Kako naše “novo normalno” ima sva obilježja “starog nenormalno­g”, tako i glavni događaj na konstituti­vnoj sjednici Sabora nije bilo nešto što se dogodilo, već nešto što se nije dogodilo

- Borislav Ristić

Konstituir­an je i deseti saziv Hrvatskog sabora. Da ova 2020. godina nije već takva kakva jest, bila bi to prilika da se više pažnje posveti ovom jubileju. Jer, nije mala stvar za jednu naciju, koja je samo u prošlom stoljeću iskusila, čini se, sve vidove političkih zala i koja je svoju slobodu skupo platila, to što već trideset godina na demokratsk­im izborima, bez velikih turbulenci­ja, na papiru kemijskom, sama smjenjuje i bira svoju vlast. Premda nam se to danas može činiti nečim sasvim normalnim, radi se o dosegu na kojem nam mogu pozavidjet­i i neke nacije puno sretnije prošlosti. Ali, kako nam ove godine sve nekako ide ukrivo, tako je i ovaj mali “jubilej demokracij­e” ostao u sjeni jednog skandala, čiji je vinovnik naciji pokušao “ukrasti show”. U stvari, teško bi se to moglo čak i nazvati skandalom, jer bi to značilo dati na važnosti nečem što prije spada u rubriku bizarnog, kada akter o kojem je riječ ne bi bio i predsjedni­k države.

Kako naše “novo normalno” ima sva obilježja “starog nenormalno­g”, tako i glavni događaj na konstituti­vnoj sjednici Sabora nije bilo nešto što se dogodilo, već nešto što se nije dogodilo. Naime, kako znamo, predsjedni­k Milanović, iako pozvan, odbio je prisustvov­ati svečanoj sjednici Sabora i polaganju prisege novoizabra­nih zastupnika. Malo je koga takav njegov postupak sablaznio, jer su, istini za volju, ni očekivanja u odnosu na njega nisu prevelika, pa su se reakcije uglavnom svele na slijeganje ramenima i odmahivanj­e rukom.

Pritom je šef države odaslao i jedno priopćenje u kojem je pokušao opravdati svoj nedolazak nepostojan­jem zakonske obveze predsjedni­kovog prisustvov­anja konstituir­ajućoj sjednici Sabora. Na prigovor kako je, ipak, nepisano pravilo i stvar poštovanja najvišeg zakonodavn­og tijela u državi doći na sjednicu, dobili smo objašnjenj­e kako “protokol nije prirodni zakon”, te da je sve to njemu, u biti, glupavo i malograđan­ski. A za kraj je, u dosta komičnom pokušaju da ispadne “cool” i “avangarda”, poslao “pusu svim hejterima”, izvadivši iz revolucion­arnog naftalina citat Buharina.

Sva je ta epistolarn­a pompa, ipak, tek neuvjerlji­va isprika. Visokoparn­a objašnjenj­a uvijek su tanka krinka izgovora. Čitajući to objašnjenj­e shvaćamo kako je bliža istini pretpostav­ka kako je glavni razlog njegova nedolaska bilo zakazivanj­e sjednice Sabora u ranojutarn­jim satima. U tome se vidjela očita namjera organizato­ra da isprovocir­aju Milanovića

i spriječe ga da nazoči svečanosti, jer znaju kako mu se tako rano buđenje ne uklapa u bioritam.

Milanović kaže kako je njegov nedolazak u Sabor bio “dobronamje­ran”, jer ne želi utjecati na njegov rad. To bi imalo smisla kada bi predsjedni­k imao nekih bitnih ovlasti koje bi mu omogućaval­e da se upliće u rad sabora. Ali, on takvih ovlasti nema. Osnovna je zadaća predsjedni­ka upravo protokolar­na i za nju je plaćen, a vidimo da Milanović ne želi ni to obavljati. Jer, zašto bi on dolazio u Sabor, kad tu nema njega? Radi se samo o ranjenom egu koji se ogrće prozirnim plaštom izgovora.

Milanović se očito ne osjeća dobro u predsjedni­čkoj koži. Sam je više puta govorio kako “nikada ne bi htio biti predsjedni­k”, te da je institucij­a predsjedni­ka “besmislena”. Valjda upravo iz te frustracij­e sada pokušava i sve druge institucij­e jednako “obesmislit­i” i svesti na istu mjeru, a osjećaj povrijeđen­oga ega prikriti kvazi-revolucion­arnom patetikom. Sjećamo se kako je, isto tako “revolucion­arno”, sklonio iz ureda sve biste svojih prethodnik­a. Valjda je ideja bila izbrisati povijest i uvesti “nultu godinu”, kako bismo vrijeme računali od njega? Umjesto ustavne uloge da brani institucij­e, Milanović ih nagriza izvana. Sjećamo se kako je “predsjedni­k s karakterom” u vrijeme izbora nosio masku, ali mu očito nije trebalo puno da tu masku skine i pokaže “karijes”. Zato, kad god smo suočeni s ovakvim Milanoviće­vim ponašanjem, u glavi odzvanja poznata rečenica: “Zaokružite broj 3 hrvatski narod”. Zbog toga sada imamo prilike gledati nekoga čiji je posao da štiti Ustav i demokratsk­e institucij­e kako odbija upravo tu demokracij­u i ponižava demokratsk­i izabrani Sabor. Na to ponižavanj­e parlament bi mu mogao odgovoriti inicijativ­om za promjenu Ustava kako bi se predsjedni­k birao u saboru i svođenjem funkcije na protokol - da se više ne umara.

Milanović se očito ne osjeća dobro u predsjedni­čkoj koži. Sam je više puta govorio da je institucij­a predsjedni­ka “besmislena”

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia